Tip:
Highlight text to annotate it
X
Postoji više od 1500 govora na TED.com i više od 25.000 TEDx govora na internetu.
Ljudi mogu da ih gledaju od kuće,
u pidžami, u slobodno vreme, kada god da žele.
Zapitate se:
zašto bi iko dolazio na bilo koji od naših događaja?
Ja mislim da je odgovor: zbog iskustva.
Mislim da je iskustvo koje pruža TED zaista bitno.
Ljudi se povezuju oko snage ideja,
a taj podatak poručuje, meni i svima nama,
da zaista moramo uložiti isto toliko vremena i truda,
u razmišljanje o tome kakvo je to iskustvo,
kao što ulažemo u izbor govornika.
Po meni je planiranje iskustva uvek bilo ključni deo TED-a,
ali stvarno sam to shvatila kad smo,
2008., odlučili da stvorimo ono što je kasnije postalo TEDActive.
Bio je to simulkast događaj koji smo organizovali u Aspenu.
Zaista smo morali da dobro sagledamo i pomislimo
šta to možemo da učinimo da ne budemo
- bilo je tu 300 ljudi tada - da se ne čini kao da
300 ljudi samo sedi zajedno u sobi i gleda televiziju?
Usput, ti ljudi su platili više hiljada dolara da bi bili tamo.
Intenzivno smo razmišljali o tome da napravimo sjajne izložbe,
i smislimo načine na koje se ti ljudi mogu povezati na događaju.
Plan je bio sjajan, a onda... smo stigli tamo.
I zatekli katastrofu.
Neko iz produkcijskog tima je zakačio projektor preblizu sistema za gašenje požara
te se aktivirao protiv-požarni alarm.
Ovde gledate našu katastrofu,
voda pljušti na svu našu opremu.
U pitanju je manje oo 48 sati do početka događaja.
Vidite naše kaučeve, plišane fotelje, ćebad i opremu,
svu našu elektronsku opremu - sve je tu
i sve kisne.
To je bilo potpuno neverovatno, ali takođe (Smeh)
uviđamo da
nismo dovoljno razmislili unapred o svemu.
Imali smo troje zaposlenih! Troje zaposlenih na TEDActive 2008. godine,
za 300 posetilaca.
Posetioci su počeli da dolaze,
prijavljivanje je bilo ispred mesta gde vidite svu ovu vodu.
Dolazili su na registraciju, bilo je veoma bučno, protiv-požarni alarm se čuo...
A njihovo pitanje je bilo: "Kako možemo da pomognemo?"
Odgovorili smo: "Znate kako?
Možete li otići do teretane da donesete sve peškire koje nađete?"
"Takođe i fenove za kosu? Možete li da uzmete krpe i pomognete nam?"
Spontano smo stvorili atmosferu za tu nedelju. I otkrili smo
da svi oni koji su pomogli, koji su uskočili,
želeli su i da nastave do kraja nedelje.
Inspirisali su i ostale da se uključe.
Neverovatno je da su se svi odlično proveli!
Svidelo im se! Mi smo dobili pomoć! Bilo je to neverovatno!
Stvorio se taj neverovatan osećaj zajednice.
Tada sam shvatila
da je zajednica naša najveća vrednost.
A svi je imamo, svaka osoba ovde.
I besplatna je.
Mislim da je vrlo zabavno razmišljati šta sve možemo sa njom.
A učimo toliko mnogo od svakog od vas i svega što radite u svojim zajednicama.
To je zaista dobro. Smatram da je to posebno,
svaki put za TED događaj, mi mnogo razmišljamo o tome
kako da se povežemo s posetiocima i kako bismo ih povezali međusobno.
Počev od e-mail-ova koje šaljemo kad se registrujete.
Ovo je jedan od e-mailova koje smo slali za TEDActive svake nedelje.
Ovo je jedan u kom upoznajemo sve s ljudima
koji će biti domaćini događaja.
Ovde na TEDGlobal-u ćete videti ljude koji nose bedževe na akreditacijama.
Ovde su da pomognu onima koji su tu prvi put, da se snađu.
Zanimljivo je povezati ih i putem interneta.
Postoji TEDGlobal 2013 Fejsbuk grupa.
Isto radimo i za TEDActive.
U tom e-mailu vidite, iako se ne vidi na slici,
pričamo o stvarima o kojima ljudi vode razgovore onlajn.
