Tip:
Highlight text to annotate it
X
"Stare sklonosti prema rasističkom, seksualnom i religioznom šovinizmu,
prema užarenom fanatičnom nacionalizmu, prestaju djelovati."
"Cijela priča oko toga tko sam ja, jesam li dobar ili loš,
uspješan ili ne, sve to spoznamo usput."
"To je samo vožnja,
možemo je promijeniti u bilo kojem trenutku. To je samo stvar izbora.
Bez napora, bez rada, bez posla, bez štednje novca."
"Uvidio sam da sam krivo shvatio igru.
Igra je bila da saznam ono što već jesam."
"Govorili smo,
koliko je važno
stvoriti u ljudskom umu
radikalnu revoluciju.
Kriza je, kriza u svijesti.
Kriza koja ne može više,
prihvatiti stare norme,
stare obrasce,
drevne tradicije.
I, s obzirom na svijet kakav je danas,
sa svom bijedom,
sukobima,
destruktivnom brutalnošću,
agresijom,
i tako dalje...
Čovjek
je još uvijek ono što je i bio.
Još uvijek brutalan,
nasilan,
agresivan,
posesivan,
kompetitivan.
I, sagradio je društvo u skladu s ovim osobinama."
.
ZEITGEIST DODATAK
"Biti dobro prilagođen duboko bolesnom društvu
nije mjerilo zdravlja." J. Krishnamurti
Društvo danas, sastavljeno je od niza institucija.
.
Od političkih institucija,
pravnih institucija,
religijskih institucija.
Do institucija društvene klase,
obiteljskih vrijednosti,
i poslovne specijalizacije.
Očigledan je dubok utjecaj
koji ove tradicionalne strukture imaju
u oblikovanju naših shvaćanja i pogleda.
Ipak, od svih društvenih institucija, s kojima smo rođeni,
koje nas usmjeravaju i uvjetuju,
čini se da nema sustava koji se uzima toliko zdravo za gotovo,
i toliko neshvaćenog,
kao što je monetarni sustav.
Poprimajući gotovo religijske razmjere,
utvrđene monetarne institucije postoje
kao oblik vjere za koju ne postavljamo pitanja.
Kako se novac stvara, politika kojom se njime raspolaže,
.
i kako zaista utječe na društvo,
stvari su za koje veliki dio populacije nema zanimanja.
U svijetu u kojemu 1% populacije posjeduje 40% bogatstva planete,
u svijetu u kojemu 34 000 djece umire svaki dan
od posljedica siromaštva i izlječivih bolesti,
i gdje 50% svjetske populacije
živi s manje od 2 dolara dnevno...
Jedna je stvar jasna.
Nešto je vrlo pogrešno.
I bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne,
žila kucavica svih naših utemeljenih institucija,
a time i samog društva, je novac.
Zato, razumijevanje politike monetarnih institucija
kritično je za razumijevanje zbog čega su naši životi ovakvi kakvi jesu.
Nažalost, ekonomija se često smatra konfuznom i dosadnom.
Beskrajni nizovi financijskih žargona
i zastrašujuće matematike,
brzo uspijevaju odvratiti ljude od pokušaja da je razumiju.
Međutim, činjenica je:
složenost koja se povezuje sa financijskim sustavom je samo maska,
stvorena da sakrije jednu od najparalizirajućih društvenih struktura
koju je čovječanstvo ikada trpjelo.
"Nitko nije tako uzaludno porobljen
poput onih koji pogrešno vjeruju da su slobodni."
Johann Wolfgang von Goethe - 1749-1832
Prije mnogo godina,
centralna banka SAD-a, takozvane Federalne rezerve,
izradila je dokument pod nazivom "Moderna mehanika novca".
Ova publikacija opisivala je institucionaliziranu praksu
stvaranja novca kojom se služe Federalne rezerve
i mreža globalnih komercijalnih banaka.
Na početnoj stranici dokument postavlja svoj cilj:
"Svrha ovog priručnika je da opiše
osnove procesa stvaranja novca
u bankarskom sustavu 'frakcijskih rezervi'."
Tada nastavlja opisivanjem procesa frakcijskih rezervi
kroz najrazličitiju bankarsku terminologiju.
Iz čega bi se moglo prevesti nešto slično ovome:
Vlada Sjedinjenih Država odlučuje da joj treba novac.
Pa nazove Federalne rezerve
od koga zatraži recimo, 10 milijardi dolara.
Rezerva odgovara kažeći:
"Naravno, kupit ćemo državnih obveznica od vas u vrijednosti od $10 milijardi".
Tada američka vlada uzima neke komade papira,
nacrta nešto po njima da bi izgledalo službeno,
i to onda nazove obveznicom.
Tada obveznicama zadaje vrijednost od 10 milijardi dolara
i to pošalje Federalnim rezervama.
Zauzvrat, ljudi iz Rezervi
nabace svoju impresivnu gomilu papira,
samo ovoga puta nazivajući ih "notama Federalnih rezervi",
također dajući im vrijednost od 10 milijardi dolara.
Rezerve tada uzima te note i razmjene ih sa vladom za obveznice.
Kada je ova razmjena gotova,
vlada SAD-a uzima $10 milijardi tih nota Federalnih rezervi
i deponira ih na bankarski račun.
I nakon ovog čina,
ove papirnate note službeno postaju legalan novac,
dodajući tako 10 milijardi dolara državnim novčanim pričuvama.
I eto ga, napravljeno je deset milijardi dolara svježeg novca.
Naravno, ovaj primjer je banaliziran.
Jer, u stvarnosti, ova transakcija bi se obavila elektronski,
bez ikakvog korištenja papira.
Zapravo, svega 3% novca u SAD-u postoji u fizičkim novčanicama.
Ostalih 97% u suštini postoji samo u kompjuterima.
I sada, vladine obveznice su kreirane kao instrument zaduživanja.
I kada Rezerve otkupe te obveznice
s novcem koji su stvorili iz čistog zraka,
vlada time zapravo obećava
da će vratiti taj novac Rezervama.
Drugim riječima, taj novac je nastao iz duga.
Ovaj paradoks od koga vam trne um,
kako novac ili vrijednost može biti stvoren iz duga,
postat će mnogo jasniji kroz sljedeće primjere.
Eto, razmjena je napravljena
i 10 milijardi dolara sada leži na računu komercijalne banake.
Ovdje stvari postaju vrlo zanimljive.
Jer, na osnovi prakse bankarstva frakcijskih rezervi,
ovih 10 milijardi dolara depozita
trenutno postaje dio pričuve banke,
kao i svi ostali depoziti.
I, s obzirom na zahtjeve za pričuvu
kao što je navedeno u "Modernoj mehanici novca":
"Banka mora održavati pravno određene pričuve
jednake prepisanom postotku njenih depozita".
Zatim to kvantificira izjavljujući sljedeće: "Po sadašnjim regulativama,
.
zahtjevana pričuva za većinu transakcija iznosi 10%".
Ovo znači da sa 10 milijardi dolara depozita,
10%, ili 1 milijarda, se zadržava kao potrebna pričuva,
.
dok ostalih 9 milijardi dolara se smatra viškom pričuve,
i može se upotrijebiti kao osnova za nove kredite.
.
Sad, logično je pretpostaviti, da je ovih 9 milijardi
doslovno proisteklo od postojećeg depozita od $10 milijardi.
Međutim, to zapravo nije slučaj.
U stvarnosti se događa da je ovih 9 milijardi
jednostavno napravljeno iz čistog zraka
povrh postojećeg depozita od 10 milijardi dolara.
To je način na koji se novčane zalihe proširuju.
Kako stoji u "Modernoj mehanici novca":
"Naravno, oni" - banke -
"u stvarnosti ne daju zajmove iz novaca koji dobivaju kao depozite.
Kada bi to radili, nikakav dodatan novac se ne bi stvorio.
Ono što čine kada daju zajmove jest da
prihvaćaju obećavajuće bankarske note" - ugovore o zaduženju -
"u zamjenu za kredit" - novac -
"koji se stavlja na račun zajmoprimca."
Drugim riječima, 9 milijardi dolara se može napraviti ni od čega,
jednostavno zato što postoji potražnja za takvim zajmom,
i zbog postojanja 10 milijardi dolara depozita
kojim se zadovoljava zahtjev za pričuvu.
Sad zamislimo da netko uđe u tu banku
i pozajmljuje $9 milijardi svježe stvorenog novca.
Oni bi najvjerojatnije uzeli taj novac
i deponirali bi ga na svoj bankovni račun.
Proces se zatim ponavlja.
Jer taj depozit postaje dio pričuve te banke.
10% se izolira i zauzvrat 90% od tih 9 milijardi, ili 8,1 milijarda
je sada dostupna kao novostvoreni novac za dodatne kredite.
I, naravno, tih 8,1 milijarda može biti ponovo deponirano
stvarajući dodatnih 7,2 milijarde dolara,
pa 6,5 milijardi, 5,9 milijardi, itd...
Ovaj ciklus deponiranja - stvaranje novca - pozajmljivanje
teoretski može ići do beskraja.
Prosječan matematički rezultat je da oko 90 milijardi dolara
može biti stvoreno povrh početnih 10 milijardi.
Drugim riječima, za apsolutno svaki depozit
koji se dogodi u bankarskom sustavu,
oko 9 puta više može se stvoriti od čistog zraka.
Nervozni zbog novca? Pitajte ljubaznu Banku Amerike
za teglu umirujućeg instant novca.
N-O-V-A-C u obliku prikladne osobne pozajmice.
Dakle, sad kada znamo kako se novac stvara
u bankarskom sustavu frakcijskih rezervi,
logično, ali i iluzorno pitanje može vam pasti na pamet:
Što zapravo daje vrijednost tom novonastalom novcu?
Odgovor: novac koji već postoji.
Novi novac zapravo krade vrijednost od već postojećeg novca
jer se ukupna količina novca povećava
neovisno o potražnji za robom ili uslugama.
I, kako ponuda i potražnja pronalaze ravnotežu, cijene rastu,
obezvrijeđujući kupovnu moć svakog dolara u opticaju.
Ovo se općenito naziva inflacijom.
A inflacija je u suštini skriveni porez prema javnosti.
Koje rješenje najčešće savjetuju?
To je: inflacija monete.
Oni ne kažu: podrezivanje monete.
Oni ne kažu: obezvrijeđivanje monete.
Oni ne kažu: prevarite ljude koji su sigurni.
Oni kažu: snizite kamatu.
Prava prijevara je kada narušavamo vrijednost novca.
Kad stvorimo novac od čistog zraka, nemamo ušteđevine.
Ali i onda tu postoji takozvani "kapital".
Stoga, moje pitanje se svodi na sljedeće:
kako za ime svijeta možemo rješavati problem inflacije,
to jest povećanje količine novca, s još više inflacije?
Naravno da ne možemo.
Monetarna ekspanzija sustava frakcijskih rezervi
je u osnovi inflacijska.
Sam čin povećanja novčane zalihe,
bez proporcionalnog povećanja količine roba i usluga
u ekonomiji, uvijek će potkresati monetu.
U stvari, brzi pogled na povijest vrijednosti američkog dolara,
u odnosu na novčanu zalihu, ovu priču definitivno dokazuje
obzirom da je inverzan odnos očigledan.
Jedan dolar iz 1913. imao bi istu vrijednost kao 21,60 dolara u 2007.
To je 96% devalvacije
od kad postoje Federalne rezerve.
Sad, ako se ova realnost elementarne i konstantne inflacije
čini apsurdom i ekonomski samoporažavajućom,
zapamtite to, jer apsurd je slaba riječ u odnosu na to
kako funkcionira naš financijski sustav u stvarnosti.
Jer je u našem financijskom sustavu novac zapravo dug,
a dug je novac.
Ovo je prikaz novčanih zaliha SAD-a od 1950. do 2006. godine.
Ovo je prikaz nacionalnog duga SAD-a za isti period.
Vrlo zanimljivo kako su trendovi u osnovi isti.
Jer što je više novca, više je i duga.
Što je više duga, to je više i novca.
Drugačije rečeno, svaki dolar u vašem novčaniku
je pozajmljen od nekoga za nekog. Jer zapamtite:
jedini način da se kreira novac jest kroz pozajmice.
Stoga, kad bi svatko u zemlji bio sposoban vratiti sva svoja dugovanja,
uključujući i državu,
ne bi bilo niti jednog dolara u opticaju.
"Kad ne bi bilo duga u našem sustavu,
ne bi bilo ni novca."
Marriner Eccles - Guverner Federalnih rezervi, 30. rujan, 1941.
Ustvari, zadnji put u američkoj povijesti
kada je nacionalni dug bio otplaćen bilo je 1835. godine
nakon što je predsjednik Andrew Jackson ugasio centralnu banku
koja je bila predhodnik Federalnih rezervi.
Zapravo, Jacksonov je cjelokupni politički program u suštini
bio usredotočen na zatvaranje centralne banke.
Izjavljujući u jednom trenutku:
"Značajni napori koje je sadašnja banka uložila da bi kontrolirala vladu
samo su predviđanja sudbine koja čeka američki narod
kada bi bili obmanuti da podrže ovu instituciju
ili slični establišment."
Nažalost njegova je poruka kratko živjela,
i tako su međunarodni bankari uspjeli
osnovati drugu centralnu banku 1913. godine, tj. Federalne rezerve.
I sve dok ova institucija postoji, vječiti dug je zagarantiran.
.
Dakle, do sada pričali smo o činjenici
da se novac stvara iz duga kroz pozajmica.
Ove pozajmice su bazirane na bankarskim pričuvama,
a pričuve su proistekle od depozita.
A kroz sustav frakcijskih rezervi,
svaki depozit može stvoriti devet puta veću vrijednost od početne.
Zauzvrat snižavajući vrijednost postojećih novčanih zaliha,
dižući cijene u društvu.
I, s obzirom da je sav ovaj novac nastao od duga,
i nasumično procirkuliran kroz trgovinu,
ljudi bivaju odvojeni od svog prvobitnog duga,
i nastaje neravnoteža
u kojoj su ljudi prisiljeni natjecati se za posao
kako bi izvukli dovoljno novca iz novčane zalihe
kako bi pokrili svoje troškove života.
Koliko god sve ovo izgledalo nefunkcionalno i izvrnuto,
postoji još jedna stvar koju smo izostavili iz ove jednadžbe.
