Tip:
Highlight text to annotate it
X
U početku bijaše logos,
veliki prasa, praiskonski om.
Teorija velikog praska kaže da se fizički svemir
proširio iz nezamislivo vruće i zgusnute
točke zvane singularitet - bilijun
puta manje od vrha igle.
Ali, ne kaže zašto i kako. Što nama misterioznije
nešto je, to više uzimamo zdravo za gotovo da
mi to razumijemo.
Mislilo se da će eventualno gravitacija ili
usporiti ekspanziju ili stegnuti svemir u te ga
zdrobiti, ali, slike sa hubbleovog teleskopa
pokazuju da se ekspanzija svemira zapravo
ubrzava. Šireći se brže i brže kako raste
iz velikog praska. Nekako, ima više mase u
svemiru, nego što su fizičari predvidili. Kako bi objasnili odsutnost te mase,
fizičari danas kažu da u svemiru ima svega 4% atomske mase
ili što mi smatramo normalnom materijom. 23% svemira je tamna materija
a 73% je tamna energija, što smo prije smatrali praznim prostorom.
to je kao nevidljivi nervni sustav koji protiće kroz čitav svemir.
spajajući sve stvari.
Drevni vedski učitelji poučavali da je "Nada Brahma"
svemir je vibracija.
Vibracijsko polje je u korijenu svih istinskih spiritualnih doživljaja
i znanstvenog istraživanja.
To je isto polje energije koju su sveci,
Bude (Prosvjetljeni), jogiji, mistici, svećenici, šamani i proroci promatrali
tako što su gledali unutar sebe. Zvali su to "Akaša", praiskonski om,
Indrina mreža dragulja, muzika sfera.
i još tisuće drugih imena kroz historiju.
Zajednički je korijen svih religija,
i veza između unutarnjih svijetova i vanjskih svijetova.
U Mahayana Budizmu u 3. stoljeću
opisali su kozmologiju kakvu nisu najnapredniji
fizičari današnjice.
Indrina mreža dragulja je metafora koja se koristi kako bi se opisalo
mnogo starije Vedsko učenje koje ilustrira način na koji je tkanina
svemira utkana zajedno.
Indra, kralj svig bogova, rodio je
Sunce i pomiče vjetrove i vode.
Zamislite paukovu mrežu koja se proteže u sve dimenzije.
Ta mreža je napravljena od rose.
i svaka kap sadrži refklekciju svih drugih
kapi, i u svakoj reflektiranoj kapi naći ćete
reflekciju svih drugih kapi.
Cijela mreža, u toj reflekciji i tako,
u beskonačnost.
Indrina mreža bi se mogla opisati kao holografski svemir,
gdje i najmanji tok svijetlosti
sadrži potpunu paternu cjeline.
Srpsko-Američki znanstvenik, Nikola Tesla
se ponekad naziva čovjekom koji je izumio
20.-to stoljeće.
Tesla je zaslužan za pronalazak izmjenične struje
elektriciteta i mnogih drugih kreacija
koje su danas dio našeg svakodnevnog života.
Zbog njegovog interesa u drevne Vedske tradicije,
Tesla je bio u jedinstvenoj poziciji da shvati znanost
kroz istočni i zapadni model.
Kao i svi veliki znanstvenici, Tesla je duboko ulazio
u misterije vanjskog svijeta,
ali je također tražio duboko unutar samog sebe.
Kao drevni jogiji, Tesla je koristija termin Akasha
kako bi opisao eterični osjećaj koji se proteže krot sve stvari.
tesla je učio s Swamijem Vivekanandom, jogijem koji je doveo drevna
učenja Indije na zapad,
U Vedskim učenjima, Akasha je sam prostor
prostor koji ispunjavaju ostali elementi,
koji postoji istovremeno s vibracijom.
To dvoje je nerastavljivo. Akasha je yin Praninom yang-u.
Moderni koncept, koji nam može pomoći konceptualizirati Akashu
ili primarnu tvar, je ideja o fraktalima.
Tek u 1980.-ima su nam napredovanja u kompjutorima
omogućila da vizualiziramo i reproduciramo matematički
obrasce/paterne u prirodi.
