Tip:
Highlight text to annotate it
X
Film je zasnovan na istinitom događaju
U KINI JEDU PSE
Koliko je sati?
Hane... Možeš li da koristiš tanjir?
- Šta? - Možeš li da koristiš tanjir?
- Amerikanac? - Moglo bi se reći.
Mogu li da vam pomognem? - Da.
- Koliko je kod vas sati? - Deset i petnaest.
Devet sati razlike. Ne mogu da se naviknem.
Tek ste stigli?
Trebalo je da se nađem sa nekim zubarem u Kaliforniji,
ali su me bez ikakvog objašnjenja poslali ovamo.
Nisam stigao ni da se presvučem.
Čovek s kojim se nalazim neće doći pre dvanaest.
- Sigurni ste da je toliko sati? - Da, deset i petnaest.
- Dođavola! - Nalazite se sa starim prijateljem?
Ne, on nezna da sam ovde. Čak me i ne poznaje.
Možda ga vi poznajete. Radi blizu vas.
- Arvid Bliksen? Znate ga? - Ne, danas mi je prvi dan.
Kladim se da se pitate zašto se nalazim s njim.
- Zar unutra nije bilo 800 kruna? - Jeste.
- Gde su? - Novac je moj. - Da, ali gde je?
Poklonio sam ga crkvi.
- Šta si uradio? - Novac je moj!
Smučio si mi se! Trebalo je da kupim nove pantalone!
- Ali imaš četrdeset drugih. - Pa šta? Ne uzimaj naš novac!
Muka mi je od tebe. Misliš da si Gandi?
Možemo li na miru da doručkujemo?
Arvide, ti si najdosadniji čovek na svetu.
Videla sam količine polena zanimljivije od tebe.
Piše li mi na čelu "zaostao"?
Prebene, ne možemo da ti damo zajam od 25 000 bez zaloga.
To je početni kapital!
- Žao mi je, ne možemo da ti pomognemo. - Sutra malo ne možete!
Videćemo se mi još! Zube ću ti razbiti!
- Kapiraš?! - Da.
Arvid Bliksen. Radi u banci.
Zašto jednostavno ne odete i kažete mu da ste ovde?
To bi bilo lako, zar ne? Ali to ne ide tako.
Čudno, zar ne?
Nije prošlo ni 12 dana kako sam prvi put čuo to ime.
Tačno pre 12 dana.
Pogledaj ovo...
Smem?
Ako nećete da vas ubijem, nemojte to da radite!
Prestani da cviliš!
Dosta!
- Jesi li peder? - Da.
- Homić Hening. Tako te zovu? - Ne.
Ako ne prestaneš da jecaš, otići ćeš u pederski raj.
- Ne želiš to, je l' tako? - Ne.
Činovnik Arvid Bliksen sprečio je pljačku
tako što je pljačkaša udario reketom za skvoš.
- Arvide, kako se osećaš? - Pa...
Imao si prilično sreće danas.
Zastanimo za trenutak. Nemoj da gledaš u kameru.
Znam da si nervozan, ali gledaj u mene.
Reket nosiš svuda sa sobom?
Ne, večeras je trebalo da igram skvoš,
ali mislim da ću ostati kod kuće. Inače je Heningov.
- Još uvek si potresen? - Da.
Šta te je nateralo da to uradiš?
Ne znam, mislim da sam jednostavno...
osetio da to treba da uradim.
Dobio si dve nedelje slobodno od banke.
Možda ću otići u Pariz sa devojkom.
Hane?
JEBI SE, ARVIDE
"Jebi..."
Lakše malo...
- Ko si sad ti? - Zašto si udario Franca?
- Franca? - Da. Zašto ga nisi pustio da uzme novac?
Uništio si nam život samo zato što si hteo da ispadneš heroj.
Zašto ga nisi pustio da uzme novac?
Kako si mogao? Franc nije kriminalac.
- Ne. - Novac nam je bio potreban.
- Ne možete unaokolo da pljačkate banke. - Zašto?
Želimo dete.
Znaš li koliko veštačka oplodnja košta? - Ne.
Zdravo. Ispustila si novčanik.
Hvala.
Mnogo ti hvala.
Hej, ti! Mrtav si, čoveče! Skroz si mrtav!
Ubiću te! Fašističko đubre!
Jebi se!
Fašisto! Jebi se!
Nije me briga. Samo prestani da me zoveš.
Izađi i uradi nešto neverovatno.
Upoznaj ljude. Uradi nešto!