Pomaže da uključimo ljude.
Do toga kako odlazite sa događaja...
Ovo je Džesi Arington na TEDActive, pre par godina.
Sve se završilo,
mi krećemo na žurku, ona nosi šešire u duginim bojama
i svi su nosili jednobojne majice, i izašli smo
za orkestrom u duginim bojama i otišli na završnu žurku.
Takođe volimo da postavimo mesta na kojima ljudi mogu da prave stvari.
Pomaže introvertnima da se povežu na dobar način,
jer nekim ljudima nije lako da priđu i predstave se,
ali i dalje žele da pričaju s ljudima.
Odličan način da ih uposlimo je da dozvolimo da sede i prave stvari,
da se osećaju i budu kreativni.
To je od velike koristi
jer dobijate sjajna umetnička dela za vaše događaje,
koja je stvorila zajednica i na koja su svi vrlo ponosni.
Ovo su skulpture koje su stvorili ovi ljudi.
Ovo je TEDActive ove godine. Umetnik je Grejs Hotorn.
Imali smo i autora Kajla Džonsona, koji je doneo materijal za pravljenje zastava.
Svi su mogli da naprave zastavu koja bi predstavljala njihovu ličnost.
Ako bolje pogledate, stvoren je ovaj predivan prizor
umetničkih dela, koja predstavljaju sve ljude na TEDActive.
I zajedno ova dela izgledaju odlično, ali ono što je stvarno zadivljujuće
je da ako odete do svake pojedinačno, svaka zastava
je u stvari različita ličnost nekoga ko je tamo bio,
što je stvarno interesantno.
Ali i svi vi takođe ovo radite
i TEDxManhattan je uradio nešto što je po meni odlično:
nemate mnogo vremena da biste povezali ljude.
Imali su ručak, kao porodični, ljudi su dodavali posude.
Stiče se utisak, kako to može da ne bude blisko, zar ne?
Kako da ne upoznaš osobu pored koje sediš?
TEDxSingapore je imao "napravi-sam" kartice sa imenima.
Ljudi su pravili kartice s imenima,
koje nemaju samo reči koje ih predstavljaju,
već vizuelno predstavljaju njihove ličnosti.
To je bilo baš dobro.
Zatim tu je još nešto što svi mi imamo,
a što ja smatram da takođe doprinosi iskustvu,
a to je prostor - mesto događaja.
To je izgled bine, tok energije u prostoru,
razmišljanje o svim tim elementima obogaćuje doživljaj.
Razmišljanje o idejama koje su inspirisane prostorom koji odabirate.
TEDxUbud. Pogledajte!
Paviljon od bambusa, u kom su tepisi od bambusa.
Umirem od želje da se uvučem u tu sliku i sednem na njih.
A i TEDx logo je od cveća.
TEDxAlmedalen u Švedskoj.
Sviđa mi se što su napravili jednostavnu postavku.
Ideja je bila: ponoć je!
Održavali su TEDx u ponoć, napolju! Nije potrebno puno.
TEDxLaçador.
Odlučili su da koriste okruženje, da smeste posetioce u kavez,
(Smeh) - nisam sigurna šta se tu dešava.
Ali zapravo bilo je na farmi i pustili su ih da šetaju slobodno.
Lepa farma stvorila je dobar utisak svim prisutnima.
I ja sam sigurna da je to uticalo na formiranje događaja.
Za TEDxRio+20 stvorili su mesto događaja
i neverovatna priča u vezi sa tim je da je svaki deo konstrukcije -
pogledajte veličinu objekta! Svaki deo bio je ponovo upotrebljiv,
kasnije kada je demontiran.
Izgled bine je vrlo važan takođe, i smatramo da je to nešto
u šta ulažemo pažnju i volimo da vidimo čega se sve dosetite
jer utiče na snimak koji vidimo na kraju,
tako da je važno i na to misliti.
TEDxEdmonton je poznat u našoj kancelariji po izuzetnom dizajnu,
volimo različite bine koje su smislili.
Smatram da je ova sa TEDxMidAtlantic stvarno divna.
Tako je jednostavna - polica s knjigama, s posebnim knjigama na bini.
To je vrlo lako za ostvariti,
ali je i dobro promišljeno.
Mislim da je ova sa TEDxCairo
vrlo lepa i pokazuje moć osvetljenja.