Termin fraktal je izmislio u 1980.
matematičar Benoit Mandelbrot
koji je učio određene jednostavne matematičke jednadžbe koje,
kada se ponove, proizvode beskrajni
niz matematičkih i geometrijskih oblika koji se mijenjau
unutar ograničenog okvira.
Ograničeni su, ali u isto vrijeme, beskrajni.
Fraktal je grub geometrijski oblik
koji se može podjeliti u dijelove, od kojih je svaki otprilike
smanjena kopija cijele paterne/obrasca.
svojstvo zvano samosličnost.
Mandelbrotovi fraktali su nazvani
otisak prsta Boga.
Upravo vidite umjetničko djelo koje je stvorila priroda sama
Ako okrenete Mandelbrotovu figuru na određeni način,
izgleda kao neko Hinduističko božanstvo ili Buda-
Ta figura je nazvana "Buddhabrot" figura.
Ako pogledate na neke oblike drevne umjetnosti i arhitekture,
vidjet ćete da su ljudi dugo povezivali ljepotu
i sveto sa fraktalnim paternama.
Beskrano kompleksno, a opet svaki dio sadrži sjeme
od kojeg se može stvoriti cjelina.
Fraktali su promjenili pogled matematičara na svemir
i kako funkcionira.
Sa svakom novom razinom povećanja,
pojavljuju se razlike u odnosu na original.
Konstantna promjena i transformacija se događa kako prelazimo
sa jedne razine fraktalnih detalja na drugu.
Ta transformacija je kozmička spirala.
Ugrađena inteligencija matriksa vremena i prostora.
Fraktali su sami po sebi, kaotično puni buke i reda.
Kada naši umovi prepoznaju ili definiraju paternu,
mi se fokusiramo na nju kao da je stvar.
Pokušavamo pronaći paterne koje vidimo kao prekrasne,
ali kako bi zadržali te paterne u našim umovima,
moramo odmaknuti na stranu ostale fraktale.
Shvaćanjem fraktala svojim osjetilima,
mi mu ograničavamo kretanje.
Sva energija u svemiru je neutralna,
bezvremenska, bez dimenzija.
Naša vlastita kreativnost i kapacitet za prepoznavanje paterni
je veza između mikrokozmosa i makrokozmosa.
Bezvremenski svijet valova i materijalni svijet stvari.
Obzervacija je čin kreacija kroz ograničenja
svojstvena mišljenju.
Mi stvaramo iluziju solidnosti
stvari tako što ih označavamo, dajemo im imena.
Filozof Kierkegaard je rekao,
"Ako mi daješ ime, negiraš me."
Tako što si mi dao ime, oznaku, negiraš sve
ostale stvari koje bi mogao biti.
Zaključavaš česticu tako da bude poimana kao stvar
tako što ju označavaš, nazivaš,
ali u isto vrijeme ju i stvaraš,
definiraš ju kao postojeću.
Kreativnost je naša najviša osobina.
Sa kreacijom stvari, dolazi i vrijeme,
koje stvara iluziju čvrstoće i solidnosti.
Einstein je bio prvi znanstvenik koji je shvatio
da ono što mi smatramo praznim prostorom nije ništa,
ima svojstva,
i svojstveno prirodi svemira
ono ima gotovo nezamislive količine energije.
Glasoviti fizičar Richard Feynman jednom je rekao,
"U jednom kubičnom metru prostora ima dovoljno energije
da se zagriju svi oceani na svijetu."
Naprednom meditacijom shvaćamo da u mirnoći leži
najveća moć.
Buda je imao još jedan termin za primarnu tvar;
ono što je on nazvao kalapas, što su kao sićušne čestice
ili mali valovi koji se uzdižu i nestaju trilijun
puta u sekundi. Stvarnost je, u tom smislu,
kao niz okvira u holografskoj filmskoj kameri
koji se miču brzo kako bi stvorili iluziju kontinuiteta.
Kada se svijest u potpunosti umiri
iluzija je shvaćena
jer je sama svijest ta koja pokreće iluziju.