Znaš li ti kroz šta sam ja prošao?
Zviznuo pljačkaša, napala me njegova devojka, prebili rokeri!
Živi svoj život, Arvide.
Uradi nešto neverovatno umesto što me lažeš.
Potrebna si mi, Hane.
Umukni, Arvide!
Nemoj više da me zoveš. Neću da dižem slušalicu.
Jesi li lud?
Uradi kako ti kažem umesto svih tih gluposti.
Petak. Tako je.
Da.
Dobro.
Važi, videćemo se.
Još šlaga, molim.
- Šta je to? - Bujon.
- Bujon? - Da, kuvana kokoška.
U redu, Peter.
- Ko je išao u kupovinu? - Vuk. - Vuk? - Da.
Vuk je išao u nabavku? Zašto?
Skoro je položio vožnju. Treba mu vežba.
Nešto nije u redu? Pokvarene su?
Jesu li pokvarene?
Puk.
- Šta je ovo? - Rotkvice.
Rotkvice su crvene. Zar u lndiji nema rotkvica?
- Ne izmišljaj. I ne kupuj buđavo povrće. - Izvinite.
I ne izvinjavaj se ako ne umeš da izgovoriš.
Prokleti majmun.
Davno je bilo.
Da, šta ćeš ovde? Da nije tata umro?
Tata je umro pre 9 godina.
Znači nije video kad smo osvojili evropski kup.
- Ne. - Šta hoćeš?
Da razgovaram s tobom.
U redu.
- Šta ti je s okom? - Tuča.
Dobar dan. Crno pivo.
Izvolite.
- Slušam priču. - Ne obraćajte pažnju na mene.
Arvid i Harald odlaze da se provozaju.
Nisu se videli nekoliko godina.
- Kupio si restoran? - Ne, dobio sam ga.
- Dugo si u gradu? - Živim ovde.
Otkad je tata umro.
Uvek se nadao da ćeš se jednog dana pojaviti.
- Nije. - Jeste. - Nije!
Jebo te, kakav život si ti vodio!
- A ti si i dalje opasna pička? -Da.
Kakav život!
Pomozi, hoćeš li?
- Do đavola, šta je unutra? - Ništa.
- Baš su teške! - Da.
Šta hoćeš?
- Kako to misliš? - Kako to mislim?
Šta te je nateralo da se odjednom pojaviš?
Opljačkaću banku.
- Šta? - Da opljačka banku. - Ne! - Znam šta mislite.
Zvuči čudno, ali to želi.
Blindirana kola.
Znam kad dolaze, ali ne znam kako da to izvedem.
Ti si jedini kriminalac kog znam, pa...
Želim da zajedno opljačkamo blindirana kola, Haralde.
Hoćeš da zajedno opljačkamo blindirana kola?
Nas dvojica?
- Kako se zove? - Astrid.
Hoćemo Astrid i Francu da damo novac za bebu.
Zar to nije lepo?
- Daćete joj sav novac? - Ne budi glup.
Samo jedan deo. Ispričaj im ponovo o sreći.
Sad shvatam koliko je bilo pogrešno što sam ga udario.
Pljačkaša banke.
Niko ne treba da staje na put nečijoj sreći.
Zar to nije lepo? Rekao bih da jeste.
Dakle, hoće da opljačkamo blindirana kola.
Da bismo uradili nešto za druge.
To je u redu. Konačno ćemo uraditi nešto ispravno.
Ali to nije baš sasvim ispravno.
Ako Arvid kaže da jeste, onda jeste.
- U redu, ali moglo bi se reći... - Dosta priče, u redu?
Zašto stalno prekidate? Slušajte!
Nabavite neku krntiju i kamion.
- Kesu. - Evo...
Gde su blindirana kola?
Nisu imali.
Ali dobiće nekakve kombije.
Ova kruška će biti umesto blindiranih kola.
Kola se kreću. Krntija se približava,
udara u kola i prevrće ih.
Vas dvojica se pojavljujete u kamionu.
Arvid i ja skačemo na kola i izvlačimo vozača.
Vi dolazite sa strane, kupite kola,
tovarite ih na kamion i odlazite.
U redu?
- Tako se to inače radi? - Naravno.
- Zar ne? - Svakako.
Ko će da vozi kola?
Ona čuva dvoje dece dok on flertuje s pederom.
- Hening? - Da, Bredal.
- Javno je priznao. - Gospode Bože!
Treba se na to navići.
Nisam znao da Harald ima brata.
