Kultura u padu | Episode # 2 " Ekonomija 101 " by Peter Joseph

- Skromne preventivne mjere mogle bi spriječiti potrebu za drastičnijim mjerama kasnije. - Mislite da ste naučili intervale pouzdanosti na kolegiju osnova statistike kojima biste ovo mogli; ali da ste zaista pomno proučavali, znali bi da vam to ne omogućuju. Ni najsavjesniji frekvencionist ne može proizvesti distribuciju vjerojatnosti... - Zaključak koji želimo istaknuti kada govorimo o određivanju vrijednosti je taj da su sredstva oskudna. Već sam naglasio da ne možemo kao ograničena bića magično postići svoje ciljeve. - Statističko opisivanje vladinog neto prihoda od kamata. - ...deflacija, mislim da bi prinosi mogli pasti na manje od 1% u razdoblju od 10 godina i manje od 2% na 30 godina... - ... To bi bilo preotimanje monetarne politike od strane kongresa. - Oh, pozdrav! Zbunjujuće, je l' tako? Možda se osjećaš i pomalo glupo. Moguće je da je to i razlog zbog kojeg čak i uz stalne ekonomske probleme diljem svijeta: nejednakost, siromaštvo, dužnički slomovi, propadanje banaka ili porast nezaposlenosti, da vrlo malo ljudi danas uspije razumjeti, a kamoli raspraviti o suvremenoj ekonomiji. Naravno, osim u okviru izborne igre u kojoj je jedini način traženja rješenja da se ležaljke na Titaniku premještaju s mjesta na mjesto, pretpostavljajući da će neki novi političar, politika centralne banke ili korporativni zakon spasiti situaciju. Prije nekoliko godina, nakon što sam došao do zaključka kako bi naši političari, zakonodavci i država tijela mogla biti dokazivo nekompetentna kada je riječ o uistinu inteligentnom upravljanju našim društvom, počeo sam samostalno tragati za pitanjima i odgovorima. Postavljao sam pitanja o onim stvarima koje danas mnogi ili uzimaju zdravo za gotovo, ignoriraju ili još gore pretpostavljaju da nemaju kapacitete ili razloge istražiti to uopće, obzirom da bi naša educirana vlast trebala biti pametnija i bolje informirana. To je tužna karakteristika suvremenog društva. Ono: "opusti se, upali televizor, nastavi uzimati kredite, napravi par djeteta usputno", i ono najvažnije - nastavi odlaziti na posao za koji si se vjerojatno već uvjerio da služi nekoj opravdanoj društvenoj svrsi. Zapamtite, onih 1% svijeta koji kontrolira 40% blaga planete nisu došli do toga tako što ste vi razumjeli kako svijet uistinu funkcionira. No čak i pored toga, i cinizam na stranu (oprostite), odlučio sam krenuti iz početka i postaviti neka temeljna pitanja o stvarima koja su većina jednostavno otpisala ili zaboravila. Kada bi napravili anketu danas i upitali ljude koja su to najosnovnija pitanja vezana za ljudski opstanak i napredak, kao npr. što zapravo održava ljudski život, kako hrana raste, što je energija, što stvara i podržava dobro javno zdravlje ili kako definirati koristan ili pak štetan sustav vjerovanja. Budite sigurni da će velika većina imati konkretnije odgovore o nogometnim statistikama, modnim trendovima, zapletima serija i svetim pismima. Ne želim umanjiti vrijednost kulturnih užitaka i kreativnost izražavanja koje stvaraju radost u našim životima, ali su se naši prioriteti iskrivili i to se pokazalo iznimno štetnim za budućnost naše održivosti na ovom planetu. Većina onih koji se susreću s rastućim problemima ne samo da ne znaju koji je uzrok tih problema, oni čak ne znaju ni koja pitanja treba postaviti. A danas ne postoji nijedno destruktivnije neznanje nego oko većinom neutemeljenog koncepta suvremene ekonomije. I upravo taj temeljan kontekst mene najviše zanima. Onda, što je to uopće ekonomija? Odakle njezina bazična pretpostavka? S čime je zapravo korelirana? Na koji način