Tip:
Highlight text to annotate it
X
Grof Monte Kristo epizoda 4
Ne dozvoli nikome da se približi kolima.
Alberte! Alberte.
Čuj, molim te, moramo da razgovaramo.
Da. Sutra u 6.30 u šumi Sen-Klu.
Po jednu reč svako: "Spreman?" "Spreman".
Da dragi grofe, i ja sam zabrinut.
Ali shvatate da ne mogu da tražim od komore perova
kojoj imam čast da predsedavam
da se pokrene postupak samo na osnovu navoda
protiv jednog od njenih članova.
Autor članka je bio oprezan da ne imenuje.
"Neki Fernand". Morate priznati da je prilično nejasno.
Moj unuk se zove Fernand.
U svom večerašnjem izdanju, vojvodo,
"Le Messager" će otkriti puno ime krivca.
Više neće biti reči o "nekom Fernandu", već o grofu Fernandu de Morserfu.
Moram da vas upozorim.
Tačno je da, od revolucije
niko u Francuskoj nije nedodirljiv.
Međutim, optužiti čoveka na državnoj službi
uz ugled koji uživa frof Morcerf...
Gospodine vojvodo, ovo je dokaz za članak
koji će se večeras pojaviti na prvoj stranici "Mesažera".
Oprostite na indiskreciji, gospodine, ali koja je vaša uloga u ovoj aferi?
Ja sam potpisnik. -A mirno to kažete?
Moja smirenost je prividna, gospodine vojvodo.
U sebi, pun sam besa i gađenja.
Uverite me da se ne radi o ličnoj osveti protiv grofa de Morserfa?
Šta je to važno ako je ta osveta vezana za pravdu?
Niko više ne može da uđe.
Verujte drage kolege da ne bih obraćao nikakvu pažnju na te tvrdnje...
Recite klevete! -Klevete da udovoljimo baronu de la Maršandier.
da nisu potpisane od strane izvesnog broja znamenitih ljudi koji su svedočili...
Zločin?
Tišina!
Vama gospodine de Morserfe, nisam dao reč.
Ja ću ipak govoriti. Nema pravila protiv uvrede koja mi se nanosi!
Tako mirno i sa takvom ravnodušnošću koja me pogađa.
Svi su na njegovoj strani. Ako me Albert ne ubije sutra ujutru,
biću optužen za krivično delo protiv nacionalne bezbednosti.
Uvalili ste me u dobru zbrku, gospodine grofe.
Morcerf misli da trijumfuje, jer misli da zna sve karte ove igre.
Ali ja imam jednu o kojoj on ne zna ništa.
Molim vas, izvadite je brzo.
Sada je trenutak da se pokaže. To će me osvežiti. Teško je disati ovde.
Ko su ti svedoci?
Stari heroji iz Janine.
Tako stari da su verovatno svi mrtvi.
Ništa novo da mrtvi govore.
Ako ne verujete meni, pošaljite istražni odbor u Janinu.
Komora perova ima drugih hitnih poslova
nego da poseti Turke.
Moj dragi Morserfe
ovde niko ne sumnja u vaše reči. Ja ne, u svakom slučaju.
Na raspolaganju sam vam. Tako dugo sam čekala ovaj trebutak.
I ja gospođo.
Vratite cenzuru!
Gospodo, danas sam ja napadnut.
Sutra, može da bude neko od vas. Vi, ili vi, ili vi!
Onda, naš predsednik.
I posle naseg predsednika,
zašto ne i naš kralj.
Vratite se na sedišta ili ću prekinuti sednicu.
A vi, gospodine Morserfe, dovoljno je da optužite novine i da se odbranite.
Šta da odbranim? Što sam rizikovao život u Janini?
Što sam se tako herojski držao da me je sultan Ali Paša
koga kažu da sam izdao,
načinio generalom?
Da, ali nakon što ste postali general?
Nakon? Dakle, grad je pao u turske ruke.
Kako? Kako je pao? To je pitanje.
A vaš adut? -Kraljica srce.
Tišina. Imam veoma važno saopštenje.
Neko je upravo stigao i želi da bude saslušan
kao svedok u slučaju Janina.
Gospodine vojvodo, dovoljno smo čuli.
Bilo bi nepristojno da se nastavi uznemiravanje grofa Morserfa.
Sve je u redu. Hajde da vidimo lice neprijatelja.
Baš to i želim.
Šta je ovo laž? -Je li to ona?
Vaše ime, gospođo?
Haide, princeza iz Janine, ćerka sultana Ali Paše.
Nemoguće. Ona je varalica.
Zašto varalica?
Zato što su Turci ubili celu sultanovu porodicu.
Tačno gospodine, svi su poklani, moja majka, otac i dva brata.
Samo mene nisu zaklali, možda zato što sam bila devojka.
Milost? Od Turaka?
Ova žena priča gluposti.
Milost bi bila da me ubiju, a ne da me načine robom.
Ako ste rob, vaše svedočenje je neprihvatljivo.
Nije više, gospodine.
Ja sam je otkupio i oslobodio.
Na čijoj ste vi strani?
To menja sve.
Gospođo, pošto grof Monte Kristo garantuje
validnost vašeg svedočenja, možete govoriti.
Rob ili ne, ona svakako mora da dokaže da je osoba kojom se predstavlja.
Vi im recite ko sam.
Histerična žena, eto to ste.
Mondego... bili ste jedan od najbližih prijatelja sultana i njegove porodice.
Da li je Haide imala neki poseban beleg?
Bilo je tako davno. Kako da se sećam?
Da li je imala ili ne poseban beleg?