- Često si ovo radio? - Mislim da Harald jeste.
Mi smo glavni kuvari.
Ponekad pomislim da pozovem sindikat.
- Nećemo nikog ubiti, je l' tako? - Od tebe zavisi.
Vuče, tvoj volvo je od čelika.
Ne, nije me briga.
- Ima i vazdušni jastuk! - Neću to da radim.
- Spremni? - Ne. - On neće.
- Vuče, ali to je volvo. - Baš me briga.
Ti ne bi trebalo da si u ovoj zemlji.
Neću.
Vuk misli da kola neće izdržati.
To je volvo.
- Jednom je udario ujakov jugo. - Da, na gradskom trgu.
Neću.
Neću to da radim.
- Šta kaže? - Da ne želi.
Ili ćeš da voziš, ili se vraćaš da čuvaš koze. Shvataš?
- Naravno. - Dobro.
Stavite mu pojas, pa da krenemo.
- Ne mogu da nađem rikverc. - Da pokušam ja.
- Umem ja to... - Da probam.
- Nije bilo tako teško. - Kad sam razmrdao menjač.
"Razmrdao si menjač"?
Imali smo problema, ali Peter je razmrdao menjač.
- Fino. - Neću da idem da se olakšam.
Puk, jesi li spreman?
Halo, Puk, jesi li spreman?
Javi se, Puk.
Spreman.
- Nije valjda da jedeš? - Rekao je "spreman".
- Hvala. - Istina je.
Hidraulična tečnost može dugo da ostane hladna.
Onda se teško pomera. Stvarno!
Kao i sve ostalo. Ako ne koristiš fen, neće da radi.
Ako je kamion bio u garaži, tečnost se zgusne
i ne možeš da koristiš menjač.
Završi doručak, pa da krenemo.
Dolazi.
- Šta se događa? - Krenuo je.
Puk, javi se.
Ponekad ne možeš da shvatiš koliko ih ima koji su pederi,
ali ne smeš to da priznaš. Članovi skupštine, itd...
Šta je ovo?
Nagazi pedalu!
Brže!
Pokreni kamion. Prošli su pored nas!
Brže!
Pobeći će nam!
Brže! Brže, dođavola!
Hajde!
Vrati masku na lice, pobogu!
Spusti dizalicu. Idite po Vuka!
Hajde, bliže!
- Ovamo! - Umukni!
Malo niže. Mrdaj ih!
Polazite!
Gubimo se odavde!
Ključeve!
Šta to radiš?!
- Ti si lud! - Umukni i sedi!
Sedi!
Potpuno si odlepio!
Skini kombinezon.
- Koliko ima? - 650 hiljada.
Izvini.
Martine, kombinezon.
- Obe ruke su mu slomljene. - Zarašće.
Odvezi ga do Erlinga da mu pomogne ako može.
- Mora u bolnicu. - Ne mora.
Šta je sad?
- Osakatio si dva čoveka. - Pa šta?
Trebalo je da odigram partiju pokera s njima?
Ili radi kako treba ili nemoj da radiš.
Bez obzira da li je dobro ili loše.
Ti bi to svakako uradio. Zbog novca, i jer si lud.
- Video sam koliko si uživao. - To misliš o meni?
Da.
Ali ja sve ovo radim jer si mi brat.
Uzmi sve.
671 543 krune.
- Zašto meni? - Jer sam napravio grešku.
Astrid?
Jesmo li neprijatelji?
- Bilo joj je drago? - Da.
Šta su ostali rekli kad sam uzeo novac?
- Peter i Martin su dobili po 20 000. - Iz tvog džepa?
- A Vuk? - On nije dobio ništa.
Potrošio bi na zlatne lance i široke felne.
Ne shvatam odakle ova ogrebotina. Izluđuje me.
- Moramo da izvučemo Franca iz zatvora. - Franca?
- Njenog dečka. U zatvoru je. - I?
- Mora da izađe. - I?
Računao sam na tvoju pomoć.
- Kako si mislio to da izvedeš? -Neznam.
Saznaj. Onda dođi kod mene i pomoći ću ti.
Ali nemoj više da me nazivaš ludakom.
Hajde.
Šaljem novac...
- Kupujem kokoške, gomilu. - Gradiš kuću?
Zdravo, Arvide.
Potpuno luda životinja.
Vuk traži novac.
Orgazam kod svinja traje i do pola sata.
- Šta? - Orgazam od pola sata. - Gluposti.
- Nisu. - Ne svaki put.
