Tip:
Highlight text to annotate it
X
Znate, imao sam problem sa poremećajem pažnje u školi, a imam doktorat.
Zaradio sam doktorat, ali mi je bilo naporno da pratim biologiju, geologiju,
fiziku, hemiju - stvarno naporno.
Samo jedna stvar je privukla moju pažnju.
A to je planeta zvana Zemlja,
ali na ovoj slici vidite
da je Zemlja uglavnom voda - to je Tihi okean.
70 procenata Zemlje je prekriveno vodom i mogli biste reći:
"Ja poznajem planetu Zemlju. Ovde živim."
Ne poznajete Zemlju.
Ne poznajete ovu planetu, jer je njen najveći deo prekriven vodom -
prosečna dubina je oko 3 km.
Kad izađete napolje i pogledate Empajer stejt bilding, Krajsler bilding,
prosečna dubina okeana je kao 15 takvih naslaganih jedna na drugu.
Istražili smo oko 5 posto onoga što se nalazi u toj vodi.
"Istražili" znači - zavirili jedanput i videli šta ima tamo.
Ono što želim danas je da vam pokažem
neke stvari o ovoj planeti, o okeanima.
Želim da vas odvedem iz plićaka do dubokih voda
i nadam se da ćete, kao i ja, videti neke stvari
koje će vas navući na istraživanje planete Zemlje.
Znate korale, viđali ste ih puno.
Oni među vama koji su bili na plaži i ronili,
znaju da su korali neverovatna mesta
puna života - nekih većih životinja, nekih manjih, nekih lepih,
nekih opasnih - ajkula, kitova...
Njih treba sačuvati od čovečanstva.
To su sjajna mesta, ali verovatno ne znate da
u dubinama okeana, najdubljim delovima okeana
imamo vulkanske erupcije.
Većina vulkana na Zemlji je na dnu mora -
više od 80 posto - i u stvari, imamo vatru
duboko u okeanu u ovom trenutku.
Širom sveta - u Pacifiku, u Atlantiku, u Indijskom okeanu,
na ovom mestu, na dnu okeana stene se pretvaraju u tečnost.
Tako da u stvari imate talase na dnu okeana.
Rekli biste da ništa ne može da živi ovde, ali ako dobro pogledamo,
čak i ovde u najdubljim, najmračnijim mestima na Zemlji, nalazimo život
što nam govori da život želi da nastane.
Prilično neverovatna stvar.
Svaki put kad odemo na morsko dno
da istražujemo s našim podmornicama, robotima,
vidimo nešto što je obično iznenađujuće.
Ponekad je zapanjujuće, a ponekad revolucionarno.
Ovde vidite baricu vode
i okružuje je mali greben,
tu je mala bela peščana plaža.
Približićemo se malo. Videćete plažu malo bolje,
talase u vodi dole.
Ono što je posebno u vezi sa ovom vodom je to
da se ona nalazi na dnu Meksičkog zaliva.
Tako sedite u podmornici gledajući kroz prozor
baricu pod vodom.
Vidimo bare, jezera, reke.
Evo ovde reke na dnu okeana
koja ide iz donjeg levog ugla ka gornjem desnom.
Voda zaista protiče njom.
Ovo nas je potpuno zapanjilo: kako ovo može postojati na dnu?
U okeanu ste i gledate u neku drugu vodu.
I postoje životinje koje žive samo u toj vodi.
Tako da, dno okeana -
volim ovu mapu jer se vidi planinski lanac usred okeana.
Taj planinski lanac je najveći na Zemlji.
Zove se Srednjeokeanski greben -
80.000 km dugačak, a otkrili smo tek njegov mali deo.
Samo delić.
Tamo nalazimo doline, na hiljade dolina
većih, širih, dubljih od Velikog kanjona Kolorada.
Nalazimo, kao što sam rekao: jezera, reke, vodopade.
Najveći vodopad na planeti
je u stvari u okeanu u blizini Islanda.
Sve to u tih 5 procenata koje smo istražili.
Da biste istražili okean morate imati tehnologiju.
Ne samo tehnologiju. Nije samo Dejv Galo ili jedna osoba, koja istražuje.
To je tim ljudi. Morate imati talenat. Morate imati tim, tehnologiju.
Tehnologija je u ovom slučaju naš brod Atlantis i podmornica Alvin.
A u toj podmornici - ovo je Alvinovo porinuće - je troje ljudi.
Odgurali su ih na palubu.
I ima 47 drugih ljudi.
Timski rad na brodu obezbeđuje da sa svima bude sve u redu.
Svi u toj podmornici sada misle jedno:
da li je trebalo da odem u toalet još jedanput?
Jer tamo ste 10 sati -
10 sati u toj maloj kugli.
Vas troje zajedno i niko neće biti pored vas.
Ulazite u vodu i kada uronite neverovatno je.
Lepa plava boja koja prodire direktno u vas.
Ne čujete više brod na površini,
čujete pištanje sonara.