društvena organizacija sebi traži referentnu točku? Ima li uopće referentne točke? Što radimo? I zašto se čini da je razgovor o ovoj temi sam po sebi elitistički po svojem vokabularu i orijentaciji? Je li to zaista toliko komplicirano? Meni je toliko dojadilo da me stalno zovu neupućenim u ovoj temi od strane samoprozvanih eksperata koje sam osporavao, da sam odlučio pročitati čitavu literaturu iz makroekonomije Sveučilišta Harvard, od preddiplomskog do doktorskog studija, što uključuje sve utjecajne ličnosti: F.A. Hayek, J.M. Keynes, Ludwig von Mises... I reći ću vam nešto, drago mi je što sam to učinio jer sam imao neke zaista loše predodžbe koje je trebalo ispraviti. Ne toliko u vezi mojih pogleda na ekonomiju, već to da je život kratak, a ja sam potrošio nevjerojatno puno, neoprostivo puno vremena čitajući ova zastarjela, pretjerano intelektualizirana blebetanja. [Staklo puca] Oh, sranje! Štef, 'oćeš molim te srediti to? Osigurač mislim. Pazi stari, nema uzemljenje... [Eksplozija][Štef vrišti] Kako će biti predstavljeno u nastavku ove epizode, suvremena ekonomija uopće nije istinska ekonomija. Ona je puka ideološka filozofija izgrađena na seriji pretpostavki koje se samo predstavljaju kao nepromjenjive. U ovom modelu nije ugrađena apsolutno nikakva povezanost s našim znanstveno utemeljenim spoznajama o prirodi. Monetarno-tržišni sustav religijskog vjerovanja u središtu je velikoj većini ekoloških i društvenih neravnoteža koje gledamo u svijetu danas. Na žalost, kako smo uronjeni u njemu, mnogi to i ne vide. Ali možda uspijemo uvidjeti da je ova temeljna ideja i praksa zaista problem našeg društva i, po meni, u samom je srcu kulture u propadanju. Od kreatora filmske trilogije Zeitgeist dolazi najgori reality show svih vremena onaj pravi GMP Films predstavlja Kultura u propadanju uz vašeg voditelja Petera Josepha. Zemlja: neobična mala kugla kamena, plinova i vode, zar ne? Teško je vjerovati da bi ovaj mali balon kemijskih elemenata koji plovi kroz svemir, zapravo napajan suncem, mogao izroditi našu živopisnu iako problematičnu vrstu super-majmuna koja često izgleda vrlo ozbiljna u svojoj namjeri da uništi vlastiti okoliš i moglo bi se reći ozbiljna u namjeri da uništi samu sebe. - Što je demokracija? - Mislim da je to kada mladi ljudi ubijaju jedni druge ili tako nešto. Ispričajte me na trenutak. Štef, koji je to kurac bio? Isječak mislim. Uopće nije bio duhovit, nego depresivan. Nisi mogao naći nekoga tko ispaljuje raketu iz guzice ili nešto slično? Pa znaš valjda na koju demografiju pucamo i svrhu ove emisije, ne? Dobro, molim te. Uglavnom, možda je naša nezrelost samo faza, neki tragikomični obred inicijacije. Kao dijete koje se treba opeći na vrućem štednjaku da bi shvatilo da ga ne smije dirati ili fiziku koja stoji iza toga. Ipak, povijest i karakteristike ove male sfere mogu se znanstveno opisati velikom preciznošću: trenutno stara nekoliko milijardi godina, mješavina plinova i prašine koji su nastali većinom iz goleme kemijske reakcije prije dugo vremena. Vjerojatno iz eksplozije zvijezde ili supernove. I kroz milijune godina ova se prašina nakupljala u relativno velike gromade kamena, stvorilo se istaknuto gravitacijsko polje, kemijski elementi su se polako reorganizirali i nastali su uvjeti koji su omogućavali vodu i atmosferu, a oni su izrodili prve jednostanične organizme. I tako se nastavljao spor proces mutacija sve do ove vrlo zanimljive okolnosti koju imamo danas: mi ljudi. Naravno, slobodan si vjerovati koju god priču postanka želiš: Adamovo rebro, križanje vanzemaljaca, praiskonska sluz... Na kraju krajeva, upotrebljivost takvih znanja