Tip:
Highlight text to annotate it
X
Venus projekat predstavlja:
Produkcija: Roksen Medouz
Scenario: Žak Fresko
Monetarno struktuirano i materijalistički orijentisano društvo
je lažno društvo
i ući će u istoriju kao najniži stadijum u razvoju čoveka.
Imamo pamet, znanje, tehnologiju
i mogućnost da izgradimo potpuno novu civilizaciju.
RAJ ILI ZABORAV
(Žak Fresko) Život u vreme Velike depresije 1929. godine
uticao je na formiranje moje društvene svesti.
Tada sam shvatio da je Zemlja i dalje ista,
proizvodni pogoni i resursi su i dalje postojali,
ali ljudi nisu imali novca da kupuju stvari.
Uvideo sam da su pravila po kojima igramo
zastarela i neadekvatna.
Beda, patnja i ratovi bili su podsticaj za moje životno delo.
Motivisala me je i očigledna nesposobnost vlada
i akademika, kao i nedovoljan broj naučnih rešenja ovih problema.
Shvatio sam da bi umesto da se radi sa pojedincima,
mnogo efikasnije bilo preoblikovati kulturu.
Tako je otpočela moja životna potraga za rešenjima
mnogobrojnih problema sa kojima se danas suočavamo.
Predstavljamo vam izvodljiv plan promene društva,
čiji je cilj stvaranje miroljubive i održive svetske civilizacije
u kojoj ljudska bića, tehnologija i priroda zajedno opstaju.
Ovo je alternativa kojoj treba težiti,
jer u njoj ljudska prava nisu samo slova na papiru,
već način života.
Nazvana je Venus projekat.
Njen tvorac, Žak Fresko,
poziva na stvaranje drugačije kulture, u kojoj su rat,
siromaštvo, glad, zaduživanje i nepotrebna ljudska patnja
potpuno neprihvatljivi problemi koje je moguće rešiti.
Sve je očiglednije da nikako drugačije
ne možemo da rešimo probleme sa kojima se danas suočavamo.
Jadikovanje bez predlaganja rešenja ne nudi ništa.
Istraživački centar Venus projekta
sagradili su Fresko i Roksen Medouz
u Venusu na Floridi.
U njemu se istražuju glavni razlozi naših teškoća.
Šta su pravi uzroci svih naših problema?
Propali sistemi
Danas nam je ostalo malo alternativa,
budući da srljamo u propast za koju smo sami krivi.
Jučerašnja rešenja više nisu primenljiva.
Imajući u vidu štetu već nanetu životnoj sredini,
ubrzano se približavamo tački bez povratka,
posle koje će priroda odrediti dalji tok događaja.
Ili ćemo nastaviti sa zastarelim
društvenim običajima i načinima razmišljanja
i time ugroziti svoju budućnost,
ili ćemo primeniti prikladniji sistem vrednosti
koji odgovara održivom društvu
sa većim mogućnostima i slobodama.
Amerikance društvo u kome žive uslovljava
da svake godine kupe nov auto,
nov model televizora ili kamere.
Veoma smo radikalni, ali se naše političke i društvene institucije
nisu menjale i stagniramo upravo zato što
svaku novu ideju poistovećujemo sa komunizmom ili disciplinovanjem.
Vaspitani smo da se plašimo svega novog.
Nijedan svetski ekonomski sistem,
ni socijalizam, komunizam, fašizam, a ni sistem slobodnog tržišta,
nije rešio probleme elitizma, nacionalizma, rasizma,
i, pre svega, oskudicu.
Svi ovi sistemi se zasnivaju na ekonomskoj nejednakosti.
Kada novac služi za upravljanje i raspodelu resursa u cilju profita
i ljudi i nacije su prepušteni sami sebi,
pokušaće da ostvare dobit po svaku cenu.
To se radi ili održavanjem konkurentnosti
ili vojnom intervencijom.
Rat predstavlja najveći neuspeh država da prevaziđu razlike.
Sa pragmatične tačke gledišta
to je najefikasnije traćenje života i resursa ikad izmišljeno.
Većina ratova se vodi zbog kontrole *** resursima
i održavanja sopstvene nadmoći.
Oni se ne zasnivaju na ljudskom dostojanstvu,
niti uzdižu ljudska bića.
Ratovi mogu da unaprede život u zemlji koja je pobedila,
ali što se ostatka sveta tiče,
cena je ogromna.
Ovaj primitivan i nasilan pokušaj rešavanja međunarodnih problema
rezultira još kobnijim posledicama
sa pojavom kompjuterizovanih nuklearnih sistema
i smrtonosnog biološkog i hemijskog oružja.
Preko 100 000 kompanija dobija deo novca od Pentagona,
ali najveći deo dobija nekolicina najjačih.
Međutim, to je odlična prilika za zaradu
za sve koji profitiraju od vojne industrije.
