Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ratovi su tragični deo naše istorije
i skoro sigurno će biti tragični deo naše budućnosti.
Od osnivanja Ujedinjenih nacija
agresorski ratovi su stavljeni van zakona
i multilateralne konvencije govore o oružanom sukobu
umesto o ratu.
Ali ratovi budućnosti
neće biti kao ratovi iz naše prošlosti.
Pored tradicionalnog rata,
naša budućnost će uključiti i sajber-rat,
borbu sa našim neprijateljima na daljinu
pomoću nove vrste oružja,
uključujući kompjuterske viruse
i programe za menjanje sposobnosti neprijatelja da deluje.
I ne samo da sajber-rat nije obuhvaćen
postojećim zakonskim okvirima,
već se i dalje diskutuje o tome
šta tačno čini sajber-rat.
Prema tome, kako možemo da tretiramo sajber-rat
kad ne možemo čak ni da se složimo oko toga šta on znači?
Jedan od načina za napredovanje je predviđanje situacija
gde bi možda bili potrebni novi međunarodni zakoni.
Zamislite novu vrstu ubice,
takvog koji može da izvrši zločin,
a da ne ispali nijedan metak
ili čak da ne bude u istoj zemlji.
Na primer, pojedinac koji radi za vladu
koristi bežični uređaj da pošalje signal
do pejsmejkera stranog vođe.
Ovaj uređaj navodi pejsmejker na grešku u radu
koja na kraju rezultira smrću stranog vođe.
Da li bi ovo sajber-ubistvo
predstavljalo čin rata?
Kao drugi primer
zamislite grupu zemalja saveznika
kako se zajednički infiltriraju u kompjuterske sisteme
nuklearnog ratnog broda neprijateljske zemlje.
Ovaj napad čini da kod nosača aviona na nuklearni pogon
skoro dođe do topljenja jezgra,
što ga zaustavlja neposredno pre
ubijanja hiljada vojnika i civila.
Kao odbrambenu meru
neprijateljska zemlja koristi
odbrambeni sajber-napad
koji čini da padnu mreže za napajanje strujom savezničkih nacija.
Bolnice ne mogu više da leče pacijente,
čitave oblasti ostaju bez grejanja ili vode za piće
što na kraju prouzrokuje smrt desetina hiljada civila.
Kvar u napajanju se desio
zbog kontra napada,
ali krhka infrastruktura,
slaba sajber-bezbednost
i zastarelost mreže napajanja
su takođe doprineli smrti civila.
Da li bi zemlja mogla da uzvrati napad?
Koga bi napali?
I da li bi njihova odmazda bila protumačena kao ratni čin?
Da li oni čine zločine protiv čovečanstva?
Koga smatrati odgovornim?
Kompjuterske programere koji su napisali kod?
Rukovodioca vojnim programom
koji je nadgledao stvaranje koda?
Komandanta koji je pritisnuo dugme
i aktivirao događaj?
Inženjera hardvera koji je napravio kompjutere
znajući da će ih iskoristiti za napad?
Zbog toga što je rat sa nama već dugo,
imamo zakone kojima utvrđujemo
koga treba smatrati odgovornim
za akcije u borbi.
Ovi zakonski okviri imaju za cilj da ograniče
i spreče da zverstva budu još gora.
Otimanje civilnih aviona
i njihovo korišćenje kao oružja,
bacanje atomskih bombi,
upotreba gasnih komora ili otrovnog gasa u sukobu,
svi ovi činovi, ako se počine,
predstavljaju čin rata ili ratnih zločina
po običajnom međunarodnom pravu
i haškim konvencijama.
Ponovo, aktuelni zakonski okvir ostaje nem
za hipotetička pitanja i brojna druga
jer nema lakih odgovora
i postoje samo dva načina
da se napreduje u ovim pitanjima:
mir ili novi zakoni.
Prema tome, koja hipotetična, ali moguća scenarija
možete zamisliti da spadaju pod
sve širu definiciju sajber-rata
i kako biste mogli da napravite
međunarodni zakonski okvir
da sprečite ove aktivnosti?