vrlo je mala. Zapravo, naši mali majmunski mozgovi možda nikada neće imati potpunu sliku nečega tako kompleksnog. Ali ipak znamo da svemirom upravljaju zakoni, to nisu moralni ili religijski zakoni, već zakoni koji su postajali daleko prije nego što smo mi evoluirali mozak kako bi ih razumjeli. Zakoni koji vrlo jasno pokazuju da se možemo ili prilagoditi njima i poštovati ih ili možemo trpjeti posljedice. Takvo je istinsko lice Boga: zakoni prirode. Na neki način, povijest našeg svemira je zapravo povijest naših pokušaja da ga razumijemo i daleko smo dogurali kao vrsta obzirom na to kako organiziramo naše živote u odnosu na te zakone. Vjerojatno najbolji primjer ove adaptacije, ili po mnogo čemu nedostatak iste, je način na koji razmišljamo o ekonomiji, temelja našeg društvenog opstanka. Prije mnogo tisuća godina, naša braća super-majmuni počeli su otkrivati načine kako koristiti prirodu. Krenuli smo u potpunoj milosti našeg okruženja, skupljali hranu i malo lovili, živjeli i migrirali prema prirodnim sezonskim promjenama, pa došli do poljoprivredne revolucije kada smo naučili uzgajati hranu, stvorili još složenije alate kako bi olakšali rad i, praktički, naučili oponašati samu prirodu. Zapravo, ova nova spoznaja i stalno rastuće razumijevanje kako upotrijebiti procese prirode na svoju korist, doveli su do golemih tehničkih inovacija koje vidimo danas. Ako priroda nešto radi, najvjerojatnije možemo razumjeti kako pomoću ovih dinamičkih znanstvenih principa. Od današnje umjetne inteligencije koja pokušava oponašati prave neurološke procese, do molekularnog inženjeringa koji koristi logiku atoma kako bi sastavljali materijalne objekte. I sada, prijeko potrebni lijekovi za erektilnu disfunkciju, jer ako pratite TV u zadnje vrijeme, znate kako ona, zasigurno, mora biti najveća prijetnja zdravlju zapadnom svijetu danas. Od ove revolucije, ljudska su društva postala manje nomadska, polako prelazeći u gradove, i počeli su se javljati sustavi specijalizacije rada zajedno s sredstvima za zamjenu. Trampa je čest primjer. Trebaš jaja? Možeš dati dio drva za oganj koja si nacijepao u zamjenu za rad peradara. Ipak, takve su prakse postale naporne i nepraktične nakon nekog vremena; pa je ideja o korištenju rijetkog kamenja, npr. zlato ili srebro kao sredstvo za zamjenu, olakšala transakcije kroz sustav pridavanja cijene dobrima obzirom na njihovu relativnu vrijednost. Time je rođeno ono što danas poznajemo kao prilagodljivi sustav cijena koji putem trendova ukupnih razmjena i proizvodnje javnosti stvara grubu, ali polufunkcionalnu logiku pri čemu cijene dobara odražavaju ravnotežu ponude i potražnje, još poznatu kao tržište ili tržišna vrijednost. Evo da objasnim. Kada odete u trgovački centar i kupite 85. generaciju iKakam 4G mp3 vreću za smeće kamera mobitel mikrovalku, vi time kreirate informacije koje se koriste kako bi se izračunala potražnja, lokalne i regionalne razlike u potrošnji i drugi parametri zajedno s milijunima ostalih impulzivnih potrošača koji su najvjerojatnije kupili i 84. generaciju samo dva mjeseca ranije za duplu cijenu. Time se stvara zbirka ulaznih podataka i povratnih informacija koja omogućuje prividno racionalnu regulaciju raspodjele resursa, proizvodnje, distribucije, potrebe za radom i, naravno, konsenzusa cijena na tržištu temeljenog na opaženoj ponudi i potražnji. Da i ne spominjem kako vas marketinški timovi mogu zajebati još i više nakon toga. Ovaj mehanizam je dio onoga što je najveći svećenik naše trenutne ekonomske religije, Adam Smith, mislio kada je govorio o "nevidljivoj ruci" kauzalnosti na slobodnom tržištu. Ima tu nešto u svakom