Da se na ratovima ne zarađuje,
da li zaista mislite da bi se vodili?
Kada vas regrutuju da služite vojsku za ovu zemlju,
to znači da za nju zalažete život.
Treba da regrutuju čitavu vojnu industriju:
sve proizvođače topova i mitraljeza,
automobila, džipova i ratnih brodova,
i da ih plate isto koliko i vojsku.
To bi bilo realno, ali ako zarađuju milione prodajom
brodova i mitraljeza vojsci, onda je to korupcija.
Kada bi bilo po mom, milione ljudi koji služe vojsku
poslao bih u škole da nauče kako da rešavaju probleme
i žive sa drugim narodima. To treba da radimo, a ne da ubijamo.
Vojnici su samo mašine za ubijanje, za to ih obučavaju.
Ja bi ih osposobio da odu u Meksiko i premoste razlike,
a da zatim isto pokušaju i u arapskim zemljama
i na taj način okupe sve nacije.
Rat nije jedini oblik naslija nametnut ljudima.
Tu takođe spadaju i glad, siromaštvo,
beskućništvo i nezaposlenost.
Shvatanje da su ovi uslovi posledica ljudske prirode je mit
koji služi za održavanje postojećeg stanja.
Uticaj sredine
Genetika nema veze sa pohlepom, biznisom i rasnim predrasudama.
Sistemi upravljanja ljudima su u svim društvima deo obrazovanja:
knjige koje čitate, uzori na koje se ugledate i kojima se divite.
Geni nemaju veze sa tim.
Oni utiču na boju očiju i oblik nosa,
to su nasledne osobine.
Geni ne kontrolišu vrednosti.
Čak i ako se rodite sa mnogo boljim mozgom od nekog drugog,
što znači da imate bolje receptore i kvalitetnije tkivo,
tvrdim da ćete zbog toga,
ako živite u fašističkoj državi, samo brže postati fašista.
Mozak nema mehanizam za razlikovanje,
ne može da kaže šta je važno, a šta ne.
To može samo iskustvo.
Ne rađamo se pohlepni, zavidni, puni mržnje ili netrpeljivosti.
Naše ponašanje i vrednosti odražavaju kulturu kojoj smo izloženi.
Da ste odrasli među lovcima na glave iz Amazona,
bili biste lovac na glave.
Kada bih vas pitao da li vam smeta što imate pet odsečenih glava,
rekli biste : "Da, moj brat ima dvadeset."
Da li je lud? Ne, u njegovoj kulturi to je normalno.
Društveni i ekološki problemi će ostati nepremostivi
sve dok nekoliko država kontroliše većinu resursa Zemlje
i krajnji cilj je profit, a ne dobrobit ljudi.
Stavljanje profita na prvo mesto rezultira nepotrebnom patnjom
i poremećajima ponašanja kojih je danas mnogo.
Mnogi veruju da nam je potrebna vladavina prava da bismo rešili probleme.
Imamo mnogo zakona, hiljade i hiljade njih,
ali se oni stalno krše.
Odluke i sporazumi na papiru ne rešavaju probleme nemaštine,
siromaštva i nesigurnosti.
Možete predvideti oblik budućnosti i vrednosti u njoj ako znate
da se zagađenost okeana povećava, a količina obradive zemlje smanjuje.
Ako pogledate kako taj ponižavajući sistem raste,
i sami možete predvideti pobune, ubijanje i atentate.
Naše ponašanje je uvek uslovljeno onim što nas okružuje.
Ako oskudevamo u vodi, ona će biti na ceni i koštaće mnogo.
Popričajmo o oskudici kao o sistemu.
Zamislite da zlatna prašina pada tri dana bez prestanka.
Ljudi bi lopatama punili podrume, tavane,
fioke iz kojih bi pobacali sve drugo.
Ali ako bi prašina padala godinu dana, zlata bi bilo na sve strane,
ljudi bi ga izbacivali iz kuća, skidali i bacali prstenje.
U takvim okolnostima njihovo ponašanje bi se promenilo.
Samo policija stoji između onoga što ljudi žele i što im je potrebno,
a čemu nemaju pristup. Zato se i postavljaju čuvari.
Kada bi limun, pomorandže i jabuke
rasli svuda, ne biste mogli da ih prodajete.
Zamislite da sletite na ostrvo koje obiluje resursima.
Ima vas desetoro i svako može da uzme po hiljadu riba,
ako hoće, i deset puta više banana,
novac se ne bi ni pojavio,
kao ni privatna svojina.
Ako je ostrvo dovoljno veliko, vas desetoro na 3,5 hiljade hektara,
niko se ne bi zamajavao da ograđuje neki određeni deo.
Postoje obrasci ponašanja koji omogućavaju preživljavanje
i društveni uslovi koji menjaju naše vrednosti i perspektivu.
Niko ne može da napiše ustav i propiše pravila ponašanja
ako ne uzme u obzir okolinu.