U drevnim tradicijama Istoka,
znalo se tisućama godina
da je sve vibracija.
"Nada Brahma" - svemir je zvuk.
Riječ "nada" znači zvuk ili vibracija
a "Brahma" znači Bog.
Brahma, je istovremeno svemir i stvoritelj svemira.
Umjetnik i njegov rad su nerazdvojivi.
U Upanišadama
jednim od najstarijih pisanih arhiva ljudi u Drevnoj Indiji,
je rečeno "Brahma stvoritelj, sjedi na lopoču,
otvara oči i svijet počinje biti.
Brahma zatvori oči,
i svijet prestaje biti."
Drevni mistici, jogiji i proroci
tvrdili su da postoji polje
na početnoj razini svijesti.
Akaško polje ili Akaški arhivi
gdje sveinformacije, svi doživljaji iz prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti, postoje sada i zauvijek.
U tom polju ili matriksu
iz kojeg nastaju sve stvari.
Iz sub-atomskih čestica, do galaksija,
zvijezda, planeta i života.
Nikada ne vidimo išta u svojoj cijelosti
jer je rađeno od sloja na sloju
vibracije i konstantno
se mjenja, izmjenjujući informacije sa Akašom.
Drvo pije na suncu, na zraku,
iz kiše, iz Zemlje.
Svijet energije ulazi unutra i van
iz ove stvari koju nazivamo drvo.
Kada je um koji razmišlja miran,
onda vidiš stvarnost kakva je.
Svi aspekti zajedno.
Drvo i nebo i Zemlja,
kiša i zvijezde nisu odvojeni
Život i smrt, ja i drugi nisu odvojeni.
Baš kao što su planina i dolina nerazdvojne.
U domorodaca Amerika
i drugim domorodačkim tradicijama
kaže se da sve ima duh
što je zapravo drugi način da kažemo da je
sve povezano sa jednim vibracijskim izvorom.
Jedna je svijest, jedno polje,
jedna sila koja ide kroz sve.
To polje se ne događa oko tebe,
to polje se događa KROZ tebe.
i događa se KAO ti.
Ti si "U" (you=ti) u "Universe".
Ti si oči kroz koje kreacija gleda samu sebe.
Kada se probudiš iz sna i shvatiš da
si sve u snu bio TI.
Ti si ga stvarao.
Takozvani stvarni život nije ništa drukčiji.
Svatko i svaka stvar si ti.
Jedna svijest koja gleda iz svakog oka,
ispod svakog kamena, unutar svake čestice.
Međunardni itraživači u CERN-u,
Europskom laboratoriju za fiziku elementarnih čestica,
traže to polje
koje se proteže kroz sve stvari.
ali umjesto da traže unutar,
oni gledaju na vanjski fizički svijet.
Istraživači u laboratiriju CERN u Ženevi,
u Švicarskoj su objavili da su našli
Higgsov Bozon, ili "Božju Česticu".
Eksperimenti sa Higgsovim Bozonom dokazuju znanstveno
da nevidljivo energetsko polje ispunjava vakuum svemira.
CERN.-ov veliki hadronski sudarač sastoji se od prstena
dugog 17 milja (27.359km), u kojem dva snopa
čestica idu u suprotnim smjerovima
spajajući se i sudaraju zajedno gotovo
brzinom svijetlosti.
Znastvenici promatraju što nastaje iz tih
silovitih sudara.
Standardni model ne može objasniti kako
čestice dobivaju masu.
Čini se da je sve načinjeno od vibracije
ali nema "stvari" koja vibrira.
Kao da postoji nevidljivi plesač,
sjena koja pleše sakrivena u baletu svemira,
svi drugi plesači su oduvijek plesali
oko tog skrivenog plesača.
Mi smo promatrali koreografiju
plesa, ali sve do sad nismo mogli vidjeti plesača.
Takozvanu "Božju Česticu",
svojstva temeljnog materijala svemira,
srce sve materije koja bi objasnila
neobjašnjivu masu i energiju koja pokreće ekspanziju svemira.