Možda imate pravo.
Sećam se da je volela te slatkiše koje turci zovu lokum.
Njen lični beleg bi bio da bi sada bila teška više od 100 kila!
Stvarno sirotice, vi nemate tu težinu!
I ja sam bio u Janini.
Samo nekoliko dana.
Imao sam čast da sretnem sultana Ali Pašu.
Ovde se radi o njegovoj ćerci.
Upravo. Sreo sam i njegovu ćerku,
i njegova ćerka je ona! -Balavite Sengrijone.
Ništa novo, uostalom.
Ne znam da li ste ikada išli
u lov sa sokolom, moj dragi vojvoda.
To je veoma uzbudljiv način lova.
Pređite na stvar, gospodine de Sent Grijone.
Pa dobro. Jednog dana, jedna od princezinih ptica
joj je isekla desnu ušnu školjku svojim kljunom.
Moram još da dodam,
da to nije umanjilo lepotu princeze Haide od Janina.
Oprostite gospođo za ovo poniženje. To se neće ponoviti.
Molim da perovi Francuske ustanu
kao što je običaj, kada je među nama osoba kraljevske krvi.
Ona se sama osakatila.
Siđite ili ću doći po vas.
Idite kući Alberte. Vaša majka vas treba.
Zbog vas je moj otac obeščašćen.
Da. Ali kunem vam se da nisam srećan zbog toga.
To je moralo da se uradi.
Ako ste toliko neuki da razumete značenje tog gesta,
to znači da ja tražim zadovoljenje. Gde i kada?
Nisam želeo to Alberte.
Odgovorite gde i kada?
Organizovali ste dvoboj sa Bošamom, pa pošto je taj dvoboj sada bespredmetan,
predlažem isto mesto i isto vreme.
Moji svedoci. Pokažite mi vaše?
Maksimilijan Morel i Bertućo.
Trgovac i sluga, želite još više da me ponizite?
Nemam druge prijatelje u Parizu.
Pada kisa, nadam se da će pasti na leđa, a ne na lice.
On ne zaslužuje da umre sa nosem u blatu.
Ostavi to. Ja ću da završim.
Vrati se kod Valentine. Brine me.
Ne brinite, gospodine grofe. Vilforovi su zauzeti
posmrtnom misom za gospođu de Sen-Meran.
Niko ne peva misu za jadnog Baroa?
Izvinite.
Grofica je ovde.
Koja grofica? -Gospođa de Morserf.
Ostavi nas, Bertućo.
Sedite Mercedes.
Šta to radite? -Vidite, preklinjem.
Zašto?
Znate vi dobro.
Ustanite. Samo se pred Bogom kleči.
Kao i on, vi možete učiniti čudo.
Zašto čudo? Vaš sin se smatra uvređenom stranom. On će pucati prvi.
Vi znate da će on promašiti. Nije vešt sa pištoljima.
Znam.
On će biti nervozan i ruke će mu se tresti. To je njegov prvi dvoboj.
I moj.
Ali za razliku od vašeg sina, ja sam dobar strelac.
Hoćete da promašim?
Da. -Zato ste došli?
Da! U ime boga, preklinjem vas.
Recite mi da ćete uraditi tako.
Ja stvari ne vidim tako, no pretpostavimo.
Pucaću sa strane, promašiću vašeg sina. Ali, svako od nas ima dva pištolja.
Tako da će ponovo biti Albertov red.
Ovog puta, početna udaljenost od 60 koraka će biti smanjena na 30.
Ciljajte u mene.
Razumećete.
Na 30 koraka, čak i ako ne zna da puca,
mislite li da može da promaši?
Žao mi je, Mercedes.
Neću dozvoliti vašem sinu da živi toliko dugo da bi me nišanio sa 30 koraka.
Onda ga ranite... u rame.
Ne znam, ali zaustavite ovaj košmar.
To nije dvoboj do povrede, već do smrti. Vaš sin je tako hteo.
Vi kažete "Ne" na sve. Zašto ste takvi prema nama? Šta smo vam učinili?
Mislio sam da znate.
Kako bih znala? Šta znam o vama?
Pre neki dan na reci, učinilo mi se...
Tada sam i ja sanjala o nekim stvarima.
Ali, mora da sam pogrešila.
Jer nije tako. On nije bio kao vi.
"On"? -Na reci sam vas prozvala Edmond.
Da, ali zašto niste rekli više?
Mislila sam da je na tebi da govoriš. Od prvog dana čekam to priznanje.
Samo krivci priznaju, Mercedes.
Želiš li da ti kažem kako se zoveš?
Niko nikada nije rekao moje ime onako kako ga ti izgovaraš.
Sećam se...
kada si ga pisala na zamagljenom prozoru.
Bio sam zaljubljen u tebe Noćas te se plašim.
Reci ga ipak, Mercedes. Pokušaj.
Reci moje ime tiho, nežno,
poslednji put, jer od sutra, gadiće ti se na pomen moga imena.
Izgovori ga, Mercedes.
Edmond. Edmon Dantes.
Ne Edmonde, bez nežnosti.
Ne diraj me.
Znam da me mrziš.
Ja ću tebe početi da mrzim sutra.
Ali ti mrziš 20 godina. Svetiš se meni ubijajući mi sina.
Svetim se tebi?
Ne. Drugima da, ali ne i tebi.
Samo želim da znam šta se desilo sa nama.
Rekla sam ti, tvoj otac je rekao da si mrtav.
Znam, rekla si mi. Morala si da mu veruješ jer on ne laže.
Za razliku od drugih. Ali zašto si se udala za Fernanda Mondega?