- Ne. - Jebeš ga.
Haralde, Vuk traži deo novca.
Dobija platu. Pola sata?
- Misli da nije fer. - Nije mu potreban novac.
Ne, ali hoće da pošalje majci i sestri.
Baki.
Novac. Nema novac.
Šta je bilo? Zbog čega se žališ?
Šta hoćeš, nezahvalni lndijče jedan?
- Nesrećan si ovde? - Ne, Haralde...
- Rekao sam Martinu. - Nesrećan si?
- Nemoj, Haralde. - Nema prava da se žali.
- Ti si rasista. - Pa šta?
Šta ne valja? Ti kao da to smatraš uvredom?
Ako ste vas dvojica pederčića toliko pobožni,
dajte mu deo vašeg novca.
- Mogli bismo. - Odlično.
Onda smo završili.
Ako mu obojica date po 6 000, svi ćete dobiti jednak iznos.
Jebi ga!
Dakle, morali su da daju Vuku novac?
Možete li na trenutak? Još jedno pivo.
- Odakle ste? - To je još duža priča.
- Igrate li karte? - Ponekad.
- Šta igrate? - Poker, ajnc, šta god.
- Hoćete da igramo poker? - Upravo sam pričao...
Uzgred, kako se zovete? - Erik.
- Zdravo, ja sam Ričard. - Ja sam Jorgen.
- Jorgen hoće da igramo karte. - Može.
- Kakav poker igramo? - Kakav želite?
- Pet karata, na izvlačenje? - Može na izvlačenje.
1, 2, 3, 4, 5, 6 i po.
Njegovoj mami se ne dopada što su mu obe ruke u gipsu.
- Ne. - Kaže da si ga ti naterao.
Vuka? On nikad ne radi ono što ne želi.
Kad sledeći put bude želeo, javi mi.
- Nisam ja socijalni radnik. - Slušaj!
Ako mu već daješ posao, staraj se o njemu.
Dok god si mu šef, a on tvoj radnik,
odgovaraš za njega. I to meni.
Idi kući i gledaj filmove.
Videćemo se, Haralde.
Vuk je pun para,
a Arvid razmišlja kako da izbavi Franca iz zatvora.
Martin i Peter pokušavaju da pomognu,
ali nije lako izvući nekoga iz zatvora.
A ako nabavimo policijske uniforme
i kažemo da smo došli da ga negde prebacimo?
- Ne bi upalilo. - Šta se obično radi?
Ne znam! Ja sam samo kuvar!
Mislim da ljudi obično sami pobegnu.
Treba mi 25 banana splitova.
- Skokni do hladnjače po kofu račića. - Ja ću.
- Kupio si banane? - Ne.
Šta je ovo?
Gospode! Plastični eksploziv!
Haraldov. -Zašto ga drži ovde?
Verovatno ga je dobio za kutiju kavijara... ne pipaj.
Bezbedno je. To je C4.
Potreban mu je elektronski upaljač.
Ti znaš prilično o tome?
Bio sam u civilnoj odbrani 8 meseci.
Znači, umeo bi da napraviš rupu u zatvorskom zidu?
Mogao bih da potopim ostrvo s ovim punjenjem.
- Ako ne treba Haraldu. - Bio si intendant.
- Bio si u kantini. - Niko ne ostaje u kantini.
Dobiješ i drugu obuku.
- Siguran si da može? - Naravno.
Mogli bismo prvo da ga isprobamo.
Gde je sad? Zar nismo rekli u 11?
Možda je otišao da pošalje novac...
Možda bi trebalo da upotrebimo manje?
Ne, hoćemo da vidimo kako će stvarno da izgleda.
Uzmite koliko hoćete, ima ga još dosta.
- Ali ako neko čuje... - Ovde? Ovde nema žive duše.
Aktivirajte ga.
Martine, rezervoar s vodom.
Kad hoćeš nešto da digneš u vazduh,
treba ti balast da usmeri eksploziju ka zidu.
- Ili ćeš napraviti samo malu rupu. - Zar nisu talentovani?
Arvide, ti to možeš. Vidiš... pritisneš ovde.
Onda ima 60 sekundi do ekspl... detonacije.
- Hajde. - Evo.
Hajde.
- Da pritisnem? - Da. Samo pritisni.
- Sad ću. - Stavi ih.
60 sekundi!
Samo sačekajte.
Ko je sad ovo?
To je Vuk.
Vuče, skloni se!