A upravo taj element strukture
otkriva pravu prevarantsku prirodu samog sustava.
Primjena kamate.
Kad vlada pozajmljuje novac od Federalnih rezervi,
ili kada osoba pozajmljuje novac od banke,
gotovo uvijek se taj novac mora vraćati uz poveću kamatu.
Drugim riječima, skoro svaki dolar koji postoji
mora naposljetku biti vraćen bankama, naravno, uz plaćenu kamatu.
Ali ukoliko se sav novac pozajmljuje od centralne banke,
te se širi uz pomoć komercijalnih banaka kroz pozajmica,
jedino se ono što nazivamo "glavnicom"
kreira u novčanim zalihama.
Ali gdje je onda onaj novac
koji bi trebao pokriti kamate?
Nigdje.
Ne postoji.
Komplikacije koje iz ovoga nastaju su zaprepašćujuće
jer količina novca koja se mora vratiti bankama će uvijek biti veća
od količine novca koja je dostupna u opticaju.
Zbog toga je inflacija konstanta u našoj ekonomiji
jer je svjež novac uvijek potreban
da pomogne pokriti beskonačni deficit koji je ugrađen u sustav,
prouzročen potrebom da se naplati kamata.
Ovo također znači da su stečaj i bankrot
matematički ugrađeni u sustav
i da će uvijek postojati siromaštvo u društvu
te će netko uvijek izvući deblji kraj.
Analogija ovome bila bi igra muzičkih stolica
jer kad glazba prestane, netko ispada iz igre.
I u tome je bit.
Uvijek će se pravo bogatstvo prebacivati od pojedinca u banke.
Jer, ukoliko ste nemoćni da platite hipoteku,
oni će vam oduzeti imovinu.
Ovo naročito pobjesnjuje kada shvatite
ne samo da su takavi bankroti neizbježni,
zbog prakse Federalnih rezervi, već također i zbog činjenice
da taj novac koji vam je banka posudila
zapravo nikada uopće nije zakonski postajao.
1969. sud u Minnesoti imao je slučaj
s izvjesnim Jerome Dalyem
kome je banka trebala oduzeti kuća koju je kupio
zahvaljujući kreditu koji mu je ona dodijelila.
Njegov argument je bio da ugovor obvezuje
obje strane - dakle njega i banku -
da ponude legitiman oblik imovine za zamjenu.
U pravnom jeziku se to zove konsideracija
(osnova ugovora, ugovor se zasniva na razmjeni
jednog oblika konsideracije za drugi).
G. Daly je objasnio da novac, ustvari,
nije vlasništvo banke jer je stvoren ni iz čega
onog trenutka kad je sporazum o pozajmici potpisan.
Sjetite se što je "Moderna mehanika novca" rekla u vezi pozajmica?
"Ono što čine, kada daju zajmove, jest da
traže da potpišete ugovor o zaduženju u zamjenu za kredit.
Pričuve ostaju nepromjenjene uslijed tih transakcija.
Ali, depozitni krediti konstituiraju nove dodatke
ukupnom depozitu bankarskog sustava."
Drugim riječima, novac ne dolazi od njihove postojće imovine.
Banke ga jednostavno izmisle, ne dajući ništa svoje u zamjenu,
osim fiktivnog povjerenja na papiru.
Kako je slučaj napredovao,
oglasio se i predsjednik banke g. Morgan
i u osobnom memorandumu suca, on podsjeća da je
tužitelj - predsjednik banke - priznao da je
u suradnji s Federalnim rezervama
kreirao novac i kredite u svojim knjigama i izvodima kroz knjigovodstvo.
Novac i kredit su nastali u trenutku kada su ih oni stvorili.
G. Morgan priznao je
da nije bilo zakona ili statuta koji su mu davali pravo da to čini.
Zakonita konsideracija mora postojati da bi ugovor bio valjan.
Porota je zaključila da nije bilo zakonske konsideracije i ja se slažem.
Također je poetično dodao:
"Samo Bog može stvoriti nešto ni iz čega".
I nakon ovog otkrivenja
sud je odbacio zahtjev banke za oduzimanje imovine
i Daly je zadržao svoju kuću.
Implikacije ove sudske odluke su goleme.
Jer svaki put kad pozajmite novac od banke,
bez obzira je li u pitanju stambeni kredit ili kreditna kartica,
novac koji vam je dat, ne samo da je krivotvoren,
već je nezakonit oblik konsideracije.
I time čini ugovor o otplati nevažećim.
Jer banka nikad nije ni imala novac kao imovinu.
Nažalost, takvi pravni postupci su potisnuti i ignorirani.
A igra beskrajnog prebacivanja bogatstva i zaduživanja se nastavlja.
I to nas dovodi do najvažnijeg pitanja:
Zašto?
Tijekom Američkog građanskog rata
predsjednik Lincoln odbio je visokokamatne kredite
koje su mu ponudile europske banke
i odlučio učiniti ono što su osnivači Amerike oduvijek zagovarali.
To je bilo kreiranje nezavisne i od duga slobodne monete.
Zvala se "greenback".
Ubrzo nakon što je ova mjera poduzeta, pojavio se interni dokument
na relaciji privatnih britanskih i američkih bankarskih interesa, u kojem piše:
"...ropstvo je posjedovanje radne snage
i nosi sa sobom brigu za radnike,
dok je europski plan da kapital
kontrolira radnike tako što će kontrolirati njihove zarade.
To se može učiniti kontrolom novca.
Nećemo dopustiti stvaranje greenbacka... jer to ne možemo kontrolirati."
Politika frakcijskih rezervi,
koju zagovaraju Federalne rezerve, a koja se proširila u praksi
na veliku većinu banaka u svijetu,
je, ustvari, sustav modernog ropstva.
Razmislite, novac se stvara iz duga.
A što ljudi čine kad su u dugovima?
Potčine se poslu kako bi ga otplatili.
Ali ako novac može biti stvoren samo iz pozajmica,
kako može društvo ikad biti slobodno od duga?
Ne može. I u tome je bit.
I upravo je strah od gubitka imovine,
u kombinaciji s borbom koju vodimo
s konstantnim dugom i inflacijom ugrađenom u sustav,
zajedno sa neizbježnim nedostatkom u samim novčanim zalihama,
proisteklim iz kamata koje se nikad ne mogu otplatiti,
ono što drži "robove za plaću" pod kontrolom,
trčeći kao hrčci u kotaču s milijunima drugih,
za učinak dajući moć carstvu
u kojoj korist imaju samo elita na vrhu piramide.
Jer, na kraju dana, za koga vi zapravo radite?
.
Za banke.
Novac se stvara u bankama i neizbježno završava u bankama.
Oni su pravi gospodari,
zajedno s korporacijama i vladama koje podržavaju.
Fizičko ropstvo podrazumijeva da se ljudima daje smještaj i hrana.
Ekonomsko ropstvo podrazumijeva da se ljudi sami hrane i snalaze za smještaj.
To je jedna od najgenijalnijih prijevara
za društvenu manipulaciju ikad kreirana.
I u svojoj srži,
to je nevidljivi rat protiv populacije.
Dug je oružje kojim se osvajaju i porobljavaju društva,
a kamata je streljivo tog oružja.
I, kako većina ljudi šeće naokolo nesvijesna ove prave stvarnosti,
banke zajedno s vladama i korporacijama
nastavljaju usavršavati i širiti svoje taktike ekonomskog ratovanja,
stvarajući nove baze kao što je Svjetska banka
i Međunarodni monetarni fond (MMF),
istovremeno stvarajući i novu vrstu vojnika:
rođenje "ekonomskog plaćenika".
"Postoje dva načina da se osvoji i porobi nacija.
Jedan je uz pomoć mača. Drugi je uz pomoć duga." John Adams - 1735-1826
Mi, ekonomski plaćenici, zaista smo odgovorni za stvaranje
ovog prvog pravog globalnog carstva i radimo na mnogo različitih načina.
John Perkins, bivši ekonomist Chas. T. Main Inc. i autor knjige: Ispovijedi ekonomskog plaćenika
Ali možda najtipičnija metoda koju koristimo
je da identificiramo zemlju s resursima koje naše korporacije žele, kao nafta,
a zatim dogovorimo ogromne pozajmice toj zemlji
uz pomoć Svjetske banke ili neke srodne organizacije.
Ali novac zapravo nikad ne dođe u tu državu.
Novac zapravo odlazi našim velikim korporacijama
za infrastrukturne projekte u toj zemlji.
Elektrane, industrijski parkovi, luke.
Stvari koje idu u korist nekolicini bogatih ljudi u toj državi
kao i našim korporacijama,
ali u stvarnosti uopće ne pomaže većini ljudi.
Ipak, ti ljudi, čitava zemlja ostaje sa ogromnim dugom.
To je ogroman dug koji se ne može vratiti i to je dio plana
da dug ne mogu vratiti. U jednom trenutku,
mi ekonomski plaćenici, odemo kod tih ljudi i kažemo "Slušajte,
dugujete nam mnogo novca. Ne možete vratiti dug. Pa prodajte svoju naftu
vrlo povoljno našim naftnim kompanijama",
"dopustite nam da izgradimo vojne baze u vašoj zemlji" ili
"pošaljite svoje postrojbe kao potpora našima, tamo negdje u svijetu kao recimo Irak ",
"ili glasajte sa nama u Ujedinjenim nacijama" kako bi
im privatizirali energetska postrojenja
i njihove vode i sustav kanalizacije
i prodali američkim korporacijama ili drugim multinacionalnim korporacijama.
I tako se sve širi, a čitava je stvar,
tako tipično, način na koji rade MMF i Svjetska banka.
Zaduže zemlju i to takvim dugom da se ne može otplatiti
i nakon toga im ponude da refinanciraju taj dug, pa plate još veće kamate
i onda traže "nešto za nešto"
što nazivaju "uvjetovanjima" ili "dobrim raspolaganjem"
što u suštini znači da moraju prodavati svoje resurse,
uključujući mnoge socijalne službe, njihove komunalije,
nekada i obrazovni sustav, pa i kazneni sustav,
njihove osiguravateljske sustave stranim korporacijama.
Tako da je posrijedi dvostruki, trostruki, četvorostruki udar!
IRAN; 1953
Prethodnici ekonomskih plaćenika pojavljuju se u ranim '50-im godinama prošlog stoljeća
kad je demokratski izabran Mossadegh koji je pobijedio na izborima u Iranu.
On je smatran kao nada za demokraciju na srednjem istoku
i u svijetu. Bio je u Time Magazinu "čovjek godine". Ali...
jednu stvar koju je doveo sa sobom i počeo primjenjivati bila je ideja
da bi strane naftne kompanije trebale iranskom narodu plaćati
mnogo više za naftu koju su uzimali iz Irana
i da bi iranski narod trebao imati koristi od vlastite nafte. Čudna politika.
Nama se to naravno nije svidjelo,
ali smo se bojali učiniti ono što inače radimo,
a to je slanje vojske. Umjesto toga poslali smo agenta CIA-e,
Kermita Roosevelta, rođaka Teddya Roosevelta.
Kermit je otišao tamo sa par milijuna dolara
te bio vrlo djelotvoran i efikasan i uspio je u kratkom roku
svrgnuti Mossadegha s prijestolja
i doveo Shaha Irana da ga zamijeni,
koji je uvijek bio na usluzi što se nafte tiče. Bilo je jako efikasno.
[ Pobuna u Iranu ]
"Rulja je preplavila Teheran.
Vojni časnici viču da se Mossadegh predao i da je njegov
diktatorski režim završen. Slike Shaha su paradirane ulicama
kako se blagonaklonost naroda okretala. Shahu su poželjeli dobrodošlicu."
Ovdje pak u SAD-u, u Washingtonu,
ljudi su gledali sve to i govorili: "Opa, pa to je bilo lako i jeftino".
Tako da je uspostavljen jedan potpuno novi način
manipuliranja zemljama, stvaranja carstva.
Jedini problem s Rooseveltom je bio taj
što je on bio agent CIA-e. I da su ga ulovili,
posljedice su mogle biti vrlo ozbiljne.
Tako da je vrlo brzo, u tom trenutku, donesena odluka
da se upotrijebe privatni savjetnici koji bi usmjeravali novac
kroz Svjetsku banku i MMF ili nekim sličnim agencijama,
da bi doveli ljude poput mene, koji rade za privatne kompanije.
Pa onda i kada bi bili uhvaćeni,
ne bi bilo posljedica po američku vladu.
GVATEMALA 1954
Kad je Arbenz postao predsjednik Gvatemale,
ta je zemlja bila pod poprilično velikim utjecajem
kompanije "United Fruit" jedne velike međunarodne korporacije
i Arbenz je bio odlučan i rekao:
"Znate mi želimo vratiti zemlju narodu".
I kada je došao na vlast, provodio je politiku koja je
upravo to i činila, vraćala je narodu prava na zemlju.
To se nije baš svidjelo kompaniji United Fruit.
Unajmili su agenciju za odnose s javnošću, te lansirali ogromnu kampanju
u SAD-u da uvjere američki narod,
građane Amerike, američki tisak
i američki kongres, da je Arbenz sovjetska marioneta
i kada bi mu dozvolili da ostane na položaju,
da bi sovjetska čizma imala čvrsto uporište u njihovoj hemisferi.
A u tadašnje vrijeme postojao je veliki strah
od "crvenog terora", komunističkog terora.
I tako, da skratimo priču, iz ove je kampanje
nastala odluka CIA-e i američke vojske da ovog čovjeka likvidiraju.
I ustvari, to smo i učinili. Poslali smo avione, vojnike, šakale,
poslali smo sve što smo imali kako bi ga smaknuli. I smaknuli smo ga.
I čim je bio sklonjen s vlasti,
novi čovjek koji je preuzeo položaj vratio je sve na staro kako bi
odgovaralo velikim međunarodnim kompanijama, uključujući i United Fruit.
[ Ekvador 1981. ] Ekvador je, dugo godina, bio vođen proameričkim diktatorima,
često vrlo brutalnim. Onda je odlučeno da će se održati
pravi demokratski izbori. Jaime Roldos kandidirao se za predsjednika
te je rekao kako će njegova glavna zadaća biti da se osigura da Ekvador
iskoristi svoje resurse da pomogne svome narodu. I pobijedio je. Uvjerljivo.
Sa više glasova razlike nego itko prije u Ekvadoru.