Poznavala si Fernanda Mondega.
Znaš ko je on sada.
Teško je ne znati. Ceo Pariz govori samo o njegovoj izdaji u Janini.
Da li bi se Janina dogodila da
Fernand Mondego nije već ranije izdao, da nije osetio ukus laži, klevete, izdaje.
Šta hoćeš da kažeš?
Zbog njega su me uhapsili. -Ne.
Nemoguće. Svuda je pričao da je izgubio
najboljeg prijatelja. Videla sam ga da plače.
Kod njega je sve lažno.
Suze, junaštvo, čast. On te je želeo a ja sam bio na putu.
Pa je napisao pismo. Veoma hrabro. Anonimno pismo.
On je takav. -Ološ.
Da, on je ološ, ali nije jedini.
Vilfor, Danglar, Kaderus.
Kazni ih. Kazni ih sve. To je tvoje pravo. Ali ne Alberta.
Nemoj ga mešati u ovo. Ne ubijaj mi sina.
Ako to pomaže, kazni i mene.
Nisam uradila ništa loše.
Kazni me u svakom slučaju, samo da se osećaš bolje.
Ali ne naškodi mom sinu.
Da li si čuo, Edmonde? Ne moje dete!
Bila sam sa tvojim ocem kada je umro.
Morel je bio, ti nisi. -Jesam, bila sam!
Da je stari Morel živ...
Ne, ne pozivaj mrtvog čoveka za svedoka.
Ipak, to je istina.
Držala sam ga za ruku do njegovog poslednjeg daha,
i do poslednjeg daha, on je govorio o tebi.
Ne, Mercedes -Voleo te je.
Ne služi se tim. -On te je voleo kao što ja volim Alberta.
Nemam više šta da kažem.
Ali ti, zar nemaš ništa da mi kažeš pre nego što odem?
Sutra ujutru...
sa 20 godina zakašnjenja
više se nećeš pitati da li je Edmond je mrtav ili živ. Biće mrtav.
Albert de Morserf će mi pucati u grudi.
Hvala.
Zbogom, Edmonde.
Zbogom. Mercedes.
Uđi Muhamede.
Da li sam vam potreban?
Po jedan za svakog od vas.
To je novac.
Pa, dijamanti. Lakši su za trgovanje.
Dijamanti?
Da platite za povratak i pristojan život kući.
Pretpostavljam da će mali Hasan kupiti lepi jedrenjak.
i biti veliki lovac na sunđere. On toliko voli more.
Reci mu da bude oprezan. Ne može se verovati moru.
Nikome.
Gospodaru, otpuštaš nas?
Ne, ne otpuštam vas, već
možda ja odlazim.
Mi ćemo sa tobom. Gde god da ideš. -Hvala.
Ali to je mesto gde niko nikoga ne treba.
Možemo li da razgovaramo?
Brže!
Šta to radite? -Vodim ljubav.
Kiša...
Volim ukus kiše.
Sada je lepo vreme.
Kao i uvek posle oluje.
Ako mi se desi nešto strašno, obećajte mi nešto.
Da nikada ne vodite ljubav, kada pada kiša.
Šta bi moglo da se desi?
Ti si najveći, najlepši i najjači, ti si grof Monte Cristo.
Vidiš? Rimuje se.
Tako me činiš srećnom da postajem pesnik.
Koliko je sati? -Nema još šest. Možeš spavati još malo.
Ne, imam sastanak.
Tako rano? Sa kim?
Pre svega, sa sobom. Gladan sam.
Daj mi nešto da jedem. -Hleb, puter i kafu? -I vino.
I jaja sa slaninom, sa puno slanine.
I sir.
Ako imate jedan ili dva bataka, neću reći ne.
Đavole jedan.
Do večeras?
Kamila... Da!
Ništa. Ili bolje da.
Bila je divna noć. Nikada je neću zaboraviti.
Divna, ali kratka.
Sledeća će biti jako duga.
Kasni više od pola sata. Možda se plaši -Doćiće. On je Morserf.
Oni su izdajnici.
On ima i majku, Mercedes. Ona je hrabra. Moj testament.
Ali, gospodine...
Ostavio sam ti deset miliona.
Investiraj u Tomson i Frenč na 18% i imaćeš lep prihod.
Imaš samo jednu obavezu: zadužen si da se sprovede moja poslednja želja.
Bio sam mornar i želim more za grob.
Želim da me spuste na dno sa Faraona.
Uredi to sa Maksimilijanom.
Stižu.
Vikont Morserf se izvinjava zbog zakašnjenja.
Rupa na putu od noćašnje oluje nam je slomila točak.
Dobro gospodine. U svakom slučaju, ne možemo početi sa 60 koraka, magla je.
Ukoliko se slažete, grof sugeriše da počnemo sa 30 koraka.
Na toj udaljenosti, ciljanje neće biti teško.
Pa, gospodin de Morcerf želi...
ima nešto da kaže grofu Monte Kristu.
Morate znati da je to u suprotnosti sa običajem. Samo oružje treba da govori.
Želite li da proverite moje pištolje? Mi ćemo proveriti vaše.
Došao sam bez oružja gospodine Morele.
Bez oružja? -Bez oružja, sa izvinjenjem.
Vi ste uvređena stranka. Zašto se izvinjavate?
Gospodine Monte Kristo, molim vas da priđete.
Želim da govorim pred mojim i vašim svedocima.
Molim vas gospodine da zauzmemo položaje i završimo sa tim.
Da završimo svakako, ali ne onako kako vi mislite.