Ako imate Ajfon, tamo imate sonar -
isto je pištanje koje ide nadole kao i ono koje se vraća.
Ronioci proveravaju podmornicu da vide je l' napolju sve u redu
I onda kažu: "Krenite",
i krenete ka dnu okeana i to je neverovatno putovanje.
Dva i po sata tonete do dna.
I od toga - dva sata ste u mrklom mraku.
Mislili smo da ništa ne može da živi u tom svetu na dnu okeana.
A kada pogledamo, vidimo neke neverovatne stvari.
Skroz dole nalazimo život - pojas između vrha i dna
nazivamo "srednjim dubinama".
Gde god stanemo i pogledamo, nalazimo život.
Pokazaću vam ovde neke od meduza
jer one su apsolutno jedna od najfinijih stvorenja na Zemlji.
Pogledajte ovu koja mlatara rukama.
Ova je kao mali jastog.
Ova je kao one životinje sa spojenim ustima.
One su kolonijalne životinje.
Neke su male, a neke mogu biti duže od ove bine.
Neverovatne životinje i ne možete ih uhvatiti mrežom.
Moramo da odemo tamo sa kamerama i pogledamo ih.
Svaki put kad odemo, nalazimo nove vrste života.
Okean je pun života.
Pa ipak, najdublji deo okeana -
kad odemo do tog planinskog lanca, pronalazimo tople izvore.
Bili smo ubeđeni, jer je ovo otrovna voda,
jer je toliko duboko da bi zgnječila Titanik
kao kad rukom zgnječite praznu čašu.
Bili smo ubeđeni da ovde nema života.
Ali smo pronašli više života, raznolikosti i gustine
nego u tropskim prašumama.
U jednom tenutku, u jednom pogledu kroz prozor podmornice
otkrili smo nešto što je iz osnova izmenilo
način na koji razmišljamo o životu na Zemlji, a to je
da vam ne treba uvek sunčeva svetlost da biste imali život.
Ima i velikih životinja ovde - nekih koje izgledaju poznato.
Ovaj se zov Dambo. Obožavam ga. Dambo je sjajan.
Ovo - oh, voleo bih da imam više snimaka ovoga.
Pokušavamo da organizujemo ekspediciju za posmatranje ovoga
i možda ćemo to uraditi za godinu dana.
Idite na internet i pogledajte.
Vampyroteuthis infernalis. Vampirska lignja.
Neverovatno kul.
U tami morskih dubina ona ima svetleće pipke,
tako da ako sam ja ona i napadam vas, raširim ruke u mraku
i vi vidite samo svetlucanje na krajevima,
a ja vas napadam.
Kad hoće da pobegne ima ove svetleće mahune
na zadnjici, koje izgedaju kao oči.
Svetleće oči na zadnjici. Baš kul stvar.
Prosto neverovatna životinja. (Smeh)
Kad se vampirska lignja š***
navlači crni plašt preko celog tela i sklupča se u loptu.
Neobična životinja.
Ovaj brod, pre sto godina "brod snova" -
ovog aprila je trebalo da se pojavi u Njujorku.
To je Titanik i učestvovao sam u ekspediciji tamo prošle godine.
Učimo mnogo o tom brodu.
Titanik je zanimljivo mesto za biologiju
jer životinje se useljavaju na Titanik da žive.
Mikrobi u stvari jedu njegov trup.
Ovde, na pramcu, Džek je bio kralj sveta.
Ide nam vrlo dobro i ono što mi je uzbudljivo je to
što ćemo jednog dana napraviti virtuelni Titanik,
tako da možete sedeti kod kuće sa džojstikom i slušalicama
i sami ga istraživati.
To je ono što želimo da uradimo -
da napravimo ove virtuelne svetove
tako da ne bude Dejv Galo ili neko drugi onaj koji istražuje svet, već vi sami.
I evo suštine.
Okeani su neistraženi
i ne mogu da vam objasnim koliko je to važno
jer su nam oni važni.
Sedam milijardi ljudi živi na ovoj planeti i na sve nas utiče more,
jer okeani kontrolišu vazduh koji dišete,
vodu koju pijete, hranu koju jedete.
Sve ovo na neki način kontroliše okean,
a njega nismo čak ni istražili - osim pet procenata.
Želim da vas ostavim sa - u tih 5 posto, pokazao sam vam neke kul stvari.
Ima još mnogo toga i svaki put kad zaronimo u okean, otkrijemo nešto novo o moru.
Šta je onda u ostalih 95 procenata?
Da li smo već otkrili uzbudljive stvari ili ih ima još?
Ovde sam da vam kažem da je okean pun iznenađenja.
Ima jedan citat Marsela Prusta koji volim:
"Pravo putovanje istraživanja nije toliko u traženju novih predela",
što radimo, "već u novom pogledu."
Nadam se da sam vam danas pokazivanjem ovoga
dao nešto od novog pogleda na ovu planetu
i po prvi put želim da razmislite o tome na drugačiji način.
Hvala vam mnogo. Hvala.
(Aplauz)