- Šta to ima na sebi? - Vuče, skloni se!
Skloni se!
Lezi na zemlju!
Skloni se!
Možda bi trebalo malo manje sledeći put.
Žao mi je, nisam znao da će biti tamo.
Nije važno. Pronađite ga, pa da se gubimo odavde.
Nastavite.
Gluv je.
Bubne opne su mu pukle iznutra.
- Tuširajte ga još dva sata. - Hvala na pomoći.
- Uradićemo to večeras. - Bolje bi bilo da krenem.
- Ozbiljan sam. - O'ladi malo, važi?
- Nabavi prvo dvoja kola. Hvala. - Nema na čemu.
Nisam stavio previše. To je kao s glinom.
Ako je bajata, ne možeš od nje napraviti božićne ukrase.
Neće valjati. Ozbiljno!
Eksploziv stariji od 3 meseca se jednostavno ne koristi.
- Eno ga Vuk. - Zdravo. Do đavola.
- Gluv je. - Zašto mi stoji na putu?
Dobro je što, za razliku od prošlog puta s vodom...
recimo da si ti punjenje a ovo je zid...
Prošli put je zašištalo i otišlo na gore.
Ovaj put će... pravo u zid!
Potpuno drugačija eksplozija. Koncentrisanija snaga.
Hajdete da vidite šta je u kombiju.
Hiljadu litara vode. Da drži balast na pravom mestu.
Eksplozija će biti usmerena ka zidu.
Ne kao prošli put kad je deo preuzela voda.
Kao prošli put. Dva punjenja C4.
Detonator i kontrolor su ovde.
Isto kao prošli put, isti sat.
- Koliko ste stavili? - 1/4 od prethodne količine.
- Gde ste kupili zemičke? - Preko puta.
Vukov ujak drži piceriju.
- Imaju sjajan preliv. -A ostalima?
- Mislio sam da ste jeli. - Uzmi malo od mene.
Ništa nije ostalo.
- Možeš da grizeš s druge strane. - Neću to sranje.
Zar nećete da pomerite kombi?
- Na koliko je namešteno? - Na 30 sekundi.
Možda ću da vas naučim da vodite računa.
- Dakle? - Ubili smo ga.
Evo ga.
- Ubili smo ga. -Ne, dobro je.
Hajde, dobro je.
- Ubili smo ga! - Umukni i izvlači ga!
Ruke u vis ili pucamo!
Jebi se!
- Želi li neko da prezalogaji? - Hvala.
- Haralde? - Ne.
- Ne, hvala. - Hladna piletina.
- Dodajte mi mirišljavu so. - Gluv je. - Ah, da.
- Ovo? - Nisam ništa mlađi.
- Mrtav je. - Đavola.
Nabio mu je nosnu kost u mozak.
- To nije opasno po život. - Jeste za Erlinga.
Nećeš ti da ubijaš Erlinga!
Prestani!
Sad je i on mrtav.
Arvide, daj mi to.
Šta ti je? Mogao si da me ubiješ.
Arvid! Ti si onaj iz banke.
Umukni! Svi umuknite!
Niko više neće umreti u mojoj kuhinji.
Peter i Martin nek sahrane negde Vuka i Erlinga.
- A gde da ih odnesemo? - U Kraljevsko pozorište!
- A gde se mrtvi sahranjuju? - Ne znam, ja sam kuvar.
Odnesite ih u park Sondermarken.
Odnesite ih u park i sahranite ih.
Odmah.
Dakle, Peter i Martin odlaze u Soder...
- Kako to izgovarate? - Sondermarken.
Da vidimo šta imaš, Erik.
Tri dame.
Tri kralja.
Baš si srećković. Nisam to do sad video.
Ali ima jedan tip... Ali, to je već druga priča.
Mislim da bih voleo da igram s njim.
Možda jednog dana. Nikad se ne zna.
- Gde sam stao? - Sondermarken. - Tako je.
Arvid je dugo razgovarao s Francom,
ali on je bio veoma zbunjen.
Prvo mi razbiješ glavu reketom.
Onda me oteraš u zatvor. A zatim me digneš u vazduh.
Jesi li ti normalan?
Zaista mi je žao što sam te udario.
Znam da nije trebalo da se mešam.
Znam da sam pogrešio.
Ali još je pogrešnije dizati ljude u vazduh.
Stvarno mi je žao. Hoću sve da ti nadoknadim.
Ko ti je rekao da bilo šta nadoknađuješ?!
- Tvoja žena. - Žena?