Nisam ovde da bih bio ubijen a posebno ne da ja vas ubijem.
Osim ako to ne zahtevate, nećemo se boriti.
Došao sam da se izvinim.
Noćas je bila strašna oluja i moja majka je došla da me vidi.
Rekla mi je sve -Šta? Šta vam je rekla?
Verujem da ne biste voleli da ovde ponovim
šta ste velikodušno spremni da uradite ovog jutra.
Tačno. To se tiče samo grofice Morserf i mene.
Što se tiče ostalog, jednostavno je.
Ispravno je bilo što ste razotkrili mog oca.
Da gospodo, grof de Morserf je kriv za zločin, i ne samo u Janini.
Pre više godina u Marseju... -Ne, ne to Alberte. Ne to!
Ne želite da pričam o... -Ne.
Vi ćete ga optužiti lično?
Možda. Ali to je moja stvar a ne vaša.
Neka bude. Ne brinite, umem da čuvam tajnu, a posebno svoje majke.
Hvala što ste me poštedeli sramote
da dalje optužujem svog oca.
Tako sam srećan.
Ja nisam. Imao sam raskošan doručak.
Kako sam mislio da mi je poslednji, uživao sam. Treba uvek da živimo tako.
Ah. Đerba. -Da?
Masiraj gospodara.
Hajde. Dobro je. Pevaj mi pesmu iz svoje zemlje.
Grof Morserf. -Šta o grofu Morserfu?
Ovde je, hoće da razgovara sa vama, strašno je uzrujan,
kaže da ono što nije uradio njegov sin on će.
Drugim rečima, želi da me ubije? -Radi se o njegovoj časti.
Časti? Onda sam bezbedan.
Prestane da uzimate sve tako lako. On ima najmanje dva pištolja.
Posluži ga portoom i biskvitima u salonu. Reci mu da dolazim.
Potrudi se da mu ugodiš a ti idi kod Vilforovih. Brzo.
Valentina je sama. Brzo!
Izvolite gospodine.
Hteo si da me vidiš Mondego?
Monte Kristo. Došao sam...
Šta si rekao? Monte Kristo?
Grof Monte Kristo? Pogrešio si adresu, Mondego.
Pogledaj me, pažljivo. Ja sam Grof Monte Kristo?
Kakva je ovo igra? -Ja ne igram, Fernande. Nikada ne igram.
Ono što sam doživeo je bilo stvarno. Ti si igrao.
Tužnog prijatelja, utešitelja verenice,
generala heroja. Plemenitog i veoma cenjenog grofa Morserfa.
A u stvarnosti, korumpiran i prljav. Igra je završena, Fernande. Igrao si i izgubio.
Nepotrebno. Već si me ubio.
Odnosno, pokušao si.
Ali nisi uspeo. Vratio sam se.
Da li piješ sa mnom?
U zdravlje Edmonda Dantesa.
Jadni moj Fernande.
Uvek uništavaš ono što je moje.
Bertućo! Bertućo!
Tražim te svuda. Valentina!
Treba zvati lekara!
Suviše kasno za lekara. Treba joj sveštenik. Idi traži sveštenika!
Hajde, idi.
Dragi, ne pravi spektakl. To neće promeniti ništa.
Na sreću, samo blato. Vaša se odeća neće uniš***.
Nisam li to sreo grofa de Moserfa? -Moguće.
Primate tu individuu uprkos njegove...? -Pa Danglare...
zar ne primam i vas?
Da. ali ja nisam... -Osramoćen?
Da. -Makar to.
Reputacija u finansijskom svetu je pomalo kao i berza, danas gore sutra dole.
Uzgred, gde je vaša reputacija danas?
Čast mi je gospodine grofe što brinete o mojim poslovima.
Pa znate, oni unekoliko utiču na moje.
Odlučio sam da napustim Pariz.
Dragi grofe, ostaćete u nezaboravnom sećanju.
Utoliko više hoću da odem a da ne ostavim dugove za sobom.
Bih bio zahvalan, da mi isplatite šest miliona u roku od 48 sati.
Šest miliona! Već sam vam dao šest miliona.
Treba mi još šest. Ne zaboravite da kod vas imam
neograničen kredit koji mi je otvorio Tomson i Frenč.
Govorite o Tomson i Frenču.
Šta oni znaju? Moj trezor je prazan.
Kako nezgodno.
Ako ne možete da zadovoljite moje akreditive, bojim se da vas
Tomson i Frenč ne dovede u stečaj.
Stečaj? Ja? Bankrot! Sve što sam izgubio je vašom zaslugom.
Sve te divne investicije koje ste mi preporučili su propale.
Hvala, Hasane.
Dakle, složili smo se. Šest miliona u roku od 48 sati.
Oprostite...
Dajte ovo pismo mom mužu.
Gospođa može da mu ga da lično. Gospodin grof upravo stiže.
Ne, ne želim da ga ponovo vidim.
Za Fernanda.
Stigli smo, gospodine.
Jutros je htela toplo mleko pa joj ga je moja žena donela.
Ostavite nas. Ja ću je ispovediti.
Ali oče, ona je bez svesti.
U božjim je rukama, gospođo. Ne u vašim.
I Isus mu reče:
"Tvoj brat Lazar će ustati iz mrtvih,
"Onaj ko veruje u mene, čak i ako je mrtav,
"imaće život večni.
"Zašto se bojte? Imam malo vere ".
Evo. Ja sam gola. Kakvo poniženje.
Kako mogu da se pokažem bez nakita? -Gde želiš da se pokažeš?
Zar si zaboravio da je sutra sahrana gospođice Vilfor?