Zato nam je bolje da brinemo o okolini,
jedni o drugima,
da obrazujemo sve ljude
do najvišeg mogućeg nivoa,
da bismo i dalje imali društvo.
Mirovni sporazumi neće sprečiti nove ratove
ukoliko se ne otklone njihovi uzroci.
Možda su nam potrebni moralni ljudi u vladi
koji bi radili za dobrobit svih?
Ali i sa najmoralnijim ljudima na visokim pozicijama,
ukoliko ponestane resursa, i dalje bi bilo laži,
prevara, krađe i korupcije.
Nisu nam potrebni moralni ljudi,
već pametno upravljanje resursima Zemlje
za dobrobit svih.
Nedostaci društva
Analizirajmo naša društvena uređenja još malo.
Da bi se ekonomija održala, stvari moraju stalno da se prodaju.
Zato se namerno prave tako da se brzo istroše i pokvare.
Možda ste primetili da se ovo najčešće dešava
čim istekne garancija.
Ovakva podmukla praksa naziva se "planirano zastarevanje"
i podrazumeva svesno smanjenje efikasnosti.
Naučnici idu u najbolje škole,
a onda im traže da prave stvari
koje se pohabaju i pokvare u predviđeno vreme.
To rezultira ogromnim traćenjem resursa i energije.
Pustošimo planetu zbog profita.
Ako razmislite, videćete da ljudi ne žele posao,
već pristup onome što plata donosi.
Novac ne predstavlja ništa stvarno
i nema pokriće u zlatu, srebru i resursima.
Pare se ne jedu, ne služe za gradnju,
nemaju veze sa realnim kapacitetima
planete za proizvodnju dobara i usluga.
Monetarni sistem je nastao pre mnogo vekova,
a mi nastavljamo da ga koristimo bez pitanja.
"Dajte mi kontrolu *** državnim novcem
i ne zanima me ko piše njene zakone." Mejer Rotšild
Proizvodnja će nastaviti sve više da se automatizuje
što će dovesti do smanjenja kupovne moći većine.
Dolazi vreme koje možemo predstaviti Gausovom krivom.
U njemu zaposlenost izgleda ovako, proizvodnja ovako,
a kupovna moć ovako. Sistem staje.
Banke propadaju i ništa više ne radi.
Krećemo se vrlo brzo u tom smeru.
2011. godine konačno smo došli do tačke
kada postaje očigledno da su mašine pobedile čoveka.
Neverovatno smo produktivni sa mnogo manje ljudi.
Ekonomski smo produktivniji nego ikad pre.
Ajped može da uradi više od četvoro ljudi.
Manje je radnih mesta, a poslovi koji postoje
loše su plaćeni iz očiglednih razloga.
Ima više ljudi nego poslova.
Plate se smanjuju, što veoma pogađa srednju klasu
i odatle kreće talasanje.
Bližimo se propasti društva.
Verujem da će se to desiti širom sveta, a ne samo ovde.
Nije potrebno da obarate vlade,
treba samo da pustite i sistem će sam sebe da uništi.
Ako kontrolišete medije možete da umirite ljude,
ali ako većina izgubi posao i kupovnu moć,
sistem prestaje da funkcioniše i ljudi napadaju.
To se već dešava, ovoj zemlji nema spasa.
Imaće problema sa državnom bezbednošću
i isplatama penzija.
Već su potrošili daleko više nego što imaju.
Sve što mogu je da se i dalje zadužuju i pozajmljuju od banaka.
Pokazaćemo vam još jedno sumorno obeležje našeg vremena,
koje se nalazi blizu centra Menhetna.
Naš dug je postao preveliki za Brojač nacionalnog duga.
Postavljen je 1989. godine,
kada je dug bio manji od tri biliona dolara.
U zadnje vreme on toliko brzo raste, da su morali da sklone znak za dolar
i naprave mesta za još jednu cifru, pošto je dug
već prešao deset biliona i raste svake sekunde.
Novi brojač sa dva dodatna mesta biće postavljen sledeće godine.
Savezna vlada nema dozvolu da štampa novac.
Ne sme da ga pozajmljuje i meša se u bankarske poslove,
to je isključivo privilegija bankara.
Šta vlada treba da uradi ako recimo hoće
da pravi 2000 aviona mesečno?
Da uzme novac od privatne ustanove za pozajmice,
potpiše sa njom ugovor, a ukoliko izgubi rat
teret otplate pada na leđa naroda.
"Istorija pokazuje da su bankari koristili sve oblike zloupotrebe,
spletkarenja, obmane i nasilja
da bi zadržali kontrolu *** državom
upravljajući štampanjem novca." Džejms Medison
Mi i naši društveni konstrukti
nalazimo se u prelaznoj fazi u razvoju društva.
Ako želimo da preživimo ova burna vremena,
moramo da znamo kako da se prilagodimo promenama.