I počeo je primjenjivati tu politiku
kako bi osigurao da se profit od nafte koristi da pomogne narodu.
Pa... Nama se u SAD-u to nije svidjelo.
Ja sam poslan kao jedan od nekoliko ekonomskih plaćenika da "promijenimo" Roldosa.
Da ga potkupim, da ga osujetim, da mu stavim do znanja... Znate...
"Možete postati vrlo bogati, i vi i vaša obitelj ako budete igrali našu igru.
Ali ako nastavite provoditi politiku koju ste započeli,
odlazite." Nije me htio poslušati.
Nakon toga je ubijen.
Čim se avion srušio, čitavo to područje bilo je blokirano.
Pristup je bio dopušten samo američkim vojnicima iz obližnje baze
i dijelom ekvadorskoj vojsci.
Kad je istraga započeta,
dva ključna svjedoka poginula su u prometnoj nesreći
prije nego što su trebali svjedočiti.
Mnogo je vrlo čudnih stvari vezano
za ubojstvo Jaimeja Roldosa.
Ja, kao i mnogi ljudi koji su zaista proučili ovaj slučaj,
nemamo nikakvih sumni da je u pitanju atentat.
I, naravno, s pozicije ekonomskog plaćenika,
očekivao sam da će se nešto dogoditi Jaimeju,
da li državnim udarom ili atentatom, nisam bio siguran,
ali znao sam da će biti eliminiran zato što nije bio korumpiran,
nije si želio dopustiti da bude korumpiran kako smo mi to htjeli.
PANAMA 1981
Omar Torrijos, predsjednik Paname,
bio je, znate, jedan od mojih omiljenih ljudi. Zaista mi se sviđao.
Bio je vrlo karizmatičan. Bio je čovjek koji je želio pomoći svojoj zemlji.
I kada sam ga pokušao potkupiti, rekao je: "Slušaj, Johne"
- zvao me Juanito - Rekao je: "Slušaj Juanito,
meni ne treba novac. Ono što stvarno trebam jest da se prema
mojoj zemlji odnosite pošteno. Želim da SAD plati svoj dug
prema mom narodu zbog svih destrukcija koje ste nam nanijeli.
Želim biti u poziciji da mogu pomoći drugim latino-američkim zemljama
s njihovom nezavisnošću i da budu oslobođeni ovog
užasnog pritiska sa sjevera.
Vi ljudi nas toliko iskorištavate.
Želim da se vrati Panamski kanal u naše ruke, u ruke panamskog naroda.
To je ono što želim.
Tako da, pusti me, ne pokušavaj me podmititi".
Bio je svibanj 1981. godine, Jaime Roldos je bio ubijen.
I Omar je bio svjestan toga.
Torrijos je okupio svoju obitelj i rekao:
"Ja sam sigurno slijedeći, ali OK,
jer sam učinio ono što sam i došao učiniti
povratio sam Kanal.
Kanal će sada biti u našim rukama". Upravo je završio pregovore
oko sporazuma s Jimmyjem Carterom.
U lipnju iste godine, samo par mjeseci kasnije,
njegov se avion također srušio
i nema nikakve sumnje da su šakali, sponzorirani od CIA, izveli tu egzekuciju.
Mnogo je dokaza
da mu je jedan od vlastitih ljudi iz sigurnosti, u zadnjem trenutku,
pružio mali diktafon pri ulasku u avion.
Mali diktafon u kojemu je bila bomba.
VENEZUELA 2002
Zanimljivo mi je kako se ovaj
sustav nastavio praktički na isti način već
godinama i godinama, osim što su ekonomski plaćenici
postali sve bolji i bolji i bolji.
Zatim dolaze nedavni događaji u Venezueli.
1998 godine, Hugo Chavez je izabran za predsjednika,
nakon dugog niza predsjednika
koji su bili jako korumpirani i doslovno uništili ekonomiju zemlje.
A Chavez je izabran unutar svega toga.
Chavez je ustao protiv SAD-a
i uglavnom je to činio zahtijevajući da nafta iz Venezuele
bude iskorištena da pomogne njenom narodu.
Pa... Nama u Americi se to nije svidjelo.
I tako 2002. godine
državni udar je insceniran i uopće nema sumnje u mojoj glavi
niti u glavama većine drugih ljudi da je CIA stajala iza tog udara.
Način na koji je udar pripremljen
vrlo je sličan onome što je Kermit Roosevelt učinio u Iranu.
Plaćanje ljudi da izlaze na ulice,
da rade nemire, da prosvjeduju, da govore da je Chavez nepopularan.
Znate, ako uspijete okupiti par tisuća ljudi da to radi,
televizija može učiniti da izgleda kao da se radi o cijeloj zemlji
i stvari počinju bujati
osim u slučaju Chaveza. On je bio dovoljno pametan
i imao je toliko jaku potporu ljudi da su to nadišli
.
što je bio fenomenalan trenutak u povijesti Latinske Amerike.
IRAK 2003
Irak je, ustvari, savršen primjer načina
na koji cijeli sustav funkcionira.
Dakle mi, ekonomski plaćenici, prva smo linija obrane.
Mi ulazimo, pokušamo korumpirati vlast
i prisiliti ih da prihvate ogromne kredite
koje kasnije koristimo kako bi ih gotovo posjedovali.
Ako ne uspijemo, kao što ja nisam uspio u Panami s Torrijosom
ili u Ekvadoru s Roldosom, ljudi koji odbiju da ih se korumpira,
onda su druga linija obrane koju šaljemo - šakali.
A šakali ili sruše vladu ili izvrše atentat.
I, kada se to dogodi i nova vlada bude formirana,
predsjednik dobro zna
što će se dogoditi ako ne prihvati naše "ponude".
U slučaju Iraka, nijedna od tih dviju metoda nije uspjela.
Ekonomski plaćenici nisu uspjeli doći do Sadama Huseina.
Pokušali smo ga prisiliti da prihvati dogovor
vrlo sličan dogovoru koji je Saudijska Arabija prihvatila,
ali on to nije htio prihvatiti.
Poslani su šakali da ga eliminiraju.
Nisu uspjeli. Njegovo osiguranje bilo je vrlo dobro.
Ipak je on, u jednom trenutku, radio za CIA.
On je bio unajmljen da izvrši atentat na njegovog prethodnika, i nije uspio,
ali je poznavao sustav.
Tako, 1991., šaljemo postrojbe i uspijevamo pobijediti iračku vojsku.
.
Pretpostavili smo u tom trenutku
da će nam se Sadam Husein pokoriti.
Mogli smo ga tada "srediti", naravno,
ali nismo htjeli. Bio jak tip kakvi nam se sviđaju.
Kontrolirao je svoje ljude. Mislili smo da bi mogao kontrolirati Kurde
i da će Irance držati unutar svojih granica, te nastaviti bušiti naftu za nas.
I mislili smo, sada kada smo pobijedili njegovu vojsku, da će se pokoriti.
Tako su se ekonomski plaćnici vratili u Irak tokom '90-ih, ali bez uspjeha.
.
Da su oni uspjeli Husein bi još uvijek vodio zemlju.
Prodavali bi mu sve vojne avione koje bi poželio
i sve ostalo što bi poželio, ali oni nisu imali uspjeha.
Šakali ga ponovno nisu mogli smaknuti,
pa smo još jednom poslali vojsku
i ovog puta smo obavili posao do kraja i smaknuli ga.
I u tom procesu, kreirali za sebe
neke vrlo, vrlo unosne građevinske poslove
da obnovimo zemlju koju smo sami praktički uništili.
Što je vrlo dobar posao
ako posjedujete građevinske tvrtke, naročito one velike.
Dakle, u Iraku vidimo sve tri faze.
Ekonomski plaćenici nisu uspjeli.
Šakali također nisu uspjeli. I kao zadnja opcija, šaljemo vojsku.
I na taj smo način zapravo, kreirali carstvo,
ali smo to učinili vrlo suptilno, u tajnosti.
Sva su carstva u prošlosti stvorena vojskom
i svi su znali da ih vojska gradi.
Britanci su to znali, Francuzi,
Nijemci, Rimljani, Grci
i bili su ponosni na to. Uvijek su imali neki izgovor,
kao što je na primjer širenje civilizacije, neke religije,
nešto u tom smislu, ali su znali da vojska to čini.
Mi ne znamo.
Većina ljudi u SAD-u nema pojma
da živimo od beneficija tajnog carstva.
Da je danas više ropstva na svijetu nego ikad prije.
I tada se morate zapitati,
znači, ako je to carstvo, tko je onda car?
Očito da naši predsjednici, predsjednici SAD-a, nisu ti carevi.
Car je netko tko nije izabran na izborima,
netko tko ne vlada u određenom mandatu
i ne podnosi izvještaje nikome.
Prema tome, ne možemo naše predsjednike klasificirati na taj način.
Ali, mi imamo nešto, za što ja mislim da može biti ekvivalent caru,
i to nešto nazivam "korporatokracijom".
Korporatokracija je grupa individualaca
koji vode naše najveće korporacije.
I oni zapravo imaju ulogu careva ove naše imperije.
Oni kontroliraju naše medije,
ili tako što ih posjeduju ili kroz marketing.
Oni kontroliraju većinu naših političara
jer financiraju njihove kampanje
ili kroz korporacije ili osobnim doprinosima
.
koji dolaze od tih korporacija.
Njih ne biramo, oni ne služe određeni mandat,
.
oni ne podnose izvještaje nikome,
a u samom vrhu korporatokracije,
stvarno ne možete reći da li neka osoba
radi za privatnu korporaciju ili za vladu
jer se oni uvijek kreću naprijed-natrag.
Tako da u jednom trenutku imate osobu
koja je predsjednik velike građevinske kompanije, kao što je Haliburton,
a u sljedećem trenutku, on je dopredsjednik SAD-a
kao naš predsjednik koji je radio u naftoj industriji. I to je istina,
bez obzira jesu li demokrati ili republikanci na vlasti.
.
Imate to kretanje naprijed-natrag kao kroz pokretna vrata.
I na neki način, naša je vlada često nevidljiva,
a politiku vlade provode korporacije
na jednom ili na drugom nivou. A opet,
politiku vlade praktički
stvara korporatokracija, zatim se prezentira vladi
.
i postaje službena politika. To je zapravo
vrlo ugodan odnos.
To nije kao neka teorija urote. Ti ljudi se ne moraju
nalaziti kako bi isplanirali stvari.
.
U osnovi svi oni rade pod jednom primarnom pretpostavkom,
a to je da moraju maksimalizirati profite
.
bez obzira na posljedice za društvo i okolinu.
Ovaj proces manipulacije od strane korporatokracije
kroz upotrebu duga, podmićivanja i politikog zbacivanja naziva se
globalizacija.
Kao što Federalne rezerve drže američki narod u poziciji ropstva
kroz konstantno zaduživanje, kroz inflaciju i kamatu,
Svjetska banka i MMF igraju tu ulogu na globalnoj razini.
Osnova varka je vrlo jednostavna.
Zadužite neku zemlju ili zbog njihovog vlastitog neznanja,
ili korumpiranjem njezinih lidera,
a zatim postavite "uvjete" ili "zakone strukturalnih prilagodbi"
koji često sadržavaju slijedeće:
devalvaciju monete -
kad vrijednost monete opadne, opadne i vrijednost svega što se tom monetom kupuje.
Time prirodni resursi postaju dostupni zemljama "grabežljivcima"
za sitan dio njihove prave vrijednosti.
Velika smanjenja fondova za socijalne programe -
to obično uključuje obrazovanje i zdravstvo,
kompromitirajući zdravlje i integritet društva,
čineći javnost ranjivom za eksploataciju.
Privatizacija državnih poduzeća -
što znači da društveno važni sustavi mogu biti kupljeni
i upravljani od strane stranih korporacija za profit.
Na primjer, 1999. godine, Svjetska banka je inzistirala
da bolivijska vlada proda
sustav vodoopskrba svoga trećeg najvećeg grada
podružnici američke korporacije "Bechtel".
Čim se to dogodilo, cijena vode,
već osiromašljenog lokalnog stanovništva, otišla je do neba.
Tek nakon potpune pobune stanovništva,
ugovor sa Bechtelom je poništen.
Onda imamo liberalizaciju tržišta -
tzv. otvaranje ekonomije
poništavanjem svih restrikcija stranim kompanijama.
Što dovodi do niza štetnih ekonomskih manifestacija,
kao kada transnacionalne korporacije
uvoze svoje vlastite masovno proizvedene proizvode,
podrezujući domaću proizvodnju i rušeći lokalnu ekonomiju.
Primjer je Jamajka;
koja je, nakon što je prihvatila pozajmice i uvjete Svjetske banke
izgubila svoja najprofitabilnija tržišta usjeva
zbog konkurencije sa uvozima iz zapadnih zemalja.
Danas, bezbroj poljoprivrednika je bez posla, jer se ne mogu nadmetati
sa velikim korporacijama.
Druga varijanta je stvaranje brojnih,
naizgled nevidljivih, nereguliranih, neljudskih tvornica s jeftinom radnom snagom
koje iskorištavaju nametnute ekonomske poteškoće.
I na sve to, zbog deregulacije proizvodnje,
uništavanje okoliša je konstantno, dok su resursi neke zemlje
često eksploatirani od strane bezosjećajnih korporacija
koje namjerno stvaraju ogromne količine zagađenje.
Najveća ekološka sudska parnica u povijesti svijeta,
odigrava se danas u ime
30 tisuća ljudi iz Ekvadora i Amazonije
protiv kompanije Texaco koju danas posjeduje Chevron,
tako da se parnica vodi protiv Chevrona, ali se odnosi na aktivnosti kompanije Texaco.
Oni su procijenili da je zagađenje više od 18 puta veće
od onoga što je Exxon Valdez izbacio na obalu Aljaske.
U slučaju Ekvadora to nije bila slučajnost.
Naftne kompanije su to namjerno učinile. Znale su da to rade
kako bi uštedjeli novac, umjesto da su zbrinuli otpad prema propisima.
Nadalje, ako se na kratko osvrnemo
na aktivnosti Svjetske banke
koje otkrivaju da institucija koja javno tvrdi da
pomaže siromašnim zemljama da se razviju i iskorijene siromaštvo,
nije učinila ništa drugo do povećala siromaštvo i stratifikaciju
dok profiti korporacija strahovito rastu.