Samo se obuci u crno. Niko neće primetiti nedostatak tvog nakita.
On vredi dva miliona, plus rezerva za lov i nešto nameštaja...
Ne nameštaj. On je moj.
Potiče od moje porodice -Više voliš bankrot i da ja idem u zatvor?
Bili smo tako srećni. Život je bio tako lep, tako lak.
I za samo nekoliko meseci, sudbina...
Ove smrti kod Vilforovih, obeščašćenje Morserfa i samoubistvo...
i sada ti koji pričaš o stečaju i o zatvoru.
Šta smo to loše uradili da zaslužimo ovo?
Ne znam, Hermina.
Mora da znaš. Bog nije odjednom poludeo.
Ja nisam učinio ništa loše.
A ti?
Ja? Ni ja... naravno.
Da!
Da, šta?
Uradila sam nešto pogrešno.
Zaslužujem da prodaš moj nakit.
I moj nameštaj. Da budem kažnjena.
Prevarila sam te pre mnogo godina. Imala sam dete
sa drugim čovekom.
Ali, ti ne možeš da imaš decu.
Možda si ti taj koji ne može.
Sa drugim muškarcem, jesam. Bio je sin.
Kojim drugim?
Zašto ne pitaš ko je dete? Ili gde je dete? Imam dete koje ne poznajem.
Koje niko ne poznaje. I nikoga izgleda nije ni briga.
Kladim se da je sa nekim blagajnikom.
Često sam je viđao sa njima.
Gledala ih je svojim snenim očima.
Lizala je usne.
Ženski jezik - nežan, ružičast, mokar - može učiniti mnogo štete
naročito mladom blagajniku.
Zaposlio sam previše mladih. Ali lepa vremena su završena.
Mladi ili stari, ne mogu da ih plaćam više.
Napolje! Svi napolje.
Banka Danglar obustavlja isplate.
On je ukrao naš novac.
Bog vas blagoslovio za vaše gostoprimstvo.
Razumem zašto ne možete provesti noć u domu čoveka koji se ubio.
To je jedini greh koji bog ne oprašta.
Ubiti se zbog gađenja na sebe je sumnja u gospodovu milost.
Ako je njegova milost beskonačna, sigurna sam da prašta očajanje.
Oprostiti, znači oprostiti sve. Pogotovo neoprostivo.
Možda je to vaše viđenje stvari, gospođo grofice.
Ne, ne zovite me više groficom.
Ti dani su završeni. Zato sam ostavila svoj imetak vašoj zajednici.
Mi ćemo moliti za vas, gospođo,
da vam Bog pomogne da pronađete mir.
I da vas š*** u Alžiru, gospodine.
Zamolite ga da mi pomogne da povratim čast koju je moj otac okaljao.
Idi i reci porodici da sam spreman.
Da li da čekamo druge? -Koje druge?
Ljude koji će se pridružiti procesiji.
Siguran sam da je preminula imala prijatelje.
Ne, gospodine. Sami smo. Idemo i molim vas da se završi što pre.
Oni su otišli kući da žale. Hajde da se damo na posao.
Imate sve što ste tražili. Rekli smo 3.000 franaka
da se ne zategne poklopac. 2.000 da se ne stavi daska...
Ja ću platiti 20.000, ali mi treba još nešto.
Bože moj! Šta želite za ovo?
Da je izvadimo?
Da li snabdevate studente medicine svežim leševima za seciranje?
Samo želim da kupim mrtvačka kola, konja i vaše ćutanje.
To je u redu. Ipak, vi sveštenici se bavite čudnim stvarima.
Gotovi smo. Hajde. Idemo. Požurite.
Bertućo, na posao. Brzo!
Kako je krastača danas? -Spava još uvek. Ali to ništa ne znači, nije ista mešavina.
Sigurno, krastača može da spava, dok Valentina može biti mrtva.
Uradićemo kako smo rekli. Hajde brzo.
Požuri.
Diše Bertućo. Kao životinja u hibernaciji. Ali diše.
Moramo imati veru, siđi da mi pomogneš.
Kada se osvesti, biće veoma žedna, biće joj hladno i veoma uplašena.
Biće potpuno izgubljena. -Ne brinite, brinuću o njoj.
Čim se probudi, izneću je da ispruži noge.
Daću joj dobro vino iz Provanse. Ne brinite.
Uzgred, Maksimilijan nije u toku sa vašim trikom?
Naravno da ne. -A zašto ne?
Kažete da ga volite kao sina? Vi ste okrutni.
Ne, oprezan. Ako slučajno sve krene naopako, jadni momak će biti očajan.
Mislite da se Valentina nikada ne probudi?
Hajde -Vidite? Niste baš sigurni.
Kako mrzim crnu boju.
Ti si Heloiza želela crninu.
Šta hoćete da kažete?
Moja ćerka je otrovana a nas je ovde samo četvoro.
Valentina, moj otac, ti i ja.
Da li je Valentina mogla da izvrši samoubistvo?
Ne, ja ne mislim tako.
Onda, ko joj je dao otrovano piće? Moj otac?
U njegovo stanju? To je nemoguće.
Onda ostajemo vi i ja. Da li sam ja ubio svoju ćerku?
Iskreno, ne znam.
Ja znam. Nisam. Zaključak?
Vi ste poludeli.
Optužujem vas za tri ubistva.
Mari-Luiz de Sen-Meran, slugu Žila Baroa i Valentinu Vilfor, moju ćerku.
Poludeli ste od tuge. Za ubistvo je potreban motiv.
Novac.
Novac? Oh, Bože. Novac.