Sve se menja, uključujući i naše društvene sisteme.
Albert Ajnštajn je rekao:
"Ne možemo da rešavamo probleme razmišljajući isto
kao kada smo ih stvorili."
Zemlja još uvek obiluje resursima.
Naša praksa njihove raspodele pomoću monetarne kontrole
ne samo da više nije primerena, već je i kontraproduktivna za naš opstanak.
Danas postoje vrlo razvijene tehnologije,
ali naš društveni i ekonomski sistem
ne ide u korak sa tehnološkim mogućnostima,
koje lako mogu stvoriti svet u kome svega ima u izobilju,
bez ropstva i dugovanja.
Kako je ovo moguće?
Nema dovoljno novca da se nahrane i udome svi ljudi na planeti,
a kamoli da se ostvare ovako ambiciozni ciljevi.
Ipak, Zemlja ima dovoljno resursa da zadovolji potrebe svih ljudi,
ali samo ako se njima inteligentno upravlja.
Društvena alternativa
Žak Fresko predlaže rešenje
koje zove Ekonomija zasnovana na resursima.
To je socio-ekonomski sistem u kom su sva roba i usluge
dostupni svima bez korišćenja novca,
razmene, kredita, duga ili bilo kog drugog vida ropstva.
Ovaj sistem se razlikuje od svih koji su do sada postojali.
Fresko ga razvija već 75 godina kroz proučavanje
i eksperimentalno istraživanje.
Ekonomija zasnovana na resursima zasniva se na raspoloživim resursima
i čini ih dostupnim svakom ljudskom biću na planeti
besplatno, bez etikete sa cenom.
Danas imamo više nego dovoljno resursa
da izgradimo mnogo naprednije društvo.
Ne govorim o tome da se ljudima da tek toliko da prežive.
Pričam o veoma naprednoj civilizaciji.
Imamo resurse, imamo tehnologiju, treba samo da je primenimo.
(Roksen Medouz) Jedan od glavnih ciljeva Venus projekta
je eliminisati oskudicu, a tehnologija to može da nam omogući.
Ako uvedemo ekonomiju zasnovanu na resursima,
a oskudevamo u nečemu, ona neće funkcionisati.
Uvođenje ovakve ekonomije
u društvo koje nema resursa ne može da uspe.
Uz pomoć tehnologije možemo da učinimo dobra dostupnim,
eliminišemo nemaštinu i stvorimo izobilje.
Sve dok postoji izobilje, neće biti pohlepe,
sebičnosti i većine kriminalnih i nenormalnih ponašanja.
Društveni sistem može biti napravljen
tako da svi žive ispunjeno i konstruktivno
ukoliko se moć nauke i tehnologije usmeri
na brigu o ljudima i životnoj sredini
i prevazilaženje veštačke oskudice koju stvara monetarni sistem zasnovan na dugu.
Svi ljudi, bez obzira na političku opredeljenost, društvene običaje
ili veroispovest, u osnovi zavise od istih resursa:
čistog vazduha i vode,
obradivog zemljišta,
zdravstvene zaštite i dobrog obrazovanja.
Kada bismo se zakleli na vernost Zemlji i svim njenim stanovnicima,
na pravi način bismo krenuli ka budućnosti.
Ljudska vrsta je jedna porodica i ova planeta je dom svih nas.
Ni narodi ni pojedinci više ne mogu da žive odvojeno.
Ne postoje nacije i svako može da ide gde hoće.
Pre nego što su se udružile, američke države su ograđivale svoje teritorije.
Ratovale su i imale vojsku. Svađale su se.
"Ovo je naša teritorija!" -"Nije, vi ste uljezi!"
Kada su se države ujedinile,
vlada je odredila granice i one su se složile.
To je bio kraj teritorijalnih sporova.
Ako želite da ratovi prestanu, morate da progasite Zemlju zajedničkim nasleđem.
Moramo proglasiti sve resurse Zemlje zajedničkim nasleđem svih ljudi.
Ovo nema nikakve veze sa onima koji žele da uspostave elitistički svetski poredak
koji bi kontrolisali zajedno sa velikim korporacijama,
dok bi im ostatak sveta bio podređen.
Naprotiv, svetska ekonomija zasnovana na resursima
svima omogućava da razviju svoje potencijale do maksimuma,
napreduju i usavršavaju se u društvu koje radi u njihovu korist
i istovremeno brine o životnoj sredini i š*** je,
društvu koje razume da smo deo prirode, a ne nezavisni od nje.
Motivacija
Pitate se šta bi bilo sa motivacijom kada bi naše potrebe
bile zadovoljene bez obaveze da radimo?
Ovo pitanje podrazumeva da ljudi imaju samo osnovne potrebe.
Da je to istina, ne bi postojali pronalazači,
pisci i učitelji.
Ljudi sa žarom rade ono što ih interesuje i predstavlja im izazov.