slučaju. To zaista funkcionira u jednom ograničenom kontekstu i na jedan surov način. Doista, 1920-ih je ekonomist Ludwig vom Mises postavio tezu koja je još uvijek općeprihvaćena da bi bez mehanizma cijena ekonomska kalkulacija, racionalna raspodjela resursa i općenita organizacija bila nemoguća. To je nazvao "Problemom ekonomske kalkulacije". Međutim, danas je stanje puno drugačije nego prije 200 godina kada je Adam Smith objavio "Bogatstvo naroda" ili kada je Mises uputio svoju kritiku centralnom planiranju. Činjenica je da su se argumenti promijenili. Današnja se ekonomska debata vodi oko toga što je zaista održivo i progresivno za ljudsku vrstu, a ne samo oko mehanike kretanja novca. Iako je istina da sustav cijena omogućava osnovnu kalkulaciju podataka o ponudi i potražnji kako bi racionalno raspodijelio rad, sklonosti, distribuciju i sl., on potpuno ignorira prave operativne faktore istinski efikasnog zemaljskog upravljanja odakle i dolazi definicija ekonomije: optimizirana efikasnost na svim razinama. Na primjer, uopće se ne razmatra optimalna raspodjela resursa temeljena na najefikasnijoj ulozi nekog materijala. Racionalna raspodjela resursa nije racionalna ako znanstveno najpogodnija upotreba tih prirodnih materijala nije direktno uračunata i uspoređena. [ODBIJENO] Nema niti razmatranja o organizacijskoj učinkovitosti same fizičke proizvodnje, a trebate samo pogledati ovaj stroj za stvaranje otpada kojeg zovemo globalizacijom kako biste vidjeli ludilo [ODBIJENO] Isto tako, uopće se ne razmišlja o regeneracijskim potrebama ili recikliranju: istinski uvjet odgovorne i racionalne upotrebe resursa na planetu s ograničenim resursima. [ODBIJENO] Niti postoji ikakva stvarna proizvodna ili distribucijska efikasnost u smislu znanstvene optimizacije obzirom da je takva logika, kao što ćemo objasniti, suprotna ugrađenoj logici samog tržišnog sustava. [ODBIJENO] Ovi i drugi vitalni parametri potrebni za stvarnu učinkovitost ekonomije, jednostavno se ignoriraju, ili još gore, pretpostavlja se da su svojstveni funkcioniranju mehanizma cijena iako je očito da nisu. Vidite, za mehanizam cijena, koncept efikasnosti prevodi subjektivnu masovnu interakciju potrošača u usku procjenu regionalne potražnje, proizvodnje i distribucije. Nema nikakve veze s time kako ili zašto su metode industrije takve kakve jesu. Takvi se faktori ostavljaju na hir proizvođačima koji posluju isključivo zbog profita, potpuno razdvojeni od prirodne regulacije znanstvenih principa održivosti. A, čovječe! Dakle, srž "Problema ekonomske kalkulacije" je zapravo argument da smo popuno iracionalni i da se ne možemo organizirati na jedan strukturno učinkovit način; preludi smo, zapravo. Samim time, moramo imati opću ekonomsku anarhiju kako bi organizirali društvo i nema druge alternative. (*Glupost!*) Opet, danas imamo vrlo različitu situaciju nego ranije, a brz pogled na suvremeno računalno programiranje i inženjerstvo sustava pokazat će vam ne samo da algoritamska inteligencija današnjih senzornih i mjernih tehnologija, u skladu sa sinergijskim proračunima računala, mogu orijentirati sve prethodne faktore uzete u obzir mehanizmom cijena kakvoga poznajemo, već i one najvažnije faktore optimalne efikasnosti i održivosti koje danas nedostaju, mogle bi se također uračunati. Time bi se stvorila istinska ekonomska kalkulacija za industriju, za razliku od grubih, nepotpunih informacija koje pruža sama cijena. Dakle, vraćajući se našem kućanstvu, našoj Zemlji, što je ona zapravo? Ona je sustav, sustav simbiotičkih zakona. U srži svih principa održivosti je prepoznavanje najvećeg sustava kojeg možemo, radi