Da, novac.
Prvo, gospođu de Sen-Meran, da Valentina nasledi njeno bogatstvo,
a posle Valentinu, da nasledite njeno bogatstvo preko mene.
A Baroa?
Nadala sam se i njegovom nasledstvu?
Ne, Baroa nije trebalo da umre.
Želeli ste da se oslobodite mog jadnog oca da biste jedino vi ostali bogati.
Nakon pristojnog perioda
i ja bih...
Pažljivo razmislite pre nego što napravite ludost.
Ako sam kriminalac kako tvrdite, ako me optužite i vučete po sudovima
vi ćete biti prvi koji pati zbog skandala.
Onda će vaša briljantna karijera...
Valentinina smrt mi je uništila život. Tako da moja karijera, sada...
Vi imate poslednju šansu.
Prihvatam.
Bezuslovno.
Nemojte se zanositi, draga.
ne nudim vam bekstvo, već kraj,
manje zastrašujuć nego biti prepolovljen sečivom giljotine
dok se rulja ruga i pljuje.
Vaš slavni otrov izaziva bolnu smrt. Izgleda.
Ali stvarno možete otići bez bilo kakve kazne. Zar ne?
Imate sat vremena, gospođo.
Gospođice Valentina, molim vas. Pokušajte da se probudite.
Ne možete nastaviti da spavate ovako.
O bože, hladna je kao led.
Gospodine opate. Pretpostavljam da ste došli za nadoknadu.
Moju nadoknadu?
Zar to nije uobičajeno? -Nema potrebe.
Kaderus izboden, Morserf se ubio,
Danglar pobegao, vaša ćerka mrtva. Dobio sam bogatu nadoknadu.
Uostalom, uvek sam bio iskren. Ne bih mogao
da prihvatim vaš novac. Nisam sveštenik.
Niste sveštenik? Vi ste otac Bizoni.
Ne. -Jeste, poznajem vas. -Ne, gospodine tužioče.
Vi me ne prepoznajete.
Monte Kristo. Vi ste grof Monte Kristo.
Ne, Vilfore.
Ja sam Edmond Dantes.
Dantes!
Nisam vas prepoznao. -Retko prepoznajemo naše zločine.
Šta želite?
Šta očekujete od mene?
Želite rehabilitaciju? Intervenisaću u vašu korist.
Ićiću do kralja da vam se učini pravda.
Pravda je moj posao.
Došao sam da vam dam ovu adresu.
Zatvor Šerš-midi. Kvart ubica.
Želite da me pošaljete tamo?
Nisam ubio Heloizu. Ona se sama ubila.
Ako je istina, to je najbolje za nju.
Imate moju reč. Ja nisam ubica. Ne želim da idem u zatvor.
Čak ni da vidite svog sina?
Mog sina?
Kako? Zar niste znali da imate sina?
Fini momak. Zove se Tusen jer je pronađen
na dan svih svetih u jednom vrtu u Oteju.
Nadam se da njegov slučaj neće doći u vaš sud.
Zahtevati smrt za sopstvenog sina
je drugačije
od slanja Edmonda Dantesa da truli u zamku If.
Zbogom, gospodine tužioče.
Patite kad se ja povučem, kako se kaže
u vašem svetu.
Ili bolje,
samo patite.
Siroto moje dete.
Hteo sam da te vidim pre nego što odem.
I ja odlazim.
Ideš nazad u Marsej?
Mnogo dalje.
U Alžir?
Još mnogo dalje.
Zar ne možete da pogodite?
Pomoćiću vam. Posle dvoboja, dali ste mi pištolj kao suvenir.
Ne, Maksimilijane. Vrati mi ga. Vrati mi ga.
Nemam ga ovde. Gde je najbolje pucati? U slepoočnicu ili u usta?
Maksimilijane. Imaj vere.
U koga? U Boga?
Od Hrista i Lazara
malo je njih uskrsnulo iz mrtvih. Bog je izgubio dodir.
Govoriš kao i ja u tvojim godinama. Isto odbacivanje, isti revolt.
Skoro istim rečima.
I ja sam hteo da umrem.
Zašto? Imate sve. Ljubav iznad svega.
Vrati se u to doba. Nisam imao ništa.
Nije mi čak bilo dozvoljeno da vidim sunce, a kamoli ljubav.
Onda, jednog dana, u dubinama mog očaja,
upoznao sam nekoga ko mi je govorio kao što ja govorim sada.
Rekao je: "Imaj vere.
"Imaj veru, uprkos svemu, Edmonde Dantesu.
Imaj vere".
Edmond Dantes? Zašto Edmond Dantes?
Jer to sam ja.
Ne. Edmond Dantes je mrtav.
Mnogo ljudi je mislilo tako. Čak i moj otac.
Bože moj,
kako bih voleo da mu kažem istinu.
Moj otac bi vas prepoznao da ste Edmond Dantes.
Nije me prepoznao ni kada sam se prerušio u Vilmora.
Lord Vilmor? Prerušavanje?
Predstave iluzije koje su se toliko dopadale tebi i Valentini
su ništa u odnosu na iluzije za koje sam sposoban.
Lord Vilmor, opat Bizoni, grof Monte Kristo je isti čovek.
Taj čovek je Edmond Dantes.
Kako? Zašto?
To je duga priča, dragi dečače.
Priča koja uključuje Valentinu. Da li želite da je čujete?
Ne, želim da čujem samo prasak pištolja.
Nećeš ništa čuti. Bićeš mrtav.
Metak ide brzo. Osim ako ne promašiš. Što je moguće.