Dopustimo svima da dobiju priliku
da učestvuju u najvećem mogućem izazovu:
poboljšanju našeg sveta u korist svih.
Na ceni će biti individualnost, a ne jednoličnost.
Ovakvo društveno uređenje stvoriće nov sistem podsticaja
koji vrednuje zaštitu životne sredine i brigu o društvu,
a ne plitke i sebične ciljeve
poput sticanja bogatstva, imovine i moći.
Ovo ne poziva na uniformnost, već na raznovrsnost.
Što se ljudi više razlikuju, više je individualnosti.
Naglasak je na individualnosti, kreativnosti i inovativnosti.
To je suština ovog projekta.
Ne radi se o naučnicima koji ljudima govore šta da rade,
kako da žive, gde da idu, šta da istražuju.
Motivacija i podsticaj javljaju se kada ljudi imaju smislene zadatke.
Do pravog razvoja dolazi kada su ljudi uključeni u kreativne,
izazovne i konstruktivne poduhvate.
Sa druge strane motivacija i elan nestaju usled svakodnevnih
dosadnih i monotonih poslova neophodnih da se zaradi plata.
Ako ljudima date sve,
nahranite ih, obučete i udomite besplatno,
oni neće ići na posao, jer im nije potreban.
Imaju kuću, odeću, filmove i zabavu.
Zašto bi išli na posao kada je on mučan, monoton i dosadan?
Ako u budućnosti ljudi budu imali pristup svemu što im treba,
ali ne budu imali izazove, sve će propasti.
Nove stvari stalno predstavljaju izazov za ljude.
U školi ih suočavamo sa mnogim nerešenim pitanjima,
pričamo o nerešenim problemima.
To što ste siti i obučeni ne sprečava vaš mozak da radi.
Da je tako, nijedan bogataš ne bi ništa radio
jer ima dovoljno sredstava, a to nije tako.
Mnogi od njih rade 18 sati dnevno
i opet nemaju dovoljno vremena. Sve zavisi od porekla
i obrazovanja. Što više znate o okeanografiji ili astronomiji,
radoznaliji ste i življi.
Kada imate hranu, odeću i dom, onda možete da idete na posao,
a da ne brinete da li ćete zaraditi za život.
Bili biste mnogo više motivisani.
Ja to zovem novim i unapređenim sistemom podsticanja.
On nije usmeren na novac, već na rešavanje problema.
Uživaćete dok budete gledali kako svet postaje bolji.
Inteligentno upravljanje resursima Zemlje
Kako da iskoristimo tehnologiju pametno,
tako da svi ljudi imaju i više nego dovoljno?
Da bi se ovo postiglo, neophodno je planiranje
zasnovano na realnim resursima planete.
Naša celokupna infrastruktura mora da se promeni
i poveže u koherentan, integrisan i celovit sistem.
Moramo da posmatramo globalnu zajednicu kao jednu celinu
koja uključuje sve i planiramo na osnovu toga.
Samo pomoću tehnologije moći ćemo da prevaziđemo ograničenost resursa,
obezbedimo opšte izobilje i zaštitimo okolinu.
Prvo treba sprovesti globalno istraživanje da bismo utvrdili čime raspolažemo.
Potrebno je da popišemo sve postojeće resurse, osoblje,
industrijska postrojenja i potrebe ljudi.
Na osnovu toga bismo odredili potrebnu količinu robe i usluga.
Na primer, gde ima plodne zemlje za setvu?
Koliko tačno ljudi ima na svetu
i kakvo je njihovo zdravstveno stanje?
Od toga bi zavisilo gde bismo i koliko bolnica sagradili.
Kada bismo danas probali da napravimo
globalni popis resursa, svaka država bi nas pitala:
"Šta će vam to? Da saznate imamo li dovoljno resursa
da se borimo s vama?"
Bili bi skeptični i oklevali bi da daju te informacije
i zato ovo ne bi uspelo u savremenoj kulturi.
Desiće se tek kada se ove ideje obrazlože svima
i ukaže se na prednosti za sve narode.
To moraju biti konkretne prednosti
koje mogu da razumeju.
Ako pristanu, tada bi se sproveo popis.
Ne uzima se u obzir ni moje, ni bilo čije mišljenje.
Veličina populacije, dostupnost resursa,
kapacitet Zemlje je ono što određuje
šta se radi i koliko se brzo stvari odvijaju.
Danas se radi potpuno drugačije,
ali će u budućnosti sve biti zasnovano
na nekoj vrsti dinamičke ravnoteže.
To znači da sve funkcioniše na najvišem nivou,
bez zanemarivanja okoline.
Način da se postignu izobilje i visok životni standard za sve
je što veća automatizacija u što kraćem roku.
Tokom tranzicije moraćemo da spojimo
tehnološke sposobnosti ljudi koji rade sa kompjuterima
i tehnologijom,
kako bi isprojektovali i izgradili načine za transport resursa,
kao i industrijska postrojenja neophodna za njihovu obradu.