Rekla mi je zbog čega ste to uradili.
O čemu ti pričaš?
Da ne možete da imate dece i tako to.
Nemam ženu i ne želim nikakvu decu.
- Mrzim decu. - A tvoja žena?
Nemam ženu.
Pljačkam banke. To baš i nije neka osnova za vezu.
Nisi pljačkaš. U braku si sa Astrid.
Astrid Henriksen. Tvojom ženom.
Razgovarao si s njom? Šta ti je rekla?
- To. - To?
Da ne možete da imate decu i da vam je potrebna pomoć.
Nisi joj dao nikakav novac, je l' tako?
Moglo bi se reći da jeste. Zar Astrid nije tvoja žena?
- Ne. - To nije istina. Video sam fotografiju.
Astrid je moja sestra.
Prokletstvo!
Kad sam je poslednji put video, uzela mi je 6 000.
- Koliko ste joj dali? - 650 000.
650...
Umukni.
- Je li sve bilo u redu? - Fino.
Odlično. Da li biste mogli još jednu turu?
Smrznućeš se ovde.
- Vuk je mrtav. - Da.
I Erling.
Ubio si dva čoveka.
Tri.
Upravo sam ubio Franca.
Hoćeš li ikad moći da ubiješ i mene?
Znaš da neću. Ti si mi brat.
- Ništa mi nije jasno sada. - Nikad nije ni bilo.
Šta ima da ti bude jasno?
"lspravno" i "pogrešno" ne postoje.
Postoji ono što ti odlučiš.
U Kini možeš da pojedeš celog psa. Tako je odlučeno.
Samo treba da shvatiš šta ti ne ide od ruke,
i to ne pokušavaš. Lako je. - Ne veruješ stvarno u to.
Verujem.
Trebalo je da odem s Hane u Pariz.
Zar ti ne smeta što je naših 650 000 kruna kod Astrid?
- Smeta. - I zar ovde nije užasno hladno? - Jeste.
- Možemo li sad da idemo? - Možda se kupa.
Ovde ne postoje kade.
- Koga tražite? - Astrid.
To je nezgodno. Otputovala je na odmor.
Ni ja ne razumem. Kupila je divnu bundu.
Kažu da je u Južnoafrićkoj republici toplo, zar ne?
- Imam sastanak u deset. - Odvezi me kući.
- To je on. - Ko?
Udario te flašom po glavi? Šta želiš da mu uradiš?
Nisam siguran.
Moraćeš nešto da uradiš. Ili ćeš završiti kao otac.
Ne dozvoli ljudima da pišaju po tebi.
- Jasno. - U redu.
Radiš u banci, zar ne? Prvo što koristiš je mozak.
Najgore što neko može da uradi je da te udari po glavi.
- Čime se bavi? - Muzičar je.
Mislim da svira gitaru.
Najgore što možeš da učiniš je da mu pucaš u ruke.
Je li tako?
Mora da nauči da ne sme da te udara flašom po glavi.
Moraš da misliš na sve ostale koje bi mogao da udari.
To je, u stvari, naša dužnost.
Kapiraš? Šta ćeš da uradiš?
- Pucaću mu u ruke. - Odlično.
Šta, jebo te...?
Jesi li ti udario mog brata flašom?
Šta ćeš sad?
- Ali sad on... - Šta ćeš sad da uradiš?
- Njegovo koleno! - Šta ćeš da uradiš?
- Udariću ga ovim po glavi. - Dobro razmišljaš.
A mi ćemo u međuvremenu da ostanemo hladni.
Moj brat Arvid će sad da udari vašeg drugara pepeljarom.
Do đavola, psihopato! Šta to radiš?
Ubiću te kad te budem video sledeći put. I tebe.
- Umukni! - Mrtvi ste. Obojica.
Zgromiću vas!
- Hajde, čoveče. - Gotovi ste.
Muzika?
Idem sa električarem iz predgrađa.
Videli ste Vuka? Nije došao kući sinoć.
Nije došao kući?
- Pomenuo je neku devojku... - Da.
- Devojku? - Upoznao je veoma finu devojku.
- Hoćete li malo paste? - Ne, hvala.
- Ne verujem da je upoznao devojku. - Nismo ni mi.
Bila je...
Veoma je ukusna.
Možda bi bilo bolje da razgovarate s Haraldom.
- Gde je on? - Na sastancima.
Ako vidite Vuka, recite mu da se odmah javi kući.
Recite Haraldu da porodicu čuvam kao oči u glavi.