Drhtava ruka...
cev menja pravac i završavaš kao stari Noartie.
Imate bolji predlog? -Da, otrov.
Znam jedan fini otrov. Samo se prepustite.
Idete na spavanje bez muke, bez i najmanjeg bola.
Počneš da sanjaš.
Onda san počinje da juri kao magla na vetru.
Uskoro, nema ničega.
Sve je crno, praznina.
Tišina.
Gotovo -Dajte mi ga.
Ne večeras.
Dajem ti predlog. Daj mi 15 dana.
Tokom tih 15 dana, obećaj mi da nećeš pokušati da ugroziš svoj život.
Onda ćemo se sastati u Marseju. Ako si i dalje isto toliko očajan,
obećavam da ću ti dati sredstvo.
Mislite li da ću zaboraviti Valentinu za 15 dana? Ni večnost nije dovoljna.
Ako večnost nije dovoljno jak lek za tvoj očaj, to je razlog više da ne žuriš.
Bednih 15 dana. To je sve što tražim od tebe.
Nadam se da mi možeš učiniti toliko.
U znak sećanja na ono što je lord Vilmor učinio za tvog oca.
U redu, 15 dana. Ni sat više.
Zakljinješ se?
Da! Kunem se. Ali i vi se morate zakleti.
Da, Maksimilijane.
Kunem se da ću ti pomoći da umreš ako sam se prevario.
Sve je spremno, gospodaru.
Možemo krenuti kada želiš.
Zar ne bi trebalo vaš kuvar da radi to?
Nemam više kuvara. Bojim se da taj luksuz
sebi ne mogu da dozvolim. Sve sam otpustila. -Zašto mi niste rekli?
Poveo bi ih sa nama davao im njihove plate.
To ne bi bio problem.
Da li ste čuli vest?
Otišao sam da se oprostim sa Bošamom i čuo da
se Franc dEpine ludo zaljubio u Haide od Janine.
Već se priča o braku. Ne završava se sve tako loše.
Da, jer vi odlazite.
Mi odlazimo. Zajedno.
Moj muž se zabavljao prognoziranjem vremema. Poznavao je dobro oblake.
Govorio mi je da je lepo vreme samo anomalija
između dva kišovita, hladna i siva perioda.
Bili ste moja anomalija i bilo je veoma lepo.
Šta to pričate?
Gde su vaše stvari? -Nigde.
Kako to nigde? Zar niste spremni?
Požurite Kamij. Krećemo odmah. Imam važan sastanak u Italiji.
Ostajem sa svojim pasuljem. Idete bez mene. Zar niste shvatili?
Šta se događa?
Kamij? Šta vam je? Zar me ne volite više?
Oh. Da.
Uvek ću vas voleti.
Vi ste mađioničar.
Spavala sam a vi ste me probudili.
Ponovo vidim svet. Svet je lep.
Posebno u leto. Ali... -Ali šta?
Ja nisam žena. Ne prava žena.
Tek smešno malo devojče.
Dopadam vam se, ali me ne volite.
Ludi ste.
Volim.
Da volim vas. Tako ste čisti.
Recimo naivna.
Vremenom, to neće biti dovoljno. Okrenućete se od mene, a ja ću patiti.
Probali ste toliko jačih začina da bi se zadovoljili jednom slatkastom ženom.
Volim slatko.
Zašto me lišavate toga?
Ako se ikada vratite u Otej, biću ovde.
Ali nećete se vratiti.
Mercedes će znati kako da vas zadrži.
Mercedes?
Ona te čeka. 20 godina čekate jedno na drugo.
Plačeš?
Ovaj glupi luk. Da živiš na selu, znao bi da se plače kad se ljušti luk.
Kamij, ono je pasulj.
Mora biti da je iz porodice lukova.
Bolje idi brzo.
Ne kaži ništa. Nemoj praviti buku. Pusti me da se vratim svom spavanju.
Edmonde? Da, Kamij?
Svima ste naplatili zar ne?
Da! Veoma skupo.
Mogu li vam i ja dati moj račun?
Tvoj račun?
Cenu mog odricanja.
Ja te vraćam Mercedes. To mora da vredi nešto. Ti si tako pravedan.
Mislio sam o tome, ali nisam želeo da ti predložim da te ponizi.
Moje bogatstvo je tvoje. Meni više ne treba.
Ne želim tvoj novac.
Šta onda?
Želim da oprostiš.
Da oprostim? Ja? Kome?
Sve i svima. Čak i kiši kad te uhvati bez šešira.
Kažem ti to jer ja sam oprostila čoveku koji je ubio mog muža.
Bilo je potrebno vreme, ali sam uspela.
Mislim da i ti možeš.
To je ono što tražim. Da li je to preskupo?
Jeste, ali obećavam da ću pokušati.
Grof Monte Kristo ne pokušava. On uspeva.
Volim te, volim te.
Hajde, budi se.
Probudi se, otvori oči.
Ona je mrtva. Ona je zaista mrtva.
Probudi se. Otvori oči.
Brže. Požuri.
Deset. Dvanaest godina. Sve tamo.
Sve to.
Svako u Parizu će znati da ste pošten čovek.
Najmanje što Tomson i Frenč može da uradi je da
ispoštuje akreditiv gospodina grofa Monte Krista.
Taj kredit. Kakva priča.
Mogu reći da ste me zabrinuli! Neograničen kredit! Neviđeno!
Priznajte gospodine da niko nikada nije upoznao
tako izuzetnu osobu kao što je grof Monte Kristo.
Poštovanje barone. Ja sam Luiđi Vampa. Kako mogu da vam pomognem?