usporedbe. Sustav cijena s druge... (bum) Štef, što je to bilo? Isuse Kriste, Louie! Štef, zašto nisi rekao da je Louie već došao? Dame i gospodo, imamo posebnog gosta s nama u emisiji Kultura u propadanju, naš logički guru, logički gremlin Louie. Louie ne može trpjeti bilo što nelogično i radi kako bi... Pa dobro Štef, daj vrati prokletog demo-publikanca u kavez ili će Louie popizdit... U jebote! Reži, reži! (Tehničke poteškoće, molimo pričekajte) Ispričavam se zbog ovoga dame i gospodo. Kao što sam spomenuo, Louiea malo frustriraju nelogične stvari, a demo-publikanac mu je na neki način smrtni neprijatelj. Kako bilo, Louie kad si već ovdje, imam par pitanja za tebe. Je li slobodno tržište stvarno dobra osnova za održivost ljudskog roda? Ma nikako. Model slobodnog tržišta nema logičke osnove u suvremeno doba obzirom da je njegov referentni okvir razdvojen od regulatorne spoznaje fizičke znanosti. Njegove osnovne pretpostavke su zastarjele i opasne. Dobra, a što je s beskrajnim ljudskim potrebama? Kako možemo kalkulirati takvu složenost? Beskrajne želje i ideja da su ljudi prekompleksni za dizajniranu, okolišno efikasnu ekonomiju, većinom su propagande i zablude. Povijesni pregled kolektivnog ljudskog djelovanja pokazuje duboku sposobnost prilagođavanja, a da ljudi nisu toliko izmanipulirani reklamama; živeći u ekonomiji potrošnje i rasta, potrebe i želje bile bi im znatno drugačije. Vrijednosti su naprosto iskrivljene. Ljudski rod mora svoje "želje" zasnovati na znanstvenim principima održivosti. Istinska ekonomska kalkulacija u ovom smislu također bi otkrila kako je izobilje na Zemlji, za sve ljudske potrebe, danas moguće. Razlog zbog kojeg u vašem svijetu 3 milijarde ljudi gladuje i živi u siromaštvu rezultat je monetarne kalkulacije - ne znanstvene kalkulacije. Sustav cijena je neispravna kalkulacija. I zapamtite, ljudska sloboda je samo romantična iluzija. Ljudi nikada nisu imali pravu slobodu kada je riječ o prirodnom zakonu. Ili se prilagodiš njemu ili ćeš patiti. Hvala ti puno Louie, cijenim tvoj dolazak. Eto ljudi, čuli ste i sami. Ipak, kada stavimo logiku na stranu, mišljenja o našem ekonomskom sustavu drastično se razlikuju. Zato, kako bi saznali što javnost misli o ovoj temi, idemo uživo do našeg dopisnika "Kulture u propadanju" u New Yorku, veliki Scotty D, javlja se uživo s Wall Streeta. Hvala ti, Peter. Ovdje je Scotty D, ispred burze u New Yorku. Danas smo u New Yorku kako bi porazgovarali s ljudima i doznali nešto o tome kako percipiraju sve što se događa u svijetu ekonomije. Kultura u propadanju: čovjek na ulici Gospodine, želite li razgovarati o ekonomiji? Hoćete razgovarati o ekonomiji? Hoćete razgovarati o ekonomiji? Ovo mi stvarno ne ide, ali nekako mislim da ni ljudi ne žele razgovarati o ekonomiji. (Nadglednik mi je upravo rekao da ne možete ovo raditi tu.) Aha... Ipak, jedan je tip bio spreman popričati sa mnom. Što je po tebi definicija ekonomije? Stojimo tu ispred Wall Streeta, pa me zanima, što je po tebi ekonomija? Pa, mislim da je ekonomija, zapravo je to samo, samo bazirano na novcu, stvari koje se događaju, znaš, odavde s Wall Streeta. To je novac koji stvara sustav... Stvara se kroz grad NY i za svakoga u svijetu. Ali najviše ima veze s novcem koji upravlja cijelim svijetom. Znam što mislite. Mislite si "O čemu ovaj frajer priča?!" Ali u stvarnosti, on vjerojatno zna o ekonomiji koliko i ja znam o tome kako intervjuirati ljude na cesti. I, čini se da većina nas zapravo ne zna što je ekonomija i kako funkcionira. Vraćamo se tebi, Peter. *Čovjek na ulici* Primjećujete li i vi kako ima više stvari za prodaju u svijetu neko