Oči su ono što čovek najbolje čuva.
Upravo tako.
Možda bi trebalo da javimo Haraldu.
Jesi li svestan da si upravo ubio čitavu rok grupu?
- To sam oduvek želeo. - Ima ih koliko hoćeš.
To je tačno.
Čovek ne treba da bude previše ponosan
da bi se otarasio ponekog agresora s vremena na vreme.
- Hoću da ti zahvalim, Haralde. - Na čemu?
Na pomoći.
Nije to ništa.
Videćemo se, važi?
Lepo spavaj.
Ne nadaj se mnogo. Došla sam po TV.
- Ali moj je. - Ma, daj.
Moj je, samo nisam mogla odmah da ga ponesem.
Ja sam ga kupio. Zašto misliš da je tvoj?
Zato što je to tako.
- Hane. - Da?
Molim te, vrati se.
Sećaš li se kad smo imali mačku?
Šta misliš, zašto je pobegla?
Zato što joj je bilo užasno dosadno.
- Promenio sam se. - Izrasla ti je bradavica?
- Zaista. - Došla sam po TV.
Ni meni nije jasno. Nisam ga video od...
Srede.
Ja ništa ne znam. Mi smo kuvari.
Ne mogu da pazim na njega sve vreme.
Haralde, da ti kažem nešto.
Ako mu se nešto dogodilo, bićemo veoma uznemireni.
I to nas dosta.
Ako čujem bilo šta, pozvaću vas.
Šta će uraditi ako ga nađu?
Pozvaće nas na rok koncert.
- Ali... - Dobro ste ga sahranili?
- Da. - Onda ga neće pronaći.
Zdravo.
- Šta se dogodilo? - Ubio sam Hane.
- Nećemo još jednu turu. - Ni pod razno.
Naravno da nećete. Vi ste kuvari.
Idite i skuvajte nešto. Ja ću se pozabaviti s Hane.
Ko je sad Hane?
- Zašto? - Došla je da uzme TV.
U tom slućaju... Gde je?
Kod kuće, u dnevnoj sobi.
I u kuhinji.
- U dnevnoj sobi, i u kuhinji? - Da.
Možda bi trebalo da je ostavim tamo.
Da odem negde... I dugo se ne vratim...
Mislim da je to dobra ideja.
Biće mi potreban novac. Znam kako da ga nabavim.
Odlično.
Pomoći ćeš mi?
Dosta mi je.
- Sad mi je stvarno dosta. - Ništa mi ne pričaj.
- Obojica su ludi. - Reci im to.
- Reci im! - Da znaš i da hoću!
- Šta imaš? - Tri devetke.
Nemoguće!
Niko nema toliko sreće. Vara!
Polako!
- Nemaš dokaz da vara, zar ne? - Ne, ali...
To je to. Veliki je srećković.
Hajde da podelimo još jednu ruku. Koliko je sati?
- Skoro dvanaest. - Onda je bolje da požurimo.
- Napustili su zemlju? - Hteli su.
Ali prvo su morali da nabave novac.
Samo Guna i Hening mogu da dođu do alarma.
Ali u vreme ručka uvek idu kod Fina u "Paradis".
Dakle, nikog neće biti kod alarma.
- Ko je Fin? - Vlasnik "Paradisa".
- Ima li neko cigaretu? - Koliko je sati?
- 11 : 30. Imaš cigaretu? - Ne. - Imamo 30 minuta.
- Ali pušiš. - Nestalo mi je.
Umukni. Idi i kupi cigarete od Fina.
- Uzmi i kikiriki. - Nemoj.
- Suši grlo. - Hoću kikiriki.
Onda ćeš da tražiš i piće.
- Hoću... - Kupi mu kikiriki.
- Imate li cigarete? - "Princ"?
Može. I kesicu kikirikija.
- Kuda ćeš da odeš? - Ne znam.
- U lndiju? lli Kinu? - Da...
- Tata je oduvek želeo da ode u lndiju. - Lenon je bio tamo.
- Kako je umro? - Upucali su ga.
Tatu? Zašto?
Ne tatu.
Sišao je da popravi bicikl. Bušnu gumu.
Nije mogao da pronađe rupu.
Vratio se da uradi poresku prijavu gđe Jespersen.
Radio je poreske olakšice i odjednom umro.
Od kapi. Ali gđa Jespersen je dobila umanjenje poreza.
- Kakav glup način da odeš. - Evo.
- Kakva curica. - To su oni?