Zašto sam vaš zarobljenik?
Zatvorenik? Vi? Nikada. Vi ste moj gost.
Oteli ste me, drogirali i zaključali.
Šta je to bilo? Moje grlo gori.
Popijte piće. Biće vam bolje.
Šta želite? Mali kjanti? Imamo stvarno dobar.
Može, ali brzo! -To će biti 200.000 franaka.
200.000 franaka... za malo vina?
Ne "malo vina". Za 200.000 Luiđi Vampa će vam doneti punu bocu.
Punu bocu ili čak barel. Čak i punu bačvu. To je ludo.
Zar vi niste bankar? Bankari su bogati.
Zadržite kjanti. Dajte mi vode. Moje grlo gori.
Bokal ili čašu?
100.000 franaka za bokal i samo 20.000 za čašu.
20.000 za čašu vode?
Veoma je čista.
Vi ste bandit.
Kao i vi, gospodine barone. Jedina razlika između mene i vas
je što se ja nikada nisam skrivao.
Ko je to?
Šta on želi?
Vi ste dželat?
Milost, smilujte se na jadnog čoveka.
Da li se kajete za nešto?
Kajem? Za šta?
Za zlo koje ste učinili.
Zlo koje sam učinio? Nisam činio mnogo zla.
Jeste li sigurni? Razmislite bolje.
Ne, ne nalazim. Iskreno, ne vidim.
Zaradio sam novac, ali gde je zlo u tome?
Mnogo sam i izgubio, znate.
Zlatne rudnike bez zlata. Farme jesetre bez jesetre.
Ukrajinska pšenična polja bez pšenice.
Pomoćiću vam. Marsej, pre 20 godina.
Kafana u selu gde je katalonsko vino jeftinije nego ovde. Tek nekoliko sua.
Kaderusova krčma?
Sećanje vam se vraća?
Da li se sećate tog lepog letnjeg dana?
Pili ste pod drvetom sa Fernandom Modegom.
I Kaderusom.
Kako znate sve to?
Grof Monte Kristo?
Ne, Danglare. Edmond Dantes.
To je nemoguće.
Trebalo je da očekujem to. "Nemoguće" to svi vi kažete.
Definitivno imate manje mašte od mene.
Hajde, izađi iz ove rupe pacova. Napolju je lepo vreme.
Italija.
Nema šanse. Nisam lud, Dantes. Vi ćete mi pucati u leđa, ili će vaši ljudi.
To nisu moji ljudi. Što se mene tiče, učim da oprostim.
Počinjem sa tobom. Imaš sreće.
Hajde, ali brzo. Osećam da oproštaj drži mnogo kraće od osvete.
Šta je sa mojim novcem? -O kom novcu priča?
Kada smo ga oteli, džepovi su mu bili prazni.
Prazni džepovi? Imao sam dvanaest miliona.
Mora da ste u zabludi. Vi ste mi uvek pričali da nemate novac.
Budite logični. Da ste imali 12 miliona Vampa bi vas ne oteo da traži otkup.
Samo bih uzeo milione gospodina Danglara.
Ne brinite, i ja sam prošao kroz to. Zatvor čini da poludite.
Ne zaboravite šta smo dogovorili.
Ja ću držati moju reč.
Danglarovi milioni će ići siromasima, siročadi, udovicama i bolnicama.
I zatvorenicima, za ćebad, lekove i hranu.
Ne zaboravite zatvorenike.
Imam sastanak sa grofom Monte Kristom.
Rekli smo 15 dana. Poranili ste.
Znam. Ali ja ne mogu više da podnesem ovaj bol. Želim milost.
Održaću zakletvu, vaš gospodar mora da održi svoje obećanje.
Pa, Maksimilijane? I dalje potišten?
Da! Upozorio sam vas. Spreman sam. Jeste li vi?
Bertućo. -Gospodine?
Uradi šta sam rekao.
On će mi dati otrov?
I bolje. Ne treba da prljate ruke.
Maksimilijane, moram da te upozorim.
Doživećeš jak šok. Nešto što se ne može zamisliti.
Strah vas je da ću prirediti patetičan prizor.
Pa, mogli biste biti u pravu. Umiranje ne može da bude lako.
Hteo bih sada otrov.
Šta god da osećaš, nemoj da vičeš. Susetka nam je jedna starica.
Kontrolisaću se, ne brinite. Ja mogu da podnesem bol.
Ako si stvarno hrabar, sada je trenutak da to i dokažeš. Dođi.
"Samo jednu veknu, pekaru. Moj sin je otišao. Mercedes Igualada".
Dve.
Edmond Dantes
se vratio.
Nadam se da ne plačeš. Seti se.
Bio sam mlađi od tvog sina kada sam otišao.
Zašto si ovde?
Isto kao i ti.
Živim ovde.
A tvoja velika kuća u Monsou?
Prodata.
Odnosno, ne. Ostavio sam je monasima kojima je potreban za manastir.
Ja sam uradila isto. Ostavila sam sve što sam imala monahinjama.
Da li je kuća na brdu još uvek tvoja?
Uvek je bila moja. Sada samo nju i imam.
Onda sam spasen. Znam gde ću spavati.
Dođi.
Prekini ili ću pasti.
Ustaćemo. Uvek se podignemo.
Osećam se prljavo.
Mirišeš na Pariz, novac,
kočiju, znojave konje i kafansku piletinu.
Treba da uskočiš u vodu.
Hajde.
Ne. Zaboravljaš da ne znam da plivam.
Hajde.
Ja ću te naučiti.
Prevod i obrada: Svetlana Popović