ikada prije, pritom ne mislim na proizvode u lokalnoj trgovini. Danas je logika tržišta takva da je sve na prodaji i ništa nije sveto. Trebaš love? Zašto ne bi iznajmio vlastito čelo kao prostor za reklamu? Ili još bolje, zašto ne bi kupio policu životnog osiguranja za svog starijeg susjeda? Pa kada umre možeš lijepo zaraditi. Da, legalno je! Ili vas možda male stvari čine sretnim. Pa, umjesto da staviš lutku na napuhavanje u auto kako bi koristio traku za više osoba, jednostavno kupi to pravo, kao što možeš u Minneapolisu. Ili možda imaš nevjerojatnu želju ubiti onog ugroženog crnog nosoroga u Africi. E, pa možeš. Koštat će te oko 150 000$, ali eto, moguće je. "I sto pedeset. Uh, jedva čekam pojesti tog nosoroga!" Ili malo ozbiljnije, možda vašoj djeci ne ide tako dobro u školi. Tržište i tu ima rješenje. Platite im! Platite im da čitaju i dobivaju dobre ocjene, kao što rade u Dallasu u Teksasu. Ali možda je to pretjerivanje, jer dok dođu u dob kada treba krenuti na fakultet većina prestižnih fakulteta će zanemariti prijemni ispit ako se uplati pozamašna donacija za novo krilo knjižnice, recimo. Želiš služiti svojoj domovini, ali su ti dosadila naporna UN-ova pravila ratovanja i slaba plaća? Samo se pridruži rastućoj legiji privatnih vojnih poduzetnika koji, općenito, polako zamjenjuju američku vojsku. A što je s ljubavi? Hoćeš na spoj, ali ne želiš prolaziti muke upoznavanja? Žene će rado izaći s onim koji ponudi najviše na nekim on-line stranicama. Zaboravi čavrljanje, samo plati par stotina dolara kako bi namamio ženu po želji da ode s tobom na večeru. Siguran sam da će veza potrajati. Ili možda najvažnije, treba li tvojoj tvrtki proći neki zakon kako bi osigurao profite? Pa, samo plati lobistu da utječe na kongres! Kao što smo objasnili u prošloj epizodi Kulture u propadanju, ne postoji ništa u političkom i pravnom svijetu što nije na prodaju. Zapravo, zbog čega mislite da sudski sustav dopušta da se prekršaji mogu rješavati novcem? Ali čak i ako učinite nešto uistinu loše i završite u zatvoru ne brinite, jer u nekim slučajevima možete platiti oko 80$ po noći da vas prebace u čistu i tihu zatvorsku ćeliju na nekom lijepom odjelu zatvora. Što god hoćeš, može se kupiti i ništa nije sveto. 143 godina nakon što je uspostavljen 13. amandman američkog ustava i 60 godina nakon članka 4 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN-a kojima je zabranjeno ropstvo i trgovanje robljem diljem svijeta, danas imamo više robova nego u bilo koje doba ljudske povijesti, ili oko 30 milijuna ljudi, zbog raznih shema zarade. Ali, mogli biste se zapitati što je s etikom? Pa što vas točno zanima? Etika i moral stalno nalaze nova značenja usmjereni varirajućim ekonomskim stavovima, a kada trgovac na Wall Streetu zaradi milijune dolara kladeći se na valutu, a samim time na blagostanje druge države, budite sigurni da on noću spava kao beba. I zašto ne bi? Jednostavno radi ono što se nagrađuje i potiče našim ekonomskim sustavom u širem smislu. Bazična logika tržišta nema veze ni sa čime osim s vlastitim održavanjem. Kada vam političari govore kako napadaju neku siromašnu zemlju kako bi donijeli slobodu i demokraciju, morate shvatiti što te riječi zapravo znače. Slobodu koju donose je sloboda tržišta, a demokraciju koju donose je demokracija kupovne moći: sloboda da se novci koriste za manipuliranje, sloboda da se, u biti, ograniči sloboda drugih. Ali vratimo se mi na tehničke detalje. Zaboravimo na trenutak iskrivljenost logike tržišta koja sve stavlja na prodaju, i zaboravimo lažnu pretpostavku da mehanizam cijena zaista ispravno kalkulira svojstva održive i učinkovite