Naši problemi i njihova rešenja tiču se tehnologije, a ne politike.
Većina problema može da se reši ako se tehnologija i nauka
koriste tako da služe svim ljudima, a ne samo izabranoj nekolicini.
Šta zaista želite?
Da živite u svetu u kome ne strahujete
da će vaša deca ići u još jedan rat,
u kome neće biti lišavanja, problema i bolesti?
"Znate kako da izgradite takav svet?" -"Ne znam."
Kako se to radi? Okupite naučnike iz raznih oblasti
i kažete: "Ovo su problemi koje želimo da rešimo."
Naučna vlada ne znači da naučnici vladaju ili kontrolišu ljude.
Znači da oni znaju najbolje načine za izgradnju saobraćajnih sistema
ili pročišćavanje vazduha, i da imaju
najsavremenije metode za obnovu okeana.
Kompjuteri će moći da zadovolje potrebe svih
kada se kibernetika konačno bude ugradila u sve aspekte
ove nove i dinamične kulture.
Zamislite to kao elektronski nervni sistem
koji se proteže u sve oblasti društvenog kompleksa.
Njegova funkcija bi bila da uspostavi ravnotežu
između proizvodnje i distribucije
i pobrine se da nema nestašica ni viškova.
U tehnički razvijenom društvu
odluke se zasnivaju direktno na informacijama
dobijenim od ljudi, iz okruženja i industrije.
Zamislite to kao električne senzore
koji se nalaze u čitavom okruženju,
u gradovima, fabrikama, skladištima,
distributivnim centrima i saobraćajnim mrežama širom sveta
i sakupljaju podatke neophodne za donošenje najpodesnijih odluka.
Odluke se zasnivaju na potrebama društva,
a ne na korporativnim i privatnim interesima.
Automatizacija i mašine nisu ono zbog čega treba da brinemo,
već zloupotreba tehnologije zarad sebičnih interesa.
Zapamtite, ljudi odlučuju kojim ciljevima mašine služe.
Ako tehnologija ne oslobodi sve ljude
i omogući im da teže višim ciljevima,
onda će sav njen tehnološki potencijal biti besmislen.
Uvek morate da sprovedete i pozitivnu i negativnu studiju
pre nego što počnete da rekonstruišete okolinu.
Projektovanje budućnosti
Sve je prazna priča ako nema tehničkog plana
za organizovanje i korišćenje resursa da bi se postiglo izobilje.
Slede neki od mnogobrojnih predloga Venus projekta
koji se odnose na sve aspekte društva.
Danas više od pola svetske populacije živi u gradovima
koji su zagađeni, opasni i rasipaju energiju.
Grad treba da bude projektovan kao živi sistem,
organizam, univerzitet.
Svi gradovi u budućnosti biće univerzitetski centri
koji rastu i stalno razmenjuju ideje.
Gradovi će imati ugrađen transportni sistem,
da ne bi bilo nesreća
niti neosmišljenih tehnoloških zona.
Medicina, botanika, poljoprivreda - čitav sistem je sveobuhvatno isplaniran.
Mnogo je bolje izgraditi nove gradove,
nego preurediti i održavati stare.
Fresko koristi sistemski pristup u projektovanju novih gradova.
Oni su prijatna mesta za život.
Pomisao da inteligentno sveobuhvatno planiranje
podrazmeva masovnu uniformnost je apsurd.
Gradovi bi bili uniformni samo u smislu
da zahtevaju manje materijala za izgradnju, čuvaju vreme i energiju
i dovoljno su fleksibilni da dozvoljavaju promene,
dok istovremeno čuvaju lokalnu sredinu.
Ako projektujemo gradove tako da zadovoljavaju ljudske potrebe,
većina problema sa kojima se danas suočavamo ne bi postojala.
U centralnoj kupoli se nalaze obdaništa,
škole, zubari, zdravstvene ustanove.
Tokom projektovanja gradova
osmislimo osminu gradskog sistema, a zatim nju umnožimo,
umesto da arhitekte projektuju svaku zgradu i objekat,
jer to predstavlja ogromno rasipanje energije i talenta.
Da bismo rešili stambeno pitanje svih ljudi na svetu,
moramo da koristimo tehnike gradnje mnogo drugačije od savremenih.
Srukture koje se izvlače i same podižu
donele bi revoluciju i ubrzale proces izgradnje.
Ovi lagani, dugovečni stanovi mogli bi automatski da se proizvode
i zatim razdvajaju i postavljaju pomoću ogromnih mašina.
Fasade ovih struktura služe kao fotonaponski generatori
i koncentratori toplote.
Ne posedujete ništa u ovom društvu.
Ljudi ne žele novac,
već pristup stvarima kada ih požele.
Ljudi u društvu izobilja imaće pristup stvarima
i neće ih više skladiš*** i gomilati.