Godine 1960. razlika u prihodima između
1/5 stanovništva Zemlje iz najbogatijih zemalja
u odnosu na 1/5 najsiromašnijih zemalja bio je 30 prema 1.
Do 1998., ta razlika se povećala na 74 prema 1.
Dok se globalni bruto društveni proizvod povećao za 40% od 1970. do 1985.
siromaštvo se zapravo povećalo za 17%.
Dok se u periodu od 1985. do 2000. godine
broj onih koji žive s manje od jednim dolarom dnevno povećao za 18%.
Čak je i Udružena ekonomska komisija američkog kongresa
priznala da je uspješnost projekata Svjetske banke
u svijetu skromnih 40%.
Kasnih '60-tih godina prošlog stoljeća, Svjetska banka
je intervenirala u Ekvadoru s velikim zajmovima.
Sljedećih 30 godina, siromaštvo u toj zemlji se povećalo s 50% na 70%.
Nezaposlenost je porasla s 15% na 70%.
Javni dug je skočio s 240 milijuna na 16 milijardi dolara,
dok je dio sredstava namijenjen siromašnima
spao s 20% na svega 6%.
U stvari, do 2000. godine, 50% ekvadorskog nacionalnog budžeta
moralo se upotrijebiti za plaćanje vlastitih dugova.
Vrlo je važno razumjeti sljedeće: Svjetska banka je, u stvari
Američka banka koja podupire interese SAD-a.
Jer SAD drže veto na moć donošenja odluka,
s obzirom da je najveći pružatelj kapitala.
A odakle im sav taj novac?
Pogađate: stvoren je od čistog zraka
kroz bankarski sustav frakcijskih rezervi.
Od 100 najuspješnijih svjetskih ekonomija, prema godišnjem BDP-u,
51 su korporacije, a od toga 47 su iz SAD-a.
Walmart, General Motors, i Exxon su mnogo ekonomski moćniji nego
Saudijska Arabija, Poljska, Norveška, Južna Afrika,
Finska, Indonezija i mnogo drugi.
I kako trgovinske barijere bivaju srušene,
monete spojene i manipulirane kroz tržišta
te preokretanjem državnih ekonomija u korist otvorenoj kompeticiji
u globalnom kapitalizmu, carstvo se širi.
Pojavite se ispred TV ekrana
i urlate o Americi i o demokraciji.
Nema Amerike, nema demokracije.
Tu su samo IBM i ITT i AT&T
i DuPont, Dow, Union Carbide i Exxon.
To su nacije današnjeg svijeta.
Što mislite o čemu Rusi pričaju u svojim vladama?
O Karlu Marxu?
Oni rade sa linearnim programskim grafikonima,
statističkim teorijama, min i max solucijama
i računaju cijene vjerojatnosti
njihovih transakcija i investicija, isto što i mi radimo.
Mi više ne živimo u svijetu nacija i ideologija, g. Beale.
Svijet je mozaik korporacija,
neumorno determiniranih nepromjenljivim para-zakonima biznisa.
Svijet je biznis, g. Beale.
"Cjelokupno gledajući, integracija svijeta kao cjeline,
posebice u pogledu ekonomske globalizacije
i mitskih kvaliteta kapitalizma "slobodnog tržišta",
sama je po sebi pravo "carstvo".
Nekolicina je uspjela pobjeći "sustavnoj prilagodbi" i
.
"uvjetovanjima" Svjetske banke, MMF-a ili WTO-a,
međunarodnim financijskim institucijama koje, koliko god nezadovoljavajuće,
još uvijek određuju značenje ekonomske globalizacije.
Moć globalizacije je tolika da ćemo, za svoga života, vjerojatno vidjeti
integraciju, makar i neravnopravnu, svih nacionalnih ekonomija svijeta
.
u jedinstveni globalni, sustav slobodnog tržišta."
Svijet po malo preuzimaju šačica moćnih velesila biznisa
koji upravljaju prirodnim resursima koji su nam potrebni za život,
dok kontroliraju novac koji nam je potreban kako bi došli do tih resursa.
Krajnji rezultat bit će globalni monopol
zasnovan ne na ljudskom životu, već na financijskoj i korporativnoj moći.
I, dok nejednakost raste, razumljivo je da
sve više i više ljudi postaje očajno.
Tako da je establišment bio prisiljen izaći s novim planom da
se obračuna sa svima koji pokušaju dovesti taj sustav u pitanje.
I tako su rođeni "teroristi".
Termin "terorist" je isprazan
i dizajniran je za svaku osobu ili grupu
koja se upusti u pokušaj da izazove establišment.
Što opet treba znati razlikovati od izmišljene "Al Qaide",
što je ustvari ime kompjuterske baze podataka
mudžahedina koji su SAD podržavale tijekom '80-tih godina.
"Zapravo, ne postoji islamska vojska ili teroristička grupa
nazvana Al Qaida. Svaki informirani obavještajac to zna.
Ali postoji propaganda kojom se uvjerava javnost
u postojanje takvog entiteta... Iza toga stoji SAD."
Pierre-Henri Bunel - bivši obavještajac francuske vojske
U 2007. godini,
Ministarstvo obrane primilo je 161,8 milijardi dolara
za tzv. globalni rat protiv terorizma.
Prema podacima nacionalnog centra za antiterorizam,
tijekom 2004. godine otprilike 2000 ljudi je ubijeno u svijetu
uslijed navodnih terorističkih akcija.
Od tog broja, 70-oro su bili Amerikanci.
Koristeći ovaj broj kao opći prosjek, koji je iznimno velikodušan,
vrlo je zanimljivo primijetiti da duplo više ljudi umre godišnje
od alergije na kikiriki, nego li od terorističkih akcija.
Istovremeno, vodeći uzrok smrti u Americi
su koronarne bolesti srca koje godišnje odnesu 450 000 života.
A u 2007. godini, vlada je za istraživanje ovog problema izdvojila
oko 3 milijarde dolara.
To znači da je američka vlada u 2007. godini
potrošila 54 puta više novca na spriječavanje terorizma
nego što je potrošila na prevenciju bolesti
koja ubija 6600 puta više osoba godišnje od terorizma.
Ipak, kako se nazivi terorizam i Al Qaida samovoljno razbacivaju
u svim udarnim vijestima vezano za bilo koju akciju uperenu protiv američkih interesa,
ovaj mit se i dalje širi.
Polovinom 2008. godine američko javno tužiteljstvo predložilo je
da američki kongres službeno objavi rat protiv ove fantazije.
.
Da ne spominjemo da postoji, računajući od srpnja 2008, više od milijun ljudi
koji su trenutno na američkoj listi terorista.
Ove takozvane "antiterorističke mjere"
naravno da nemaju nikakve veze s socijalnom zaštitom
nego sa očuvanjem establišmenta
zbog rastućeg antiameričkog mentaliteta
na domaćem i međunarodnom planu
koji je legitimno zasnovan
na pohlepi korporacijskog carstva i njegovog širenja
koje eksploatira cijeli svijet.
Prave teroriste našeg svijeta, nećete vidjeti u pola noći ili u polumraku
kako viču "Allah Akbar" (Alah je veliki) prije neke nasilničke akcije.
Pravi teroristi našeg svijeta nose odijela od 5000 dolara,
i rade na najvišim položajima financijskog sektora, vlade i gospodarstva.
Dakle, što činiti?
Kako zaustaviti sustav pohlepe i korupcije
koji posjeduje toliku moć?
Kako zaustaviti ovo devijantno grupno ponašanje koje nema suosjećanja
za recimo, milijune ljudi poklanih u Iraku ili Afganistanu
kako bi korporatokracija mogla kontrolirati
energetske resurse i proizvodnju opijuma radi profita na Wall Streetu?
Prije 1980., Afganistan je proizvodio 0% od ukupne količine opijuma u svijetu.
Nakon što su mudžahedini uz potporu SAD/CIA dobili sovjetsko-afganistanski rat,
oni su do 1986. proizvodili ukupno 40% svjetskog opijuma.
Do 1988., opskrbljivali su 80% ukupnog tržišta opijuma u svijetu.
Ali onda, nešto se neočekivano dogodilo.
Talibani su došli na vlast i do 2000. oni su uništili većinu opijumskih polja.
Proizvodnja je pala s 3000 na samo 185 tona, smanjenje za 94%.
9. Rujna 2001., kompletan plan za invaziju na Afganistan bio je na stolu predsjednika Busha.
Dva dana kasnije, dobili su svoj izgovor.
Danas proizvodnja opijuma u Afganistanu (pod kontrolom Amerike),
koji sada proizvodi i više od 90% svjetskog heroina,
lomi sve rekord u proizvodnji iz godine u godinu.
Kako zaustaviti sustav pohlepe i korupcije
koji osuđuje siromašnu populaciju na ropstvo tvornica s jeftinom radnom snagom
radi koristi Avenije Madison?
Ili koji planira lažne terorističke napade
radi manipulacije?
Ili koji stvara ugrađene modele socijalnog funkcioniranja
koji beskonačno eksploatiraju.
Ili koji sistematski smanjuje slobodu
i krši ljudska prava
da bi sebe zaštitili od svojih vlastitih nedostataka.
Kako se suočiti s brojnim tajnim institucijama
kao što su Savjet za inozemne poslove,
Trilateralna komisija i Bilderberg grupa?
A i ostale nedemokratski izabrane grupe
koje iza zatvorenih vrata kontroliraju političke,
financijske, društvene i ekološke elemente naših života?
U cilju pronalaženja tog odgovora, prvo moramo otkriti
pravi istinski uzročnik.
Jer činjenica je
da sebične, korumpirane grupe orijentirane na moć i profit
nisu pravi izvor problema.
Oni su simptomi.
"Pohlepa i kompeticija nisu rezultati nepromijenjivog ljudskog temperamenta...
...pohlepa i strah od neimaštine se ustvari kreiraju i pojačavaju...
direktna posljedica toga je da se moramo međusobno boriti kako bismo preživjeli."
Bernard Liertaer, osnivač Europskog monetarnog sustava
Moje ime je Jacque Fresco.
Ja sam industrijski dizajner i socijalni inženjer.
Jako me zanima društvo
i razvijanje sustava koji bi mogao biti održiv za sve ljude.
Prije svega, riječ "korupcija" je izmišljotina monetarnog sustava,
to devijantno ponašanje,
ponašanje koje je destruktivno i loše po dobrobit čovječanstva.
Dakle, suočeni smo sa ljudskim ponašanjem.
A ljudsko ponašanje čini se da je determinirano okolinom.
To znači, da su vas odgojili Seminole indijanci od ranog djetinstva,
i nikada niste vidjeli ništa drugo, odražavali bi njihov vrijednosni sustav.
To vrijedi i za nacije, individue, za obitelji.
Pokušavaju indoktrinirati svoju djecu u svoju određenu vjeru
i svoju zemlju i žele da se osjećaju kao dio toga.
I sagradili su društvo, koje nazivaju "osnovanim".
Osnovali su djelotvoran način gledanja i namjeravaju to održavati.
Ali zapravo, sva su društva "evoluirajuća", nisu osnovana.
Pa se oni bore protiv novih ideja
koje bi zasmetale establišmentu.
Vlade čine sve da održavaju ono što im omogućuje da zadrže moć.
Ljudi nisu izabrani na izborima da bi mijenjali stvari.
Oni su stavljeni tamo, da bi održavali stvari onakvim kakve jesu.
Tako da vidite, osnove za korupciju su u našem društvu.
Neka bude jasno: sve nacije su u osnovi korumpirane
jer nastoje održavati postojeće institucije.
Ne želim ovdje uzdizati ili ocrnjivati sve te nacije,
ali komunizam, socijalizam, fašizam, sustav slobodnog poduzetništva
i sve druge supkulture su iste.
U osnovi su svi korumpirani.
Najtemeljnija karakteristika naših društvenih institucija
je težnja za samoočuvanjem.
Bilo da se radi o korporaciji, religiji ili vladi,
najviši interes je da se očuva sama institucija.
Na primjer, zadnja stvar koju bi jedna naftna kompanije željela
je stvaranje novog oblika energije koji bi bio van njene kontrole.
Jer tu kompaniju čini manje relevantnom za društvo.
Slično tome, i hladni rat i kolaps Sovjetskog saveza
bili su, u stvarnosti, načini da se očuva i održi
osnovana ekonomska i globalna hegemonija SAD-a.
Slično tome, religije uvjetuju ljude
da se osjećaju grešnim zbog svojih prirodnih nagona,
dok svaka tvrdi kako pruža jedini put za oproštajem i spasenjem.
U srcu ovog institucionalnog samoočuvanja
leži monetarni sustav.
Jer novac je taj koji osigurava sredstva za moć i opstanak.
Stoga, jednako kao što siromašna osoba
možda bude prisiljena da krade kako bi preživjela,
prirodni je nagon učiniti sve što je potrebno
da biste nastavili profit neke institucije.
Ovo dodatno čini još težim
da se profitno orijentirane institucije promjene jer time ugrožavaju
ne samo opstanak velikih grupa ljudi,
već također i željeni materijalistički životni stil
koji se povezuje s bogatstvom i moći.
Stoga, paralizirajuća neophodnost da se institucije održavaju,
bez obzira na njihovu socijalnu važnost,
u velikoj je mjeri uzrokovana potrebom za novcem ili profitom.
[ Industrija ]
"Što ja imam od toga?", tako ljudi razmišljaju.
Pa ako čovjek zarađuje novac prodavajći određeni proizvod,
on će se borit protiv postojanja drugog proizvoda
koji ga može ugroziti.
Zato, ljudi ne mogu igrati pošteno.
I ljudi ne mogu vjerovati jedni drugima.
Prići će vam čovjek i reći će:
"Imam točno onakvu kuću kakvu tražite". On je trgovac.
Kada liječnik kaže: "Mislim da ćemo vam morati izvaditi bubreg",
ja ne znam jel' taj liječnik pokušava otplatiti svoju jahtu
ili mi zaista mora izvaditi bubreg.
Teško je vjerovati ljudima u monetarnom sustavu.
Da dođete u moju trgovinu i ja vam kažem "Ova lampa koju prodajem
je jako dobra, ali ona u susjednoj radnji je još bolja",
ne bih dugo opstao u tom poslu. Tako ne ide.
Da sam moralan, ne bi išlo.
Zato kad kažete: "industrija brine o ljudima" - to nije istina.