Ali daleko od objašnjavanja prirode svemira,
Pronalazak Higgsovog Bozona jednostavno predstavlja
još veću misteriju, otkrivajući svemir koji je
misteriozniji nego što smo ikada zamišljali.
Znanost se približava granici između svijesti
i materije.
Oko kojim gledamo na praiskonsko polje
i oko kojim to polje gleda na nas
su jedno i isto.
Njemački pisac Wolfgang Von Goethe je rekao,
"val je iskonski fenomen
koji je omogućio nastanak svijeta."
Kimatika (Cymatics) je znanost koja se bavi vidljivim zvukom.
Riječ cymatic dolazi iz grčke riječi "cyma"
što znači val ili vibracija.
Jedan od prvih zapadnjačkih znanstvenika koji je ozbiljno proučavao
valni fenomen bio je Ernst Chladni,
Njemački muzičar i fizičar,
koji je živio u 18.-om stoljeću.
Chladni je otkrio da kada raširi pijesak
na metalnim pločama i onda zavibrira ploče
s gudalom, pijesak bi se sam posložio u određene obrasce.
Različiri geometrijski oblici su se pojavili
ovisno i proizvedenoj vibraciji.
Chladni je evidentirao cijele kataloge
tih oblika koje danas nazivamo
Chladnijevim figurama.
Mnogi od tih obrazaca se mogu naći u
Prirodi. Poput šara na kornjačinom oklopu
ili pijege na leopardu.
Učenje Chladnijevih obrazaca ili kimatičkih obrazaca
je tajni način na koji proizvođači instrumenata
determiniraju kvalitetu zvuka instrumenata koje naprave.
Hans Jenny proširio je Chladnijev rad 1960.-ih
koristeći razne tekućine i elektroničko povećanje
kako bi stvorio zvučne frekvencije i stvorio termin "kimatima"(cymatics)
Ako pustite jednostavne sinusoide kroz tanjur vode,
možete vidjeti obrasce u vodi.
Ovisno o frekvenciji vala,
drugačiji namreškani obrasci će se pojaviti.
Što je viša frekvencija, to kompleksniji obrasci.
Ovi oblici se ponavljaju, nisu nasumični.
Što više promatraš,
više počinješ primječivati kako vibracija slaže materiju u kompleksne forme
od jednstavnih ponavljajućih valova.
Ova vibracija vode ima sličan obrazac kao suncokret.
Mjenjajući frekvenciju zvuka,
dobivamo novi obrazac.
Voda je mnogo misteriozna tvar.
vrlo je osjetljiva,
tj., može primiti i zadržati se na vibraciji.
Zbog svojeg visokog kapaciteta odjeka
i osjetljivosti i unutrašnjoj spremi da odjekuje,
voda odmah reagira
na sve tipove zvučnih valova.
Voda i zemlja koja vibrira
čine većinu mase u biljaka i životinja.
Lako je promatrati kako jednostavne vibracije u vodi
mogu stvoriti prepoznatljiv prirodni obrazac
ali kada dodamo čvrste tvari i povećamo opseg,
stvari postanu još zanimljivije,
Dodavanjem kukuruznog škroba u vodu,
dobivamo kompleksnije fenomene.
Možda i načela života samoga
mogu biti promatrana kako vibracije od škroba
čine nešto što izgleda kao organizam koji se miče
Oživljavajuća načela svemira
su opisana u svakoj velikoj religiji
koristeći riječi koje su odraz shvaćanja
tog perioda u povijesti.
U jeziku Inka, najvećeg carstva pret-Kolumbijske Amerike,
riječ za "ljudsko tijelo" je "alpa camasca"
što doslovno znači, "animirana zemlja".
U Kabali, ili Židovskom Misticizmu,
priča se o božanskom imenu Boga.
Ime koje se ne može izgovoriti.
Ne može se izgovoriti jer je vibracija
koja je svugdje, Sve su to riječi, materija.
Sve je sveta riječ.
Tetraedar je najjednostavniji oblik
koji može postojati u tri dimenzije
nešto mora imati barem četiri vrha
da bude fizički stvarno.