Znate, korišćenje rasvete u stvaranju ambijenta.
I tu je zatim treća stvar koja nam je svima zajednička
u ovome što radimo, a to je ta velika strast.
Ljubav koja nam omogućava da doprinesemo svakom događaju
idejama koje nemaju veze ni za čim, osim
"Zar ne bi bilo kul da...?!"
Tako su u TEDxSanna rekli,
"Zar ne bi bilo kul kada bismo postavili naš logo
na stranu planine da se može videti na Google Earth-u?"
To je odlična stvar!
TEDxSanna, je l' tako?!
U Jemenu.
U TEDxKids@Chiyoda u Tokiju
odlučili su da naprave audiciju za decu!
Fantastično!
Mnogi od vas znaju za ljubav prema "cupcakes"
na stranici na Fejsbuku gde su ljudi koji su pravili TEDx kolačiće.
Ono što je meni neverovatno je koliko vas
je doprinelo kolačima.
Ko od prisutnih?
Oh, pa to je dosta vas!
TEDxDetroit svake godine okuplja posetioce napolju
koji zajedno naprave veliko X i fotografišu ih.
Mislim da je to zabavno.
Dakle, završavam sa još jednom pričom o katastrofi.
(Smeh)
Jer ih volim i imala sam ih nekoliko
i znam da je dosta vas isto imalo ovakvih situacija.
Ovo je situacija gde se sve tri komponente
na kraju spajaju,
ne samo da bi spasile stvar,
već zapravo stvorile neviđeno iskustvo prisutnima.
Prošle godine, imali smo niz okupljanja u cilju nalaženja talenata.
Imali smo jedno i u Sao Paulu, u Brazilu i tu nam se desio
neuobičajeni problem s strujom
i više puta je nestajala, na ukupno 3 sata.
I kako sam ja bila drugi domaćin sa Rodrigom Kunjom,
morali smo da ispunimo vreme,
jer smo imali učesnike koji su tako naporno radili na govorima,
i dugovali smo im toliko, da održimo publiku prisutnom.
Nismo znali koliko će dugo to da potraje,
ali znali smo da moramo uzeti poslednji plan.
Morali smo nešto preduzeti, zar ne?!
Pa smo probali da izvedemo ljude na binu, što nije lako...
Prvo, prostor nam je bio od pomoći
jer je ceo prostor bio osmišljen
tako da postoji glavna sala kao i zona za gledanje.
Neki su vremenom otišli.
Planirano je da završimo događaj do 21h, a završili smo u ponoć,
prilično kasno.
Otišli su neki, ali to se nije osetilo u prostoriiji.
Svako sedište u glavnoj sali bilo je puno do kraja
zbog te sale za gledanje.
Svi su mogli da ostanu i uživo prate
i to je dosta značilo.
Sledeća stvar, jednostavo smo posmatrali i rekli:
"OK, šta imamo? Nemamo struju, kasno je,
nemamo ništa, ali imamo telefone koji osvetljavaju i gomilu ljudi.
Te smo probali da ih izvedemo na binu da čujemo njihove priče.
Nekako smo našli način,
ljudi su smišljali nastupe, što nije bilo lako,
ali zatim su počeli da izlaze i pevaju, pokazuju talente itd.
Gledate upravo tri žene koj su izašle na binu, započele pesmu sa svima nama,
a vidite ih jedino zahvaljujući blicu,
dok nas dvoje držimo telefone i osvetljavamo ih
i to se pretvorilo u potpuno magičnu svar.
Jedan od govornika
je zaprosio svoju devojku sa scene na kraju. (Uzvici)
Bilo je neverovatno. Ali upravo je strast
našeg tima ta koja je svima pomogla -
u tom trenutku postojala je misao kod svih
"Šta da radimo, ovo je užasno", ali onda,
zato što svi toliko vole to što rade,
ubrzo je postalo: "OK, šta su naše mogućnosti ovde,
kako da učinimo ovo odličnim?"
Pa, želim da završim s tim,
da me sve to navodi na misao,
da svi treba da vidimo svoj događaj,
svaki njegov logistički segment, sve što ikad radimo i uređujemo,
svaki deo, e-mail, sve,
i pomislimo: "Kakvo iskustvo je pred nama?
Zašto da ne bude neverovatno?"
Hvala vam.
(Aplauz)