Oni si ne mogu priuš*** etičnost.
Tako da vaš sustav nije kreiran da služi općem dobru ljudi.
Ako i dalje ne razumijete, preseljavanje proizvodnje u zemlje s jeftinom radnom snagom ne bi postajalo
kad bi oni stvarno brinuli o ljudima.
Industriju to ne brine. Oni zapošljavaju ljude
samo zato što još nisu automatizirali te poslove.
Zato nemojte pričajte o poštenju i etici.
Ne možemo si ih priuš*** i ostati u poslu.
Važno je naglasiti da bez obzira na društveni sustav;
da li fašistički, socijalistički, kapitalistički ili komunistički;
temeljni mehanizam je isti, a to je novac, rad i nadmetanje.
Komunistička Kina nije ništa manje kapitalistička nego Amerika.
Jedina razlika je u stupnju
državne intervencije u privredi.
Stvarnost je da je "monetarna doktrina", da tako kažemo,
pravi mehanizam koji predvodi interese
svih zemalja na planeti.
Najagresivnija i zato najdominantnija varijacija
ove monetarne doktrine je sustav slobodnog poduzetništva.
Osnovno je stajalište da osobni interes
i konkurencija vode prema društvenom napretku
što su istaknuli prvi ekonomisti slobodnog tržišta poput Adama Smitha
jer sama konkurencija stvara poticaj
koji motivira ljude da ustraju.
Međutim, ono što se prešućuje je kako ekonomija temeljena na nadmetanju
neminovno vodi strateškoj korupciji,
nagomilavanju bogatstva, socijalnom raslojavanju,
tehnološkoj paralizi, zloupotrebi radnika i na kraju, prikrivenom obliku
diktatorske vladavine bogate elite.
Riječ "korupcija" često se definiran kao - moralna perverzija.
Ukoliko kompanija baca toksični otpad u ocean da bi uštedjela novac,
većina ljudi to prepoznaje kao "korumpirano ponašanje".
Na malo suptilnijem nivou, kada Walmart dođe u mali grad
i primora mala poduzeća da se ugase
jer ne mogu konkurirati, stvara se siva zona.
Jer što u stvari Walmart čini pogrešno?
Zašto bi brinuli o nekoj obiteljskoj trgovini koju su uništili?
Ili još suptilnije, kada nekoga otpuste s posla
zbog novog stroja koji je izumljen,
koji obavlja posao za manje novca,
ljudi to često prihvaćaju mentalitetom "to je jednostavno tako",
.
ne videći korupciju i nehumanost u takvom potezu.
Jer činjenica je: bilo da se radi o bacaju toksičnog otpada,
stvaranju monopola ili smanjivanju radne snage,
motiv je isti: profit.
.
To su sve različiti nivoi istog samoodržavajućeg mehanizma
koji uvijek stavlja zaradu ispred dobrobiti ljudi.
Samim time, korupcija nije neki nusprodukt monetarne doktrine,
ona je njen temelj.
I dok većina ljudi primjećuje ovu tendenciju,
na jednom ili drugom nivou, većina ostaje naivna
s obzirom na šire posljedice
postojanja tako sebičnog mehanizma
kao vodilja mentaliteta u društvu.
Otkriveni povjerljivi dokumenti ukazuju
da nakon što je ova kompanija apsolutno znala
da imaju lijek koji je zaražen virusom ***-a,
maknuli su ga s američkog tržišta,
i zatim ga odbacili u Francusku, Europu, Aziju i Latinsku Ameriku.
Američka vlada je dopustila da se to dogodi.
FDA je dopustila da se to dogodi
i sad vlada uporno okreće glavu na drugu stranu.
Tisuće nevinih hemofiličara umrli su od AIDS-a.
Ova kompanija je apsolutno znala da je lijek zaražen ***-om,
učinili su to jer su htjeli da od ove užasne katastrofe naprave profit.
Dakle vidite, imate ugrađenu korupciju.
Svi iskorištavamo jedni druge
i iz toga ne možete očekivati poštenje.
[ Politika ]
...osjećaj da ne znaju za koga glasati.
Razmišljaju u smislu demokracije,
što je nemoguće u ekonomiji baziranoj na novcu.
Ukoliko imate više novca za marketinšku kampanju,
- za položaj koji želite u vlasti - to nije demokracija.
.
Takva demokracija odgovara onima koji su u poziciji veće moći.
Tako da je to u suštini uvijek diktatura elite, financijskih moćnika.
.
"Možemo imati demokraciju u ovoj zemlji ili veliko
bogatstvo u rukama nekolicine, ali ne možemo
imati i jedno i drugo." Louis Brandeis, vrhovni sudac
Zanimljivo je promatrati
i primijetiti kako se naizgled nepoznate ličnosti
magično pojave na sceni kao predsjednički kandidati.
I prije nego trepnete, nekako ste ostavljeni da birate
između male grupe ekstremno bogatih ljudi
koji sumnjivo imaju slične široke poglede na društvo.
Očito da je to farsa.
Ljudi čija su imena na biračkim kutijama
su tamo jer su oni već izabrani kao prihvatljivi
za establišment i financijske krugove koji zapravo vode sve.
Ipak, mnogi ljudi koji shvaćaju ovu iluziju demokracije, često pomisle:
"Kad bismo samo mogli dovesti iskrene, moralne političare na vlast,
onda bi sve bilo u redu".
Naravno, ova ideja čini se razumna
u našem današnjem "osnovanom" pogledu na svijet,
ali je nažalost još jedna zabluda.
Jer, kad zaista pogledamo što je u stvari važno,
institucija politike, a time i sami političari,
nemaju apsolutno nikakvu pravu važnost s obzirom na to
što omogućuje našem svijetu i društvu da funkcionira.
Nisu političari ti koji znaju rješavati probleme.
Oni nemaju nikakve tehničke sposobnosti.
Oni ne znaju kako riješiti probleme.
Čak i kad bi bili iskreni, ne bi znali riješiti probleme.
Inženjeri su ti koji grade postrojenja za desalinizaciju.
Inženjeri su ti koji vam daju struju.
Koji vam daju motorna vozila.
Koji zagrijavaju vašu kuću i hlade je tijekom ljeta.
Tehnologija je ta koja rješava probleme, a ne politika.
Politika ne može rješavati probleme jer oni jednostavno nisu obučeni da to rade.
Vrlo će malo ljudi danas zastati i razmisliti:
što je to što unapređuje naše živote?
Je li to novac? Očito ne.
Čovjek ne može jesti novac ili uliti novac u svoj auto kako bi ga pokrenuo.
Je li to politika?
Sve što političari mogu raditi jest
donositi zakone, uspostavljati budžete i objaviti rat.
Je li to religija? Naravno da ne.
Religija ne stvara ništa osim
što pruža fiktivnu emotivnu utjehu onima kojima je potrebna.
Pravi dar koji mi kao ljudska bića imamo,
a koji je jedino zaslužan za sve
što nam je unaprijedilo živote,
jest tehnologija.
Što je tehnologija?
Tehnologija je olovka
koja nam omogućuje da prenesemo naše ideje i misli na papir radi komunikacije.
Tehnologija je automobil koji čovjeku omogućava da putuje većom brzinom
nego što mu noge dopuštaju.
Tehnologija su naočale
koje omogućuju bolji vid onima kojima je to potrebno.
Primijenjena tehnologija je u suštini proširenje ljudskih osobina
koja smanjuje napore čovjeka,
oslobađajući ljude određenih zadataka ili problema.
Zamislite kakav bi vam život bio danas
bez telefona ili bez pečnice,
bez kompjutera ili aviona.
.
Sve u vašoj kući, što uzimate zdravo za gotovo,
od zvona na vratima do stola
ili sudopera, je tehnologija
stvorena od kreativne znanstvene genijalnosti ljudskih inženjera.
Nisu je stvorili niti novac, niti politika, niti religija.
Ovo su lažne institucije.
…i pisanje vašem ministru je fantastično.
Kažu vam: "Pišite vašem ministru ako želite da se nešto učini".
Ljudi u Washingtonu bi trebali biti predvodnici tehnologije.
Predvodnici ljudskog proučavanja.
Predvodnici borbe protiv kriminala.
I svih faktora koji oblikuju ljudsko ponašanje.
Ne morate pisati vašem ministru.
Kakvi su to ljudi koji su tamo postavljeni da rade taj posao?
Budućnost će imati dosta poteškoća...
A pitanje koje postavljaju političari je:
Koliko bi taj projekt koštao?
Pitanje nije: "Koliko će koštati?".
Već: Imamo li resursa?
A mi danas imamo dovoljno resursa da udomimo svakog,
da napravimo bolnice širom svijeta,
sagradimo škole širom svijeta,
najbolju opremu u laboratorijama za podučavanje i istraživanje medicine.
Tako da vidite, sve to imamo, ali mi živimo u monetarnom sustavu,
a u monetarnom sustavu postoji samo profit.
A koji je osnovni mehanizam koji održava sustav profita,
osim osobnog interesa?
Što je to točno što održava tu kompetitivnu trku?
Je li to visoka učinkovitost i održivost?
Ne. To nije dio njihovog dizajna.
Ništa proizvedeno u ovom profitno orijentiranom društvu
nije ni približno stvoreno kako bi bilo efikasno ili održivo.
Jer da jest, ne bi postajala multimilijarderska
servisna industrija za automobile.
Niti bi prosječan životni vijek za elektroniku
bio manji od tri mjeseca, nakon čega postaje zastarjela.
Je li to izobilje?
Apsolutno ne.
Izobilje, bazirano na zakonu ponude i potražnje,
je ustvari negativna stvar.
Ako kompanija dijamanta pronađe
deset puta veću količinu dijamanata nego uobičajeno,
to znači da će opskrba dijamantima biti povećana,
što znači da će cijena i profit od svakog pojedinog dijamanta pasti.
Zapravo: učinkovitost, održivost i izobilje
neprijatelji su profita.
Drugačije rečeno,
mehanizam oskudice je ono što povećava profit.
Što je oskudica?
Održavanje cijene jednog proizvoda.
Usporavanje proizvodnje nafte podiže njenu cijenu.
Održavanje oskudice dijamanata održava visoku cijenu.
Oni spaljuju dijamante u rudniku dijamanata Kimberly.
Napravljeni su od ugljika. To održava visoku cijenu.
I onda, što to znaći za društvo kada je oskudica,
bilo da je stvorena prirodno ili kroz manipulaciju
pozitivna pojava za industriju?
To znači da se održivost i izobilje
nikad neće pojaviti u profitno orijentiranom sustavu
jer se jednostavno protive samoj prirodi njene strukture.
Stoga, nemoguće je imati svijet bez ratova i siromaštva.
Nemoguće je konstantno unaprijeđivati tehnologiju
do njenih najefikasnijih i najproduktivnijih granica.
I najdramatičnije,
nemoguće je očekivati da se ljudska bića
ponašaju uistinu moralno i pošteno.
Ljudska priroda
ili ljudsko ponašanje?
Ljudi koriste riječ instinkt
jer ne mogu objasniti određeno ponašanje.
Sjede i ocjenjuju
sa svojim nedostatkom znanja, znate,
i kažu nešto tipa:
"Ljudi su stvoreni na određen način. Pohlepa je prirodna stvar",
kao da to godinama proučavaju.
A nije ništa prirodnija nego nošenje odjeće.
Ono što želimo učiniti jest eliminirati
uzroke problema.
Da eliminiramo procese
koji proizvode pohlepu, netoleranciju i predrasude,
međusobno iskorištavanje ljudi i elitizam,
eliminirajući potrebu za zatvorima i socijalnoj pomoći.
Uvijek smo se suočavali s ovim problemima
jer smo oduvijek živjeli sa oskudicom, trampom
i monetarnim sustavima koji proizvode oskudicu.
Ako iskorijenite uvjete koji proizvode
ono što zovemo socijalno nepodobnim ponašanjem, ono nestaje.
.
Netko kaže: "Zar to nije urođeno?" Ne, nije.
.
Nema tu "ljudske prirode", tu je "ljudsko ponašanje",
a ono se uvijek kroz povijesti mijenjalo.
Niste rođeni netolerantni, pohlepni, korumpirani ili s mržnjom.
Sve to pokupite od društva.
Rat, siromaštvo, korupcija, glad, bijeda i ljudska patnja
neće se promijeniti u monetarnom sustavu,
tj. biti će vrlo malo značajnih promjena.
Za to će biti potreban redizajn naše kulture, naših vrijednosti,
.
i mora biti usklađeno sa kapacitetom nosivosti Zemlje,
ne nekog ljudskog mišljenja ili nekog političkog gledišta
o tome kakav bi svijet trebao biti
ili nekog religijskog gledišta o tome kako bi se ljudi trebali ophoditi.
I o tome govori Projekt Venus.
Društvo o kojem ćemo govoriti,
je društvo oslobođeno svih starih praznovjerja,
zatvaranja, zatvora, policijske surovosti i zakona.
Nestat će svi zakoni,
kao i profesije koje više nisu potrebne,
npr. brokeri na burzama, bankari, marketing.
Nestat će! Zauvijek.
Jer više nisu relevantni.
Kada shvatimo da je tehnologija
kao produkt ljudske genijalnosti
ta koja oslobađa čovječanstvo i povećava našu kvalitetu života,
tada shvatimo da nam je najvažnije fokusirati se
na inteligentno upravljanje Zemljinim resursima.
Jer upravo iz tih resursa crpimo sredstva koja nam omogućavaju
da nastavimo prosperirati. Razumijevanjem ove činjenice uviđamo
da novac u osnovi predstavlja prepreku prema tim resursima
jer gotovo sve ima svoju financijsku cijenu.
A zbog čega nam je potreban novac da bismo crpili ove resurse?
Zbog stvarne ili pretpostavljene oskudice.
Mi obično ne plaćamo zrak i tekuću vodu
jer postoje u tolikom izobilju
da bi prodaja bila besmislena.
Dakle, logično govoreći, ukoliko bi resursi
i tehnologije, primjenjlive za izgradnju svega u društvu,
kao što su kuće, gradovi i prijevoz, postojali u dovoljnom
izobilju, ne bi bilo razloga da se išta prodaje.
Isto tako, ukoliko bi automatizacija i mehanizacija bile toliko tehnološki napredne
da oslobode ljude potrebe za radom,
ne bi postojao razlog da imamo posao.