ekonomske prakse i zaboravimo temeljni poremećaj sustava vrijednosti koji isijava iz ove opće logike razvoja. Sada ćemo održati mali ispit. Dobro došli na osnove ekonomije. Prvo pitanje: kad biste živjeli na planetu s ograničenom zalihom resursa i rastućom populacijom, biste li zagovarali ekonomiju koja je temeljena na potrebi za rastom i potrošnjom kako bi sve funkcioniralo? Točan odgovor: ne. Činjenica kako naša ekonomija doslovce zahtjeva konstantnu potrošnju i rast kako bi se održao BDP i kako bi održala zaposlenost nije značajka ekonomije, već anti-ekonomije. Drugo pitanje: kad biste bili proizvođač, biste li stvarali dobra da budu što trajnija i prilagodljiva obzirom na konačnu zalihu resursa i kako bi maksimalizirali produktivnost rada? Odgovor: da. Samo danas vrijedi suprotno, i ne samo da su dobra nekvalitetna čim se proizvedu zbog mehanizma cjenovne efikasnosti kojim korporacije ostaju kompetitivne, većina se tvrtki također uključuju u tzv. planirano zastarijevanje čime se namjerno smanjuje kvalitetu dobara kako bi potaknuli ponovnu prodaju zbog većeg profita. Teće pitanje: kad biste bili društveno-ekonomski arhitekt, biste li poticali ljude da kupuju jedan primjerak svega, zaštitnički gomilajući tako osobna vlasništva, bez obzira što se neka dobra koriste tek povremeno? Odgovor: ne. To bi bilo neefikasno. Mora se prepoznati da je iskoristivost pravo mjerilo vrijednosti dobara čime dolazimo na sustav zajedničkog pristupa kao najracionalniji način razvoja, a ne slijepo i restriktivno vlasništvo. Četvrto pitanje: što je s motivacijom? Biste li gurali nemilosrdno kompetitivno okruženje u kojem se svatko bori samo za sebe ili svoju malu grupu? Točan odgovor: ne. Prema onome što danas znamo o kompetitivnom mentalitetu i zlostavljanju koje stvara, zajedno s spoznajom kako su suradnja i dijeljenje informacija pravi pokretači razvoja na društvenoj razini, na kompeticiju bi se gledalo kao najograničavajuću filozofsku praksu. Peto pitanje: koji bi trebao biti osnovni način nagrađivanja danas? Biste li zahtijevali da se ljudi moraju podčiniti jedni drugima za posao kako bi ostvarili način preživljavanja? Ne. To bi bilo primitivno i kontraproduktivno obzirom na stanje tehnologije. Suvremeni tehnološki kapaciteti imaju sposobnost povećanja produktivnosti daleko iznad bilo čega poznatog u povijesti, da i ne spominjem kako osiguravaju sigurnost i učinkovitost općenito. Gurati sustav ljudskog rada za dohodak uoči ovakvog alata za neizmjerni napredak bilo bi apsurdno. Završne misli: kada bismo pokušali malo stati na loptu i zamisliti se oko toga kako se naša ljudska obitelj ponaša danas diljem svijeta, od materijalizma zapada do islamskog ekstremizma, od nuklearnog rata do nekrofilije, suočeni smo s tmurnom, iako iznimno zanimljivom stvarnošću. Istina je, mi smo zapravo majmuni u divljini, jedva izašli iz džungle ovog planeta prema riječima slavnog pokojnog Georgea Carlina. Izvlačili se polako iz mračnog doba, iz vremena dubokog straha i kaosa s obzirom na to tko smo, što radimo i kako se odnosimo jedni s drugima, da i ne spominjem kako se odnosimo sa staništem koje nas je izrodilo. S jedne strane imamo čitav niz ljudske arogancije: tvrdoglavog neznanja, do te mjere da ako ste poput mene, nekada se pitate čemu uopće pokušavati. Da možda ova vrsta zaslužuje sve što dobiva, a sudbina evolucijske slijepe ulice, propale genetske mutacije, možda je idealan scenarij za naš svemir. Ipak, cinizam na stranu, lako je uočiti kako postoji sve veća promjena u manjini koja će polako postati većina ako to dopustimo. Događa se buđenje, buđenje u kojemu su ljudi prestali svijetu