Recikliraćemo ih, modernizovati, usavršavati.
Uzmite materijal iz starih automobila,
od toga pravite nove i loših više neće biti.
Stari automobili predstavljaju opasnost.
Iako vi vozite skup automobil, ako nekome ko vozi propali i stari
otkažu kočnice, možete da poginete.
Nećemo stare automobile na putevima,
nećemo ništa što se kvari
i o čemu moramo da brinemo.
U ekonomiji zasnovanoj na resursima
ljudi imaju pristup svemu što im treba
bez potrebe za kupovinom, održavanjem i osiguravanjem imovine.
Ovako bi bilo više za svakoga
i proizvodi bi uvek bili dostupni.
Sve što je ljudima potrebno nalazi se u pristupačnim spoljašnjim kupolama.
Materijal za vajanje, muzički instrumenti,
slično kao u javnoj biblioteci.
Ljudi odu tamo i uzmu kameru, bicikl ili sat.
Sve što im treba dostupno je besplatno.
Ovo znači da moramo da dostignemo toliko visok nivo proizvodnje
da nema više nestašice.
Ovo će sprečiti skoro sav kriminal.
Ne postoji način da postojeći sistem učinimo pravednim.
Moramo stvoriti sistem koji garantuje ljudska prava.
Kad svako ima besplatan pristup robi i uslugama,
nema borbe za prava žena ili crnaca.
To dolazi samo po sebi u ovakvom društvu.
Nema potrebe za zakonima kao što su "Ne kradi",
takvo ponašanje ne bi postojalo.
Oko centralne kupole nalaze se istraživački centri
koji bi se bavili stvarima važnim
za održivost čitave zajednice.
Posle istraživačkih centara
nalazi se oblast za rekreaciju,
sa terenima za tenis i sve sportove koje ljudi žele.
Iza toga nalazi se stambena oblast
prošarana potocima, vodopadima i jezerima.
Postojale bi najrazličitije jedinstvene kuće
koje ne bi zahtevale održavanje, bile bi otporne na vatru
i loše vremenske prilike.
U sledećem sektoru nalaze se zgrade.
Neki ljudi vole da žive u stanovima
zato što u zgradama postoje dramske grupe, škole,
lekari, zubari - sve to se nalazi u centralnim kulama.
Verujem da će se u budućnosti ljudi seliti iz privatnih kuća
u veće komplekse.
U poslednjem krugu nalazi se poljoprivreda u zatvorenom
ili hidroponijske farme,
ali postoji i poljoprivreda na otvorenom.
Grad bi koristio najbolju čistu tehnologiju koja je
u harmoniji sa prirodom - vetar, solarnu i geotermalnu energiju,
toplotne akumulatore, piezolektriku, talase, tehnologiju temperaturnih razlika,
okeanske termalne ventile i drugo.
Ogroman doprinos stvaranju energije u budućnosti
dala bi izgradnja kopnenog mosta ili tunela preko Beringovog moreuza.
Ove podvodne strukture pomoću turbina pretvaraju
deo okeanskih struja u čistu energiju.
Korišćenjem ovih izvora napajali bismo Zemlju čistom energijom
i omogućili ljudima da uživaju u visokom životnom standardu
hiljadama godina koje slede.
Nema više potrebe da koristimo zagađujuće ugljovodonike.
Zagađenje će postati stvar prošlosti.
Celokupan prevoz biće integrisan
u svetski saobraćajni sistem.
Saobraćaj u gradovima odvijaće se transvejerima.
Između gradova putovaće se prugama sa jednom trakom.
Maglev vozovi koristiće se za duža putovanja.
Da bi se postigla veća efikasnost, ovi brzi vozovi
sastavljeni su iz vagona
koji mogu da se otkače dok je voz u pokretu.
Postojaće više vrsta letelica.
Ove letelice sa vertikalnim uzletanjem i sletanjem
koriste se za prevoz putnika i robe.
Prioritet je bezbednost, a ne ušteda novca
ili poslovanje sa najpovoljnijim ponuđačem.
Ovaj teretnjak ima odvojive odeljke
koji omogućavaju brz utovar i istovar.
Broj odeljaka varira u zavisnosti
od količine tereta koji treba isporučiti.
Kada se svi odeljci povežu, kreću se kao jedna celina.
Brodovi će biti ploveća industrijska postrojenja
koja proizvode na putu ka svom odredištu.
Oni mogu da budu i obrazovni centri
u kojima deca i odrasli putujući po svetu stiču inovativno obrazovanje
i to ne kroz posredno, već iskustveno učenje
i interakciju sa realnim okruženjem.
Nacionalni transportni sistem uključivao bi i mrežu
vodenih puteva, kanala i sistema navodnjavanja.
Smanjivali bi opasnost od poplava i suša,
omogućavali migracije riba, obezbeđivali zaštitu
od požara i služili kao farme riba i zone za rekreaciju.