I kad bi se pobrinuli za ove društvene aspekte
ne bi imali potrebe za novcem uopće.
Zato osnovno pitanje ostaje:
imamo li mi na Zemlji dovoljno resursa
i tehnološkog razumijevanja
da izgradimo društvo takvoga izobilja,
u kojemu bi sve što sad imamo bilo dostupno bez cijene
i bez potrebe za potčinjenošću kroz zaposlenje?
Da, imamo.
Imamo resurse i tehnologiju da to omogućimo bez ikakvih problema
.
te da podignemo životni standard toliko visoko
da će ljudi u budućnosti na našu današnju civilizaciju gledati
čudeći se koliko smo bili primitivni i nezreli.
Ono što Projekt Venus predlaže je potpuno drugačiji sustav
.
koji je osuvremenjen najnovijim saznanjima.
Nikada nismo pitali znanstvenike
kako stvoriti društvo koje bi
eliminiralo dosadne i monotone poslove,
koje bi eliminiralo nezgode u prijevozu,
koje bi omogućilo ljudima visok životni standard,
a eliminiralo otrove iz naše hrane
i osiguralo drugačije izvore energije koji su čisti i efikasni.
Mi to zaista možemo stvoriti.
[ Ekonomija bazirana na resursima. ]
Glavna razlika između
ekonomije bazirane na resursima (RBE) i monetarnog sustava
je u tome što RBE zaista brine za ljude i njihovu dobrobit,
.
dok je monetarni sustav postao toliko izopaćen
da se interesi ljudi zapravo nalaze u drugom planu, ako uopće i postoje.
Na stvaranje proizvoda se gleda kroz to koliko novca možete dobiti za njih.
Ukoliko postoji problem u društvu
i ne možete zaraditi novac riješavajući taj problem, onda to neće biti učinjeno.
Ekonomija bazirana na resursima zaista
nije slična ničemu što je pokušano.
Sa svom tehnologijom koju imamo danas, možemo stvoriti izobilje.
Mogla bi se upotrijebiti za poboljšanje svačijeg života,
izobilje širom svijeta je moguće ako mudro upotrijebimo našu tehnologiju
i sačuvamo okoliš.
To je vrlo različit sustav i jako je teško govoriti o njemu
.
jer javnost nije dovoljno dobro informirana
o stanju tehnologije.
[ Energija ]
Trenutno, ne moramo koristiti fosilna goriva.
Ne moramo koristiti bilo što što može kontaminirati okoliš.
Postoji mnogo izvora energije koji su nam dostupni.
Alternativna energetska rješenja koja gura establišment
kao što su vodik, biomasa, pa čak nuklearna energija,
nedostatna su, opasna i postoje samo da bi
održavala profitnu strukturu koju je industrija stvorila.
Kad pogledamo iza te propagande i sebičnih rješenja koje su
energetske kompanije stavile u prvi plan,
pronalazimo gotovo beskrajan niz
čistih, obilnih i obnovljivih izvora za stvaranje energije.
Solarna i energija vjetra su dobro poznata javnosti,
ali pravi potencijali ovih izvora ostaju nedorečeni.
Solarna energija, dobivena od Sunca,
postoji u takvom izobilju da jedan sat svjetlosti u podne
sadržava više energije nego što čitav svijet potroši tijekom jedne godine.
Kad bismo mogli uhvatiti 1/100 ove energije,
svijet nikada ne bi morao koristiti naftu, plin ili bilo što drugo.
Pitanje dakle, nije u dostupnosti te energije,
već tehnologije kojom ju možemo iskorištavati.
A danas postoje mnoga napredna sredstva
kojim bi mogli postići upravo taj cilj
kada ih ne bi spriječavala potreba da se natječu na tržištu
s već uspostavljenim energetskim silama.
Onda imamo energiju vjetra.
Energija vjetra se dugo smatra slabim izvorom
i s obzirom da zavisi o lokaciji, smatra se nepraktičnom.
Ovo jednostavno nije istina.
Američko ministarstvo za energiju priznalo je 2007. godine
da kada bi u samo 3 od 50 američkih država potpuno iskorištavali energiju vjetra,
čitavu bi naciju mogla opskrbljivati strujom.
I tu su također manje poznati izvori energije
kao što su energija plime i valova.
Energija plime se dobiva od kretanja plime i oseke u oceanu.
Postavljanjem turbina koje hvataju to kretanje, generira se energija.
U Velikoj Britaniji postoje 42 lokacije koje se trenutno smatraju podobne,
prognozirajući da bi 34% ukupne energije u Velikoj Britaniji
moglo dolaziti samo od ovog vida energije.
Za energiju valova koja crpi energiju
iz površinskih kretanja vode u oceanu,
procjenjuje se da ima globalni potencijal
proizvodnje i do 80 000 teravatsati godišnje.
To znači da bi se 50% ukupne potrošnje energije na planetu
moglo pokriti samo od ovog izvora.
Sada, vrlo je važno naglasiti da
energija plime, valova, solarna i energija vjetra
ne zahtijevaju gotovo nikakvu početnu energiju kako bi se koristili.
za razliku od ugljena, nafte, biomase, vodika i ostalih.
Kombinacija samo ovih četiriju izvora energije,
ukoliko bi se efikasno koristili kroz tehnologiju,
mogla bi opskrbljivati svijet zauvijek.
S tim rečeno, postoji jedan drugi izvor
čiste i obnovljive energije koji je najveći adut od svih njih.
Geotermalna energija.
Geotermalna energija koristi nešto što se naziva "rudaranje topline"
kojim se, kroz jednostavan proces koristeći vodu,
mogu generirati masivne količine čiste energije.
U 2006. godini izvještaj s MIT-a o geotermalnoj energiji
zaključio je da postoji 13 000 ZJ (zedodžula) trenutno dostupno u zemlji
s mogučnošću da bi se 2000 ZJ moglo s lakoćom dobiti
sa poboljšanjima u tehnologiji.
Ukupna potrošnja energije svih zemalja na planeti
je oko 0,5 ZJ godišnje.
Ovo znači da Zemlju možemo osigurati energijom
za narednih 4000 godina samo na temelju ovog izvora.
I ako razumijemo da se Zemljina toplinska generacija
konstantno obnavlja, ove energije ima zaista beskonačno.
Mogla bi se koristiti zauvijek.
Ovi izvori energije samo su neki
od čistih i obnovljivih vidova energije koji su dostupni,
i kako vrijeme bude prolazilo, pronalazit ćemo ih još.
Najvažnije shvaćanje je da imamo potpuno energetsko izobilje
bez potrebe za zagađenjem,
tradicionalim očuvanjem ili, zapravo, cijenama.
A što je sa transportom?
Najčešći vidovi transporta u našim današnjim društvima
su avio i auto promet
kojima je potrebno fosilno gorivo da bi se kretali.
U slučaju automobila, potrebna tehnologija baterije
koja bi napajala električni auto koji može
prelaziti brzinu od preko 160 km/h
te može prelaziti više od 320 km na jednom
punjenju, postoji i to već više godina.
Ipak, zbog patenta baterije koju kontrolira naftna industrija,
a koja limitira njihovu moć da ostanu konkurentni na tržištu,
u kombinaciji s političkim pritiskom od strane energetske
industrije, cijene su visoke, a dostupnost ove tehnologije je limitirana.
Ne postoji apsolutno nijedan razlog,
osim čiste, korumpirane želje za profitom,
da baš svaki automobil na planetu
ne može biti električni, potpuno čist, bez imalo potrebe za benzinom.
Što se aviona tiče, vrijeme je da shvatimo
da je ovaj način putovanja neefikasan, nepriličan,
spor i proizvodi daleko previše zagađenja.
Ovo je mag-lev vlak.
On koristi magnete za pogon.
U potpunosti lebdi pomoću magnetskog polja
i zahtijeva manje od 2% energije koja se koristi za avionski prijevoz.
Ovaj vlak nema kotače, tako da se nema što pohabati.
Trenutna maksimalna brzina inačica ove tehnologije,
koje se koriste u Japanu, je 582 km/h.
Međutim, ova verzija te tehnologije je dosta zastarjela.
Organizacija pod nazivom ET3,
koja surađuje s Projektom Venus,
osmislila je mag-lev koji putuje kroz cijev
i koji se može kretati brzinom i do 6400 km/h
u nepokretnoj cijevi bez otpora
koja može biti iznad zemlje ili pod vodom.
Zamislite da putujete iz Los Angelesa u New York na ručak
ili iz Washingtona do Pekinga za dva sata.
Ovo je budućnost kontinentalnog i interkontinentalnog putovanja.
Brzo, čisto, sa samo djelićem energije
koju koristimo danas za iste potrebe.
Zapravo, zahvaljujući mag-lev tehnologiji,
naprednim akumulatorima i geotermalnoj energiji,
neće biti razloga za sagorijevanjem fosilnih goriva nikad više.
I ovo bi mogli učiniti odmah,
kada nas paralizirajuće profitne strukture ne bi spriječavale u tome.
[ Rad ]
Trenutno Amerika naginje prema fašizmu.
Zbog dominirajuće filozofije i religije, ima sklonosti
uzdizati fašistički način gledanja.
Američka industrija je u suštini fašistička institucija.
Ukoliko to ne shvaćate, čim dođete na posao
ušli ste u diktaturu.
Ugrađen nam je pojam poštovanja prema poslu.
A ja na to zapravo gledam kao na plaćeno ropstvo.
Odgojen si s uvjerenjem da "živiš od svog znoja".
To unazađuje ljude.
Ljude treba oslobađati od teških poslova,
ponavljajućih poslova, koji ih zaglupljuju.
Vi ih tako pljačkate.
U našem društvu, tj. u ekonomiji baziranoj na resursima,
strojevi oslobađaju ljude.
Vidite, ne možemo to ni zamisliti sada,
zato što nikada nismo živjeli u takvom svijetu.
[ Automatizacija ]
Ako pogledamo natrag kroz povijest,
vidimo vrlo jasan trend kako strojevi i automatizacija
polako zamjenjuju ljude u radu.
Od nestanka operatora za upravljanje dizalima
sve do gotovo potpune automatizacije tvornica automobila,
činjenica je, kako se tehnologija razvija,
potreba za ljudskim radom će kontinuirano nestajati.
.
Ovo stvara ozbiljan sukob
koji potvrđuje lažnost sustava rada baziranog na novcu
jer je ljudsko zaposljenje u direktnom sukobu
s tehnološkim razvojem.
Stoga imajući u vidu temeljni prioritet za profitom od strane industrije,
ljudi će s vremenom kontinuirano ostajati bez posla
i strojevi će ih zamijeniti.
Kad industrija počinje koristiti nove strojeve,
umjesto da skrate radno vrijeme oni smanje broj zaposlenih.
Vi gubite posao i zato imate pravo da se bojite strojeva.
U visoko-tehnološkoj ekonomiji baziranoj na resursima,
najmanje 90% svih trenutnih zanimanja
mogli bi obavljati strojevi.
Oslobođajući ljude da ne žive svoj život kao sluge.
Jer to je i bit same tehnologije.
I vremenom, uz nanotehnologiju
i drugim naprednim oblicima znanosti,
nije teško zamisliti kako bi čak i složene medicinske zahvate
također mogli obavljati strojevi.
I s obzirom na trendove, s mnogo većom stopom uspješnosti
nego što ljudi imaju danas.
Put je jasan, ali naša ekonomija bazirana na novcu
koja zahtijeva rad za plaću, blokira taj napredak
jer je ljudima potreban posao kako bi preživjeli.
Neosporiva činjenica je da ovaj sustav mora otići
ili nikad nećemo biti slobodni,
a tehnologija će stalno biti paralizirana.
Imamo strojeve koji čiste kanalizaciju
i time nas oslobađaju da to ne moramo raditi.
Tako da, gledajte na strojeve kao na produženu ruku ljudskog djelovanja.
Nadalje, za mnoga današnja zanimanja,
jednostavno ne bih bilo razloga da postoje u ekonomiji baziranoj na resursima,
kao što je, recimo, bilo što vezano za financije,
marketing ili pravni sustav.
Jer bez novca, velika većina kriminala
koja se događa danas, nikad se ne bi dogodila.
Gotovo svi oblici kriminala su posljedica
monetarnog sustava ili direktno ili kroz neurozu
nanešenu financijskom deprivacijom.
Stoga, sami bi zakoni jednog dana mogli nestati.
Umjesto postavljanja znaka "Vozite oprezno,
klizavica moguća", stavite abraziv na autoputu
da ne bude klizavice po kiši.
I kada pijana osoba vozi auto,
a taj auto jako leluja po cesti,
tu je mali visak koji se njiše
i koji zaustavlja zaneseni auto pored ceste.
To nije zakon... To je rješenje.
.
Ugradite sonar i radar u automobile tako da ne može doći do sudara.
Zakone koje čovjek stvara su pokušaji
da se suočavamo s problemima do kojih dolazi
kada ne znamo kako ih riješiti,
pa pravimo zakone.
U SAD-u, najviše privatiziranoj
i najvećoj kapitalističkoj zemlji na svijetu, ne iznenađuje
da je to i zemlja sa najvećom zatvorskom populacijom na svijetu
koja se iz godine u godinu povećava.
Statistički, većina njih je neobrazovana
i u glavnom potiče iz siromašnih sredina.
A, nasuprotno propagandi, upravo je to uvjetovanje okoline
ono što ih uvlači u kriminal i nasilničko ponašanje.
Međutim, društvo gleda na drugu stranu
u vezi ove činjenice.
Pravni i kazneni sustav su samo dodatni primjeri
toga kako naše društvo izbjegava proučiti
prave uzročnike ponašanja.
Milijarde se potroše svake godine na zatvore i policiju,
.
dok se samo djelić od toga troši na programe za smanjenje siromaštva,
što je jedna od najosnovnijih varijabli
koja utječe na pojavu kriminala.
I, sve dok imamo ekonomski sustav
koji preferira i ustvari kreira
oskudicu i siromaštvo, kriminal nikada neće nestati.
[ Motivacija ]
Kada bi ljudi imali pristup neophodnim stvarima za život
bez služenja, dugova, cjenkanja, trgovanja,
ponašali bi se puno drugačije.
Želite postići da su sve ove stvari dostupne bez cijene.
"Čekaj malo, pa moraš imati cijenu, što će motivirati ljude?