nametati svoje tradicionalne ideale i razna zastarjela ideološka stajališta, a umjesto toga počinju slušati, slušati što su to sve alati naše domišljatosti omogućili, slušati poruku same prirode. Ako postoji ijedno područje koje treba ozbiljnu intervenciju s obzirom na prirodne zakone kojima podliježemo, ako postoji ijedno područje koje jednostavno moramo pratiti te početi odbacivati sve prethodne pretpostavke i promijeniti se, onda je to područje ekonomije. Ekonomija nije samo neka proizvoljna apstrakcija za procesuiranje i distribuiranje resursa. Ona je alat za oblikovanje naših vrijednosti koja programira i naše ponašanje i utječe na sva područja naše psihologije. Radi se o aktivnoj globalnoj religiji htjeli to priznati ili ne, a za one koji bi voljeli vidjeti pobjedu razuma *** dogmom, čeka nas daleki put. Zagovornici slobodnog tržišta reći će vam kako nema drugog sustava za kalkuliranje društva, kako je kompetitivna osnova jedini način da se motivira naša primitivna kultura. Reći će vam da je smanjivanje utjecaja države na ekonomiju ključ održavanja pravog integriteta tržišne ekonomije i očuvanja naše takozvane slobode, koja bi brzo bila kompromitirana, kako tvrde, obzirom da su tiranija i tlačenje neminovni kod bilo kojeg oblika kolaborativne i planirane ekonomije. Govore o "pravom" slobodnom tržištu: utopijskom idealu tvrdeći kako bi nevidljiva ruka, kada bi samo mogla nesmetano djelovati, iskorijenila siromaštvo, patnju, iskorištavanja, konflikte i neučinkovitosti toliko sveprisutne u današnjem svijetu. E, pa kao sa svim religijama, zablude su česte, jer je danas tržište slobodnije nego ikada, a država služi jedino kao nadgledna korporacija radeći da pomaže komercijalnim podružnicama od kojih dobiva potporu. Sve je na prodaji i nikoga se ne drži odgovornim. Svi prirodni zakoni i fizičke stvarnosti koje bi činile osnovu prave tehničke zemaljske učinkovitosti, svijesti i logike, a koje bi, da im se to dopusti doslovce transformirali naš svijet u mjesto neviđenog izobilja i prosperiteta, smetani su pod tepih ili odbačeni, samo da bi je zasjenila određena vrsta efikasnosti, tržišne efikasnosti, koja prati novac i samo novac. Efikasnosti koja je doslovno razdvojena od svega što održava i osigurava sam život, efikasnosti koja ima zatvorenu logiku obzirom da ne prepoznaje fizičke zakonitosti prirode, zakonitosti koje su, zapravo, jedini pravi sustav vladanja i regulacije koje je ikada ili će ikada postajati. Ali opet, tko kaže da je uopće bitno? Možda se ne bismo trebali previše brinuti. Možda ovaj reality show ljudskog roda, ova doista satiričko-tragična parodija same sebe radi sve što zna, možda je to jednostavno tako, a naši su mozgovi i geni pokvareni, pa samo čekamo zadnju scenu kada će se svemirski brod Zemlja zabiti u psihološki zid. Valjda će vrijeme pokazati. A do tada, sjednite, uzmite si kokice i nastavite gledati najveći reality show svih vremena. Do sljedećeg puta, ja sam Peter Joseph, agent i žrtva Kulture u propadanju. Po mom mišljenu, ne postoji ni jedna bolja demonstracija ludila ljudske oholosti nego ova daleka slika našeg malog svijeta. Naši stavovi, naše zamišljeno uobražavanje i zabluda da imamo neki privilegirani status u svemiru, mijenjaju se ovom točkom blage svjetlosti. Naš je planet usamljena točka u prostranstvu sveobuhvatnog kozmičkog mraka. U toj tami - u ovom beskraju - nema traga da će nam pomoć stići odnekuda da bi nas spasila od samih sebe. Sve ostaje na nama. - Carl Sagan Neke su scene iz ove produkcije nelicencirane, putem zakona o autorskom pravu "fair use". Samo nas pokušajte tužiti. Hoćete vi razgovarati o ekonomiji?