Struktura trokuta je jedini
obrazac u prirodi koji se sam održava.
U starom zavjetu riječ "Tetragrammaton" ( Tetragram )
se često koristila kao prikaz određene manifestacije Boga.
Korištena je kada se pričalo o riječi Božjoj
ili posebnom imenu Boga, Logos ili iskonska riječ.
Drevne civilizacije su znale da u temelju strukture
svemira leži tetraedralni oblik.
Iz tog oblika, priroda izlaže fundamentalni pogon
prema ekvilibrijumu; Šiva.
Dok u isto vrijeme ima i fundamentalni pogon prema
prmjeni; Šakti
U Bibliji, u evanđelju po Ivanu obično piše,
"U početku bijaše riječ"
ali u izvornom tekstu izraz koji se koristi je bio
"Logos".
Grčki filozof Heraklit,
koji je živio oko 500 godina pr.Kr.,
tvrdio je da je Logos nešto
fundamentalno neshvatljivo
Izvor sve repeticije, obrazaca i formi.
Stoički filozofi koji su pratili učenja
Heraklita poistovjetili su iraz sa
božanskim animirajućim načelima koja ispunjavaju svemir.
U sufizmu, Logos je svugdje i u svim stvarima.
To je TO iz čega nemanifestirajuće postaje manifestirajuće.
U hinduističkoj tradiciji "Shiva Nataraja" doslovno znači
"gopsodar plesa".
Cijeli kozmos pleše na zvuk Šivinih bubnjeva.
Sve je ispunjeno pulsiranjem.
Samo dok Šiva pleše
svijet se može nastaviti evoluirati i mjenjati,
u suprotnom urušava se natrah u ništavilo.
Dok Šiva predstavlja našu
svijest koja tome svjedoči, Šakti je substanca ili tvar svijeta.
Dok Šiva meditira,
Šakti ga pokušava pomaknuti,
potaknuti ga da pleše.
Kao yin i yang,
plesač i ples postoje kao jedno.
Logos također znači neprikrivena istina.
Onaj koji zna Logos, zna istinu.
Posotje mnogi slojevi prikrivenosti
u svijetu ljudi jer su od Akaše nastale
kompleksne strukture
koje prikrivaju izvor od samoga sebe.
Kao božanstvena igra skrivača,
skrivamo se tisućama godina,
vremenom zaboravljajući na igru u potpunosti.
Nekako smo zaboravili da postoji išta što bi se moglo pronaći.
U Budizmu, čovjek se uči da direktno opaža Logos,
polje promjene i nestalnosti unutar samoga sebe
kroz meditaciju.
Kada promatraš svoj unutarnji svijet,
promatraš suptilnije i suptilnije osjećaje i energije
kako um postaje koncentriraniji i fokusiraniji.
Kroz direktno shvaćanje "annice"
ili nestalnosti na temeljnoj razini osjeta,
čovjek se oslobađa vezivanja uz prolazne vanjske oblike.
Kada shvatimo da je jedno polje vibracija
koje je zajednički izvor svih religija,
kako možemo reći "moja religija" ili "ovo je moj iskonski Om",
"moje kvantno polje"?
Istinska kriza u našem svijetu nije društvena,
politička ili ekonomska.
Naša kria je kriza svijesti, nemogućnost da direktno doživimo našu istinsku
prirodu.
Nemogućnost da prepoznamo tu prirodu u svima
i u svim stvarima.
U Budističkoj tradiciji, "Bodshisattva"
je osoba sa probuđenom "Buda" osobnošću.
Bodhisattva se zalaže za to da pomogne probuditi svako biće
u svemiru, shvaćajući da postoji samo jedna svijest.
Kako bi probudili svoje pravo ja moramo probuditi sva bića.
"Postoji bezbroj svijesnih bića u svemiru
Zavjetujem se da ću im pomoći svima da se probude.
Moje mane su neiscrpne.
Zavjetujem se da ću ih sve nadvladati.
Dharma je neshvatljiva.
Zavjetujem se da ću je shvatiti
Put prosvjetljenja je nedostižan,
Zavjetujem se da ću ga postići."