Kada bi čovjek dobio sve što poželi, samo bi se izležavao na suncu."
To je mit koji održavaju.
Ljudi su u našoj kulturi dresirani da vjeruju
kako monetarni sustav proizvodi motivaciju.
Ukoliko bi imali pristup svim stvarima, zašto bi išta htjeli raditi?
Oni bi izgubili motivaciju.
To vas uče kako bi podržavali monetarni sustav.
Kad bi izuzeli novac iz cijele priče,
motivale bi nas druge stvari, potpuno drugačije stvari.
Kad ljudi imaju pristup svim potrebama za život, mijenja se
ono što ih motivira.
Što s Mjesecom i sa zvijezdama?
Nastaju nove pobude.
Ako naslikate sliku koja vam se sviđa,
uživat ćete u tome da je nekom poklonite, a ne da je prodate.
[ Obrazovanje ]
Mislim da većina obrazovnih sustava koje danas imamo u suštini
pripremaju ljude za određeno zanimanje.
Jako je specijalizirano. Oni ne gledaju široko.
Ljudi ne znaju mnogo o vrlo različitim stvarima.
Ne vjerujem da bi mogli pridobiti ljude da idu u rat
kada bi znali mnogo toga, o mnogo čemu.
Mislim da je sadašnje obrazovanje uglavnom učenje napamet
i da ljude ne uče kako rješavati probleme.
Nemaju alat, niti emotivno niti na njihovom stručnom području,
kojim bi mogli razmišljati kritički.
U ekonomiji baziranoj na resursima, obrazovanje bi bilo puno drugačije.
Najveća briga našeg društva je mentalni razvoj
i motiviranje svake osobe da ostvari svoje maksimalne potencijale.
.
Jer je naša filozofija "što su ljudi pametniji, to je svijet bogatiji"
zbog toga što svatko može doprinositi.
Što su vaša djeca pametnija, to će moj život biti bolji.
.
Jer će oni doprinositi na mnogo konstruktivniji način
našoj životnoj sredini, a samim tim i mom životu.
Jer sve što bi izmislili u ekonomiji baziranoj na resursima
primijenjivalo bi se u društvu i ništa to ne bi spriječavalo.
.
[ Civilizacija ]
Patriotizam, oružje, vojske, mornarice,
sve su to znakovi da još uvijek nismo civilizirani.
.
Djeca će pitati svoje roditelje:
"Zar niste vidjeli neophodnost strojeva?"
"Tata, zar nisi vidio da su ratovi neizbježni
kada stvarate oskudicu? Zar to nije očito?"
Naravno, dijete će razumijeti da ste bili glupani,
.
odgajani jedino da služite sadašnjim institucijama.
Mi smo tako gnusno, bolesno društvo,
o kojemu knjige povijesti neće ni pisati.
U njima će samo pisati da su velike nacije uzimale zemlju od malih nacija,
koristile su silu i nasilje.
O povijesti će govoriti kao o konstantnoj korupciji
sve do početka pravog civiliziranog svijeta.
.
A to je kada sve nacije budu radile zajedno.
Ujedinjenje svijeta, radeći za opću dobrobit
svakog ljudskog bića
i gdje nitko neće biti sluga nekome drugome.
Bez socijalnog raslojavanja, bio on tehnički elitizam
.
ili bilo koji drugi oblik elitizma, istrijebljeni sa lica Zemlje.
.
"Država" ne čini ništa, jer tu nema "države".
Jer tu nema države...
Sustav koji ja zagovaram, ekonomiju baziranu na resursima,
nije savršena, samo je puno bolja od ove koju sada imamo.
.
Nemoguće je doseći savršenstvo.
"Moja zemlja je svijet... A moja religija je činiti dobro."
.
Thomas Paine - 1737-1809
Vrijednosti našeg društva,
koje su se manifestirale u obliku konstantnog ratovanja, korupcije,
.
tiranskih zakona, društvenog raslojavanja, irelevantnih praznovjerja,
.
.
uništavanja okoliša i despotske,
društveno indiferentne, profitno orijentirane vladajuće klase,
je, u osnovi, rezultat našeg kolektivnog neznanja
o dvijema najosnovnijim spoznajama koje ljudi mogu imati o stvarnosti.
To su evoluirajući i simbiotički aspekti prirodnog zakona.
Evoluirajuća priroda stvarnosti znači da će svi sustavi,
bez obzira radi li se o znanju, društvu, tehnologiji,
filozofiji ili bilo kojoj drugoj kreaciji,
kada su nezasmetani, prolaziti kroz neprestane promjene.
.
Ono što danas smatramo svakidašnjim stvarima,
kao što su moderna komunikacija i transport,
bili bi nezamislivi u drevna vremena.
Isto tako, u budućnosti će postajati tehnologije,
ostvarenja i društvene strukture
koji su nezamislivi u današnje vrijeme.
Prešli smo s alkemije na kemiju,
od geocentričnog svemira na heliocentrični,
od vjerovanja da demoni prouzrokuju bolesti
do moderne medicine.
Tom razvoju se ne nazire kraj
i upravo je ta svijest ono što nas povezuje i vodi
na stalan put rasta i napretka.
.
Statičko, empirijsko znanje ne postoji;
umjesto toga, znanje o evoluirajućoj prirodi svih sustava je
ono što moramo prepoznati.
To znači da uvijek moramo biti otvoreni prema novim informacijama,
čak i ako prijete našem trenutnom sustavu uvjerenja,
pa time i našem samom identitetu.
Nažalost, današnje društvo to ne uspijeva prepoznati
i utemeljene institucije nastavljaju paralizirati razvitak
time što održavaju zastarjele socijalne strukture.
Istovremeno, ljudi strahuju od promjena.
Jer njihovo uvjetovanje predstavlja statičan identitet,
a dovoditi u pitanje nečiji sustav uvjerenja,
obično rezultira uvredama ili strahom i nepovjerenjem.
Jer biti u krivu se pogrešno asocira s neuspjehom.
A ustvari bi trebali slaviti kada vam se dokaže da niste u pravu.
Jer vas podiže na viši nivo razumijevanja,
šireći svijest.
Zapravo, ne postoji pametno ljudsko biće,
jer samo je pitanje vremena
kada će se njihove ideje nadograditi, promijeniti ili iskorijeniti.
A ova tendencija slijepog držanja za trenutni sustav uvjerenja,
sklanjajući ga od novih potencijalno transformirajućih informacija,
nije ništa drugo do oblik intelektualnog materijalizma.
Monetarni sustav propagira ovaj materijalizam
ne samo svojim samoočuvajućim strukturama,
već također i kroz bezbroj ljudi
koji su uvjetovani da slijepo
i bez razmišljanja uzdižu te strukture,
time postajući samoprozvanim čuvarima 'statusa quo'.
Ovce kojima više nije potreban pas ovčar da ih kontrolira.
Jer one kontroliraju jedna drugu
time što će iz društva isključiti one koje se ne drže normi.
Ova tendencija odbijanja promjene i uzdizanje postojećih institucija
.
radi svog identiteta, komfora, moći i profita,
.
je u potpunosti neodrživa;
te će samo proizvesti još veću neravnotežu,
podjelu, iskrivljavanje i, vrlo izvjesno,
.
.
uništenje.
Vrijeme je da se mijenjamo.
Od lovaca i sakupljača
do poljoprivredne revolucije,
do industrijske revolucije,
trend je jasan.
Vrijeme je za novi društveni sustav
koji odražava shvaćanja koja imamo danas.
Monetarni sustav je proizvod jednog vremena
.
kada je oskudica bila realnost.
Sada, u doba tehnologije, više nije relevantan za društvo.
.
Nestat će zajedno sa poremećenim ponašanjem koje manifestira.
Isto tako, dominirajući pogledi na svijet, kao što su teističke religije
djeluju s istom društvenom irelevantnošću.
.
Islam, kršćanstvo, judaizam, hinduizam i sve druge religije
postoje kao barijere osobnom i društvenom razvoju.
Jer svaka zagovara zatvoreni pogled na svijet.
A ovo ograničeno shvaćanje koje priznaju
jednostavno je nemoguće u evoluirajućem svemiru.
Ipak, religija je uspjela
u gašenju svijesti o toj evoluciji
usađivanjem psihološke distorzije vjere *** svojim sljedbenicima.
.
Gdje se logika i nove informacije odbacuju
u korist tradicionalnih zastarjelih vjerovanja.
Koncept boga
je zapravo metoda objašnjenja prirode stvari.
Nekada davno, ljudi nisu znali dovoljno
o tome kako se stvari događaju,
kako priroda funkcionira.
Tako da su izmislili svoje male pričice
i stvorili boga prema vlastitoj predodžbi.
Tipa koji se naljuti
kada se ljudi ne ponašaju lijepo, koji stvara poplave i potrese
.
i oni kažu da je to djelo boga.
Kratak osvrt na zatajenu povijest religije
otkriva da su čak i temeljni mitovi
evolucijske kulminacije, razvijene pod raznim utjecajima kroz vrijeme.
Na primjer, bitna doktrina kršćanske vjere
je smrt i uskrsnuće Krista.
Ova ideja je toliko važna da sama Biblija ističe
"A ako Krist se ne uzdigne
onda je naše propovijedanje uzaludno i tvoja vjera je također uzaludna."
Ipak vrlo je teško shvatiti ovaj zapis doslovno
jer ne samo da nema direktnog dokaza
da se ovaj natprirodni događaj dogodio u crkvenoj povijesti,
saznanje o ogromnom broju predkršćanskih spasioca
koji su također umrli i uskrsli
automatski svrstava ovu priću u područje mitologije.
Stari crkvenjaci, kao što je bio Tertulijan
.
jako su se potrudili kako bi raskinuli ove veze,
tvrdeći čak da je sam sotona inscenirao te slične događaje.
Tvrdnja iz drugog stoljeća:
"Sotona, čiji je posao da izvrće istinu,
točno oponaša prava božanska djela i okolnosti.
On krsti svoje vjernike i obećava oproštaj grijeha,
on slavi prinošenje kruha
i donosi simbol uskrsnuća.
Hajdemo obznaniti sotonin zanatluk
koji je iskopirao određene božanske stvari."
Ono što je uistinu tužno,
jest da kad izbacimo ideju da su priče iz kršćanstva,
judaizma, islama i svih ostalih religija
bukvalna povijest,
i prihvatimo ih za ono što jesu,
čisti alegorijski izrazi proistekli iz mnogih vjerovanja,
vidimo da sve religije dijele zajedničku poruku.
To je ujedinjujući imperativ
koji se mora prepoznati i poštovati.
Religiozna uvjerenja su uzrokovala više podjela i sukoba
nego bilo koje druge ideologije.
Samo kršćanstvo ima preko 34 000 različtih podgrupa.
Biblija je predmet tumačenja.
Kad je čitate, kažete
"Mislim da je Isus mislio ovo, mislim da je Job mislio ovo."
"Oh ne! Mislio je nešto drugo."
Tako da imate luterance, adventiste sedmog dana, katolike,
a crkva koja je podijeljena uopće nije crkva.
A crkva koja je podijeljena uopće nije crkva.
I ova misao o podijeli,
koja je zaštitni znak svih teistističih religija,
dovodi nas do našeg drugog neuspjeha u osvješćivanju.
Lažna pretpostavka podjele
kroz odbijanje simbiotičke veze života.
Osim shvaćanja da su svi prirodni sustavi evoluirajući,
tj. da će se sve ideje o stvarnosti stalno razvijati,
mijenjati, pa i brisati,
također moramo razumijeti da su svi sustavi, zapravo,
izmišljeni dijelovi, čisto da bi se imalo o čemu pričati.
Jer ne postoji nešto poput "nezavisnosti" u prirodi.
Čitava priroda je sjedinjeni sustav međuzavisnih varijabli,
svaka je i uzrok i reakcija, a postoji samo kao ujedinjena cjelina.
Ne vidite utikač ukopčan u prirodu,
tako da izgleda kao da smo slobodni, lutajući okolo.
Oduzmite li kisik, trenutno ćemo umrijeti.
Oduzmite biljni život, umiremo.
A bez Sunca, sve biljke umiru.
Dakle, povezani smo.
Zaista moramo uzeti u obzir cjelovitost svega.
Ovo nije samo pitanje ljudskog života na planeti,
već ukupan život.
A znamo da bez biljaka i životinja ne možemo opstati.
Znamo da ne možemo opstati bez 4 elementa, znate?
Prema tome, kad ćemo zaista sve to početi uzimati u obzir?
To znači biti uspješan.
Uspjeh zavisi od toga koliko se dobro odnosimo sa svime što nas okružuje.
Vrlo sam svjestan činjenice da se moj unuk
ne može nadati da će naslijediti održiv,
.
miran, stabilan, socijalno pravedan svijet
ukoliko svako dijete koje danas odraste u
Etiopiji, u Indoneziji, Boliviji, Palestini, Izraelu,
također nema ta ista očekivanja.
Morate se brinuti o čitavoj zajednici
ili ćete imati ozbiljnih problema.
A sada moramo uvidjeti da cijeli svijet jest ta zajednica.
I svi se mi moramo brinuti jedni o drugima upravo na taj način.
To nije samo zajednica ljudskih bića,
već zajednica i biljaka i životinja i elemenata.
I mi to moramo shvatiti. To je ono što će nam
donijeti radost, a i zadovoljstvo.
.
To je ono što nedostaje našim životima danas.
Možemo to nazivati spiritualnošću, ali bit stvari jest
.
da radost dolazi iz tog blaženstva povezanosti.
To je, ustvari, naš božji duh, ta strana nas samih
koja to zaista osjeća i koju možeš osjetiti duboko u sebi.
To je divan, prelijep osjećaj i znat ćete kad ga osjetite.
.
.
Tako nešto ne dobivate od novca, to dobivate od povezanosti.
.
"Sad, ako to nije opasnost po ovu državu,
kako ćemo nastaviti graditi nuklearno oružje,
znate što mislim?
Što će se dogoditi s industrijom oružja
kada shvatimo da smo svi jedno?
To će sjebati ekonomiju.
Ekonomiju koja je ionako lažna.
Što bi bila prava pušiona.
Vidi se zbog čega se vlada lomi...
pri pomisli na ideju bezuvjetne ljubavi."
"Ja vjerujem da će nenaoružana istina
i bezuvjetna ljubav imati zadnju riječ u stvarnosti".