- Peder je? - Ne verujem. Baš je fin.
- Curica. - Koga je briga?
- Spremni? - Da.
- Misliš da sam glup? - Ne opet. - O'ladi.
- Gde je Fin? - Bolestan je. Ja ga menjam.
Mora da postoji sporedni izlaz.
Da, postoji.
- Haralde? - Dole! Ostani dole!
Rekli ste da ste Vuka sahranili kako treba.
Imali smo samo špahtlu. I bio je mrak.
Arvid je ubio Vuka.
Zar ne?
Mi smo samo kuvari, do đavola.
Sad više nemam brata.
Celog života niste uradili ništa kako treba.
Hajde.
Idemo.
- Arvide? - Zdravo, Hening.
- Arvide, zar nisi na odmoru? - Ne. - Šta se događa?
Ne znam. Mislim da smo mrtvi.
- Mrtvi? - Slušajte, možda će vam zvučati čudno,
ali svi ste mrtvi i to veoma.
- Nije moguće. - Izgleda da jesmo.
U normalnom slučaju bi neko s mračne strane došao po vas,
ali nema nikog. Možda su zaboravili.
- Ili je ovo vaš srećan dan. - Zašto?
Ako niko s druge strane ne dođe, idete gore sa mnom.
- Zar to nije lepo? - Na neki način, ali...
to znači da svi idemo u raj? - Tačno.
Naravno. Baš sam glup, trebalo je da pretpostavim.
Đavole jedan. Nisam te ranije spazio.
- Ovo mi je tek treća tura. - Koga od njih želiš?
- Tebe! - Mene? - Da, tebe!
- Nećeš više da me varaš! - Nisam varao.
- Samo imam sreće. - Tvoj je red. - Ja ću samo Arvida.
Mene? - Da. - Zašto? - Na mom si spisku.
Izvinite, ali to nije u redu. Jednostavno nije.
A uz to ste još i pijani. Hoću da govorim s vašim šefom.
- Ti si peder? - Da, pa šta?
Šta sam ja loše uradila?
Ovde piše da samo Arvid ide sa mnom.
- Sigurni ste da niste uradili nešto loše? - Da. Guna Kvist.
- Mora da tu piše. - Učinili ste preljubu?
- Molim? - Učinili ste preljubu?
Sa Larsom? To je bila samo zabava.
- Bila sam pijana. Je li to tako loše? - Ne sećam se.
Pitaćemo kad stignemo dole.
- A oni? - Ne znam. Verovatno su iz drugog odeljenja.
Verovatno oni što su došli po Vuka.
Veoma su čudni. Zovemo ih: "momci u čudnim gaćama".
Ali oni uvek kasne. Hajde, zakasnićemo na autobus.
Nisi ništa loše uradio. Uvek si bio dobar dečko.
- Idemo. - Ali, ubio sam Vuka.
Rekoh da to nije naš sektor. To će oni iz drugog odeljenja.
Zar nije bilo pogrešno ubiti Hane?
Ali pogrešno je i krasti. Pokušala je da ti uzme TV.
- Šta god da si uradio, verovao si da postupaš ispravno. - Da.
O tome je reč. Ako veruješ da postupaš ispravno,
onda to i činiš, ma šta drugi rekli.
- Sigurni ste? - Apsolutno.
- Ali, ja, gore... - Da?
- A šta je sa rok muzičarem? - Ubio sam čitavu rok grupu!
Nisu bili dobri.
Iskreno, Arvide, ja sam dobar prijatelj tvog oca.
Obećao sam mu da ću te dovesti, bez obzira na sve.
Hajdemo. Ovuda. Pazi na stepenik.
Da, ali...
Do đavola, kako se zvala ona devojka dole?
- Guna Kvist. - Bila je na mom spisku!
Do đavola, nisam video. Pogledaj.
Bio sam prezauzet dok sam to pisao.
Ne liči na "Guna Kvist", zar ne?
Mislio sam da piše "Go now quick" (ldi brzo).
Kakvo je to ime? Jadna devojka.
Znaš, trebalo je da se nađem s tim zubarem u Kaliforniji,
ali poslali su me ovamo. - Ovo nije u redu.
- Izvinite, kako se zovete? - Hajdemo.
- Sigurni ste? - Hajde. - Imate li legitimaciju?
Požuri, otac te čeka. - Ali... - Pazi na vrata.
Kakvo je ovo sranje?
Ovo je muzika...
Adaptacija: Pargi ©2003 www.cdklub.com