Ako primenimo nauku i tehnologiju
direktno na društveni sistem,
bez ograničenja koja nameću tržište, finansije ili patenti,
možemo da postignemo veoma visok životni standard
u kratkom vremenskom roku.
Ovo društvo bi se stalno usavršavalo,
menjajući se brzo zahvaljujući novim tehnologijama, izumima i idejama.
Bilo bi to društvo koje se razvija,
a ne kruto uređeno kao savremeno.
Zamislite da živite u čudesnom okeanskom gradu,
pomažete da se obnovi ekosistem mora
i smanjujete prenaseljenost na kopnu.
Gradovi u moru mogu da služe i kao univerziteti i istraživački centri
gde studenti izučavaju nauke o morima.
Mogu da služe i za uzgoj ribe, marikulturu i rudarstvo,
održavajući time dinamičku ravnotežu u okeanima.
Samoodrživi gradovi u moru razlikuju se
u zavisnosti od lokacije i funkcije.
Ove podvodne osmatračnice omogućavaju ljudima
da posmatraju morski život u prirodnom okruženju.
Na ovakvim morskim farmama
uzgaja se riba i drugi oblici morskog života,
koji zadovoljavaju potrebe ljudi za hranom.
Ove strukture bi dozvolile slobodan protok vode svuda.
Ovakvo korišćenje tehnologije omogućilo bi globalnom društvu
da napreduje i sprovede rekonstrukciju čitavog sveta
u najkraćem mogućem roku.
Utopija, ako bi se ikad uspostavila, stagnirala bi i na kraju umrla.
Ono o čemu govorim je kultura koja se stalno
razvija i menja.
Ne znam kakvo je savršeno društvo, ne znam šta to znači.
Znam samo da možemo mnogo bolje od ovoga.
Nisam utopista, nisam humanista
koji bi voleo da svi žive u ljubavi i slozi.
Ako tako ne budemo živeli, poubijaćemo se
i uništićemo Zemlju.
Novi način života obezbeđuje dosta slobodnog vremena,
ali takođe produbljuje znanja i razvija kreativnost kod svih.
Mera uspeha bilo bi ostvarivanje ličnih interesovanja,
a ne sticanje bogatstva i postizanje sebičnih ciljeva.
Ekonomija zasnovana na resursima, osim što bi promenila okruženje
i učinila ga čistim, efikasnim i prijatnim,
uvela bi i nov sistem vrednosti
koji bi odgovarao ciljevima ovog inovativnog pristupa.
Kada bi obrazovanje i resursi bili dostupni svima,
ne bi bilo granica za ljudski potencijal.
Svi bi imali slobodu da se bave
kojom god konstruktivnom oblašću izaberu,
bez ekonomskih ograničenja kakva postoje danas.
Živimo u vremenu u kome moramo da donesemo neke odluke
ako želimo da prevaziđemo savremenu kulturu nestašice,
gomilanja otpada i uništavanja okoline
i stvorimo održivo društvo koje vodi računa o sredini i obezbeđuje izobilje.
Društvo bez vizije moguće budućnosti
osuđeno je da ponavlja greške iz prošlosti
iznova i iznova.
Neiskreno je da kažemo
da je čovek najviši oblik evolucije, a to učimo u školi.
Ljudi uništavaju okeane, ribe, atmosferu, jedni druge.
Čovek leti iznad grada, pritisne dugme
i pobije sve nuklearnim oružjem.
To je najbolja kreacija prirode? Bogami nije.
Mislim da nas još uvek čeka dug put.
Ili ćemo da napravimo raj na Zemlji
ili ćemo istrebiti sami sebe, vreme će da pokaže.
Zavisi od onoga što vi uradite.
Možemo da napravimo svet u kome su rat i pohlepa daleko sećanje.
Kada se nauka i tehnologija budu koristile
u okviru globalne ekonomije zasnovane na resursima,
uz vođenje računa o sredini i dobrobiti svih ljudi,
tek tada ćemo razumeti
šta znači biti stvarno civilizovan.
Budite deo sve veće zajednice ljudi
koja radi na ostvarivanju ciljeva Venus projekta.
Pridružite nam se u naporima da prenesemo viziju pozitivne budućnosti
ljudima širom sveta pomoću igranog filma.
Sve ovo možemo da napravimo sa onim što već znamo.
Potrebno je deset godina da promenimo izgled Zemlje,
da od planete napravimo novi rajski vrt.
Izbor je vaš. Nadmećemo se u nuklearnom naoružanju,
usavršavamo oružje, pokušavamo da rešimo probleme
glasanjem za jednu ili drugu političku partiju,
a politika je ogrezla u korupciji.
Ponoviću - i komunizam i socijalizam
i fašizam i demokratija i liberalizam.
Ne postoje problemi crnaca, Poljaka, Jevreja, Grka
i žena, to su problemi čovečanstva.