Dr. Martin Luther King Jr. - 1929-1968
Jednom kad budemo razumjeli da potpunost našeg osobnog postojanja
u cijelosti zavisi o potpunosti
svega ostalog u svijetu,
uistinu ćemo razumijeti značenje bezuvjetne ljubavi.
Jer ljubav je povezanost i gledanje na sve kao na sebe
i na sebe kao na sve, što ne smije biti uvjetovano
jer činjenica je da smo svi mi sve u isto vrijeme.
"Ako je istina da smo svi nastali iz središta zvijezde,
kao i svaki naš atom
onda smo svi jedna te ista tvar.
Pa je i automat za Coca colu ili opušak na ulici Buffala
sastavljen od atoma koji su nastali iz zvijezde.
Oni su, kao i vi i ja, reciklirani
tisućama puta. Prema tome, to sam samo ja tamo vani.
Pa čega se imamo bojati?
Zbog čega bih onda trebao tražiti utjehu?
Ni zbog čega. Nemamo se čega bojati jer smo to sve mi.
Problem je u tome što se rađanjem odvajamo,
daju nam ime i identitet i individualiziraju nas.
Rastavljeni smo od jedinstva i to religije iskorištavaju.
.
To što ljudi imaju poriv da ponovno postanu dio jedinstva,
pa to iskorištavaju, nazivaju to Bogom, kažu da On ima pravila
i ja mislim da je to okrutno.
Mislim da to možemo i bez religije."
"Kad bi vanzemaljac proučavao razlike među ljudskim društvima,
zaključio bi da su razlike beznačajne u usporedbi sa sličnostima.
Naši životi, prošlost i budućnost vezani su za Sunce, Mjesec i zvijezde...
Mi ljudi, vidjeli smo atome koji čine svu našu prirodu i sile koje su isklesale ovo djelo...
.
I mi koji smo utjelotvorenje lokalnih očiju, ušiju, osjećaja i misli svemira,
započeli smo se barem pitati o svom porijeklu... Zvjezdana materija koja razmatra zvijezde,
.
organizirani skupovi od desetak milijardi milijardi milijardi atoma,
razmatrajući evoluciju prirode, prateći dug put
kojem je stvorena svijest ovdje na planeti Zemlji...
Odani smo svom rodu i planeti. Mi govorimo u ime Zemlje.
Naša obveza da opstanemo i cvjetamo nije samo prema nama samima
nego i prema tom prastarom i beskrajnom svemiru iz kojeg smo izašli.
Mi smo jedna vrsta. Mi smo zvjezdana materija koja žanje svjetlost."
Carl Sagan - 1934 -1996
Vrijeme je da proglasimo jedinstvo,
naši staromodni socijalni sustavi su se raspali
i da radimo zajedno u stvaranju održivog, globalnog društva
u kojemu se svatko brine o svakome i svatko je uistinu slobodan.
.
Vaša osobna uvjerenja, koja god da jesu,
beznačajna su kada se radi o potrebi za životom.
Svako ljudsko biće rodi se golo
te mu treba toplina, hrana, voda, sklonište...
Sve ostalo je sporedno.
Stoga, najvažnija tema pred nama je
inteligentno upravljanje Zemljinim resursima.
Ovo se ne može postići u monetarnom sustavu.
Jer trka za profitom je trka za osobnim interesom
i zato je neravnoteža neizbježna.
Istovremeno, političari su beskorisni,
jer pravi problemi u životu su tehnički, ne politički.
Nadalje, ideologije koje razdvajaju čovječanstvo,
.
kao što su religije, trebati će jako preispitati u zajednici
s obzirom na njihovu vrijednost, svrhu i društvenu relevantnost.
Nadajmo se, vremenom,
da će religije izgubiti materijalizam i praznovjerja
i preseliti se u korisno polje filozofije.
Činjenica je da je današnje društvo nazadno,
s političarima koji konstantno pričaju o sigurnosti i obrani
umjesto o stvaranju, ujedinjenju i napretku.
Same SAD trenutno troše oko
500 milijardi dolara godišnje na obranu.
Što bi bilo dovoljno da se svaki srednjoškolac u Americi
pošalje na četvorogodišnji studij.
Tokom '40-ih godina 20 stoljeća Projekt Manhattan
proizveo je prvo pravo oružje za masovno uništenje.
Ovaj projekt je upošljavao 130 000 ljudi, uz ogromne financijske izdatke.
Zamislite kakav bi naš život danas izgledao da je ta grupa znanstvenika,
umjesto radeći na tome kako ubijati ljude,
radila na stvaranju samoodrživog svijeta izobilja.
Život bi danas izgledao mnogo drugačiji da je to bio njihov cilj.
.
Umjesto oružja za masovno uništenje,
vrijeme je da oslobodimo nešto mnogo snažnije.
Oružja za masovnu kreaciju.
Božansko u nama je naša sposobnost da stvaramo.
I oružani razumijevanjem o simbiotičkim vezama života,
te vođeni evoluirajućom prirodom stvarnosti,
ne postoji ništa što ne možemo učiniti ili postići.
Naravno, suočeni smo s jakim preprekama
u obliku postojećih struktura moći koje se odbijaju promijeniti.
.
U srcu tih struktura leži monetarni sustav.
Kao što je ranije objašnjeno, politika frakcijskih rezervi
je oblik ropstva kroz dug
uz koju je doslovno nemoguće stvoriti slobodno društvo.
Zauzvrat, slobodno tržište kapitalizma u obliku slobodne trgovine,
koristi dug da zarobi svijet i manipulira zemljama
koje postaju sluge velikih moćnika biznisa i politike.
Pored ovog očiglednog nemorala,
sam je sustav zasnovan na konkurenciji
koja trenutno uništava mogućnost
suradnje na velikom planu radi općeg dobra.
Time paralizirajući svaki pokušaj stvaranja istinske globalne održivosti.
Ove financijske i korporacijske strukture su sada zastarjele
i moramo ih se osloboditi.
Naravno, ne možemo biti toliko naivni da pomislimo
da će se elita biznisa i financije pretplatiti na ovu ideju
jer će tako izgubiti moć i kontrolu.
Stoga mora biti poduzeta miroljubiva i izuzetno strateška akcija.
Najmoćniji plan za akciju je jednostavan.
Moramo prilagoditi svoje ponašanje
kako bi prisilili strukture moći da se privole volji ljudi.
Moramo prestati podržavati sustav.
Jedini način na koji će se establišment promijeniti
je našim odbijanjem da sudjelujemo, konstantno im stavljajući do znanja
beskrajne dokaze o greškama i korupciji.
Oni neće odustati od monetarnog sustava,
samo zbog naših nacrta ili zbog onoga što preporučujemo.
Sustav mora pasti
i ljudi moraju izgubiti povjerenje u svoje izabrane vođe.
To će biti glavni trenutak u preokretu
ako se Projekt Venus ponudi kao moguća alternativa.
Ako ne, bojim se posljedica.
Trendovi pokazuju da naša zemlja srlja u bankrot.
Moguće je da će krenuti prema
vojnoj diktaturi kako bi spriječila pobune
i kompletni društveni slom.
Jednom kad Amerika bude slomljena, sve druge kulture
će proći kroz sličan proces.
Jer je trenutno svjetski financijski sustav
na rubu kolapsa uslijed vlastitih nedostataka.
Monetarna kontrola objavila je 2003. godine
da kamatu američkog nacionalnog duga
nećemo moći isplaćivati u roku manjem od 10 godina.
Ovo teoretski znači totalni bankrot američke ekonomije,
a posljedice toga po ostatak svijeta biti će goleme.
Uz to, monetarni sustav frakcijskih rezervi
dostigao je svoj teoretski limit u ekspanziji
i slom bankarskog sustava koji vidite je samo početak.
Zato inflacija skače do neba, naši dugovi su rekordno visoki,
.
a vlada kao i Federalne rezerve stvaraju još krvavog novca
kako bi spasili korumpirani sustav.
Jer jedini način da se održe banke
u životu jest stvaranjem još novca.
Jedini način da se stvori još novca jest stvanjem još većeg duga i inflacije.
.
Jednostavno je pitanje vremena kada će se stvari preokrenuti
i nitko više neće htjeti uzimati nove pozajmice dok će
broj bankrota rasti kako ljudi ne budu
mogli plaćati svoje postojeće dugove.
Zatim će ekspanzija novca stati i kontrakcija
će se početi događati na jednom takvom nivou kakav još nije viđen,
privodeći kraju ovu jednovjekovnu piramidalnu shemu.
Ovo je već počelo.
Prema tome, trebamo razotkriti taj financijski slom i pokazati što on jest
koristeći njegove slabosti kao našu prednost.
Evo nekih prijedloga:
Razotkrijte bankarsku prijevaru.
CitiBank, JP Morgan Chase i Banka Amerike
su najmoćniji kontrolori
u korumpiranom sustavu Federalnih rezervi.
Vrijeme je za bojkot ovih institucija.
Ukoliko imate račun ili kreditnu karticu u bilo kojoj od tih banaka
premjestite novac u druge banke.
Ukoliko imate stambeni kredit kod ovih banaka, refinancirajte ga kod druge banke.
Ukoliko posjedujete njihove obveznice, prodajte ih.
Ukoliko radite za njih, dajte otkaz.
Ovakve geste će izraziti prkos i prezir
prema pravoj moći iza privatnih bankarskih kartela
poznate kao Federalne rezerve.
I proširite svijest o prijevari samog bankarski sustav.
Drugo: isključite televizijske vijesti.
Posjetite nove nezavisne novinske agencije na internetu
da bi ostali informirani.
CNN, NBC, ABC, FOX i svi drugi
prenose vijesti koje su filtrirane kako bi održale sadašnji status quo.
Obzirom da samo 4 korporacije posjeduju sve najveće medijske kuće,
objektivno informiranje je nemoguće.
U tome leži prava ljepota interneta,
a establišment je počeo gubiti kontrolu
zbog ove slobode kretanja informacija.
Moramo zaš*** internet po svaku cijenu
jer je uistinu naš spasilac trenutno.
Treće: nemojte nikad dopustiti sebi, vašoj obitelji ili bilo kome koga poznajete,
.
da ikada pristupi vojsci.
Vojska je zastarjela institucija
koja se sada koristi isključivo za održavanje establišmenta
koji više nije relevantan.
Američki vojnici u Iraku rade za američke korporacije, ne za svoj narod.
.
Propaganda nas prisiljava da vjerujemo da je rat nešto
što je prirodno i da je vojska časna institucija.
Pa ako je rat prirodna stvar,
zašto se onda dnevno događa 18 samoubojstava
američkih veterana koji boluju od PTSP-a?
.
Ako su muškarci i žene u našoj vojsci toliko uvaženi,
zašto su onda 25% američke populacije koja nema krov *** glavom upravo veterani?
.
Četvrto: prestanite podržavati energetske kompanije.
.
Ukoliko živite u odvojenoj kući, skinite se sa mreže.
.
Preispitajte sve mogućnosti kako da vaš dom postane samoodrživ
koristeći čiste izvore energije.
Solarna, energija vjetra i drugi obnovljivi oblici energije
su sad pristupačni potrošačima
i obzirom na konstantno poskupljivanje tradicionalnih izvora energije,
vremenom će po svemu sudeći biti jeftiniji izbor.
Ako vozite auto, vozite najmanji auto koji možete
i razmotrite korištenje jedne od mnogih konverzijskih tehnologija
koje omogućuju da auto postane hibrid,
električni ili auto koji koristi bilo što osim goriva koja gura establišment.
Peto: odbacite politički sustav.
.
Ova iluzija demokracije je uvreda za našu inteligenciju.
U monetarnom sustavu ne može postajati prava demokracija
i nikad nije ni postojala.
Mi imamo dvopartijski politički sustav,
a obje su u vlasništvu istih korporacijskih lobista.
Oni su postavljeni na te pozicije voljom korporacija
s popularnošću koja je umjetno stvorena kroz njihove medije.
U sustavu svojstvene korupcije
promjena osoblja svakih par godina
ima vrlo malo relevantnosti.
Umjesto da se pretvarate da igra politike ima neki istinski značaj,
usmjerite svoju energiju na to kako nadmašiti ovaj propali sustav.
I šesto: pridružite se pokretu.
.
Posjetite www.thezeitgeistmovement.com
i pomozite nam stvoriti najveći masovni pokret za društvene promjene
koji je svijet ikad vidio.
Moramo pokrenuti i obrazovati sve
o usađenoj korupciji današnjeg svjetskog sustava
i pružimo jedino zaista održivo rješenje,
da se svi prirodni resursi na planeti proglase
kao zajedničko nasljeđe svih ljudi,
istovremeno informirajući svakoga o stvarnom stanju tehnologije
i kako svi možemo biti slobodni kada bi svijet radio zajedno,
umjesto da ratuje.
Izbor leži na vama.
Možete nastaviti robovati financijskom sustavu
i promatrati konstantne ratove, depresije i nepravde širom svijeta,
tješeći se s uzaludnom zabavom
i materijalističkim smećem;
ili možete usmjeriti svoju energiju prema pravoj, smislenoj, trajnoj, holističkoj promjeni
koja ima realne šanse održati
i osloboditi sve ljude ne ostavljajući nikoga iza sebe.
Ali na kraju, najvažnija promjena
mora se prvo dogoditi u vama.
Prava revolucija je revolucija svijesti
i svatko od nas prvo mora eliminirati
buku podjele i materijalizma
za koju smo uvjetovani da vjerujemo kako je prava istina;
dok otkrivamo, osnažujemo i poravnavamo se
sa signalom koji dolazi iz našeg pravog empirijskog jedinstva.
To je na vama.
"Ono što pokušavamo kroz sve ove diskusije i razgovore
jest shvatiti možemo li radikalno stvoriti transformaciju ljudskoga uma.
Ne prihvaćati stvari zdravo za gotovo
već ih razumijeti, da proniknemo u njih, da ih ispitamo,
dajući srce i um i sve što možemo dati da bi saznali
kako drugačije živjeti.
Ali, to ovisi o vama, a ne o nekome drugome.
Jer u ovome nema učitelja,
nema učenika,
nema vođe,
nema gurua,
nema gospodara, nema spasioca.
Vi ste sami i učitelj i učenik, vi ste gospodar i guru i vođa,
vi ste sve!
A,
razumjeti
znači promijeniti sve."