Tip:
Highlight text to annotate it
X
Saveti, trikovi
Saveti za mamce
Preporuke za montažu
Efikasni metodi
Takmičarski recepti
Takmičarske tajne -- Dome Gaborov film
6. deo -- Pecanje na deverike sa primamom od ribljeg brašna
Kada čujemo da neko peca na deveriku, tada skoro svakom ribolovcu najpre padne na pamet jedna slatka primama,
na bazi cimeta, kao jedna od najprimamljivijih sastojaka.
Da Vam iskreno kažem, i ja sam bio ubeđen u to, sve dok nisam iskusio,koliko
Uspešno možemo da pecamo na deveriku i sa primamama na bazi ribljeg brašna. I to na malo krupnije.
Tokom višegodišnjeg feeder šaranskog ribolova često sam ulovio krupnije deverike,
čak i kapitalce od više kilograma sa primamama i pelletima na bazi ribljeg brašna.
Međutim to sam pripisivao više slučajnošću, ne pomisleći na to da ciljno pecam na deveriku
na primer na nekom takmičenju, korišćenjem primame sa ribljim brašnom. No međutim vredi isprobati!
Najbolji primer za to je Feeder Svetsko prvenstvo 2012. godine, koji je bio organizovan u Belgiji,
gde je mađarski tim, čiji član sam bio i ja, osvojio fantastično drugo mesto.
Što je krunisala pojedinačna svetska pobeda Erdei Atile.
Iz mongobrojih izveštaja sa takmičenja ste mogli otkriti, da je uspeh timu nedvosmisleno donela jedna veoma jaka,
veoma agresivna primama na bazi ribljeg brašna.
Interesantno je da je na takmičenju sa ovom primamom ulovio kapitalne deverike,
Karaše i šarane od više kilograma. Zašto je to interesantno?
Iz prostog razloga što na tom terenu, na veslačkoj stazi, gde su organizovali ovo takmičenje,živi veliki broj sitnih žutoperki, durbinča, deverike,
i ostalih vrsta riba koji obično nađu mamac pre željenih kapitalca.
Međutim sa ovom primamom smo mogli da izvršimo selekciju na takvom nivou,
da kada nam je *** stapa mrdnuo, kada smo imali trzaj, gotovo sigurno je u pitanju bio kapitalac.
Kada smo se vratili sa Svetskog prvenstva, više puta sam ovo testirao i na domaćoj teritoriji,
kako na rekama tako i na stajaćicama. Rezultat je neverovatan.
Savršeno je funkcionisala i na ovom terenu, međutim moram da istaknem odmah na početku,
da je vredi isprobati na terenu, gde znamo da ima krupnijih deverika.
Šta se podrazumeva pod krupnijim deverikama? To su deverike od pola kilograma i preko pola kilograma.
Ukoliko je prosečna težina riba manja, ili kada je mali broj većih na određenom terenu,
tada ne vredi da pokušavamo pecati sa primamama sa ribljim brašnom, jer ćemo i u najboljem slučaju uloviti samo nekoliko krupnijih šarana i karaša.
Međutim tamo gde je pojedinačna težina veća od ovog, čak i kada ima puno sitnih riba,
sa ovom primamom sa ribljim brašnom, fantastično možemo da izvršimo selekciju i da povećamo težinu mogućih ulova.
Mesto koje sam izabrao, gde ću Vam predstaviti pecanje na deveriku sa ribljim brašnom, je jedna od najpopularnijih voda u državi, a to je Maconka jezero.
Postala je veoma popularna zahvaljujući pre svega kapitalnim šaranima,
ali pored toga nju karakteriše i izuzetno bogata i šarena riblja fauna.
Na ovom mestu već 10 godina organizujemo izuzetno prestižna ribolovačka takmičenja, među kojima je i
Haldorado -- Uspešan sportski ribolov Međunarodni Feeder kup.
Već 11. put je ove godine organizovano, ujedno i pojedinačno i timsko takmičenje.
U veoma jakoj pojedinačnoj konkurenciji, do sada još nikada nisam uspeo da osvojim prvo mesto,
Međutim 2012.godine sam pobedio!
Oni koji su pratili dosadašnje epizode serije Takmičarske tajne, verovatno će se setiti,
da sam više puta spomenuo koliko je bilo teško, i kolike su bile male razlike,
da bih na kraju osvojio prvo, drugo ili treće mesto.
Verujete li ili ne, prvih 7 takmičara su u prva 2 kola osvojili isti broj poena, ukupno 3 poena.
Oni koji su već iskusniji takmičari, znaju da je u ovom slučaju odlučujuća samo težina ulova.
No u ovoj situaciji neko može biti i sedmi i prvi.
Prvo mesto sam na kraju uspeo osvojiti, na taj način što sam u 2. kolu uspeo da ulovim blizu 20 kg kesege,
postigavši tako pobedničko mesto zahvaljujući ukupnoj težini ulova.
Izuzetno sam ponosan na ovu pobedu, jer sam uspeo da pobedim i one takmičare,
koji su ciljno pecali na šarane na ovom terenu.
Za vreme trajanja takmičenja od 5 sati, nisu uspeli da ulove toliko šarana, koliko sam ja ulovio kesege.
A to znači da iako je ova voda poznata po kapitalnim šaranima i po velikom broju šarana,
ipak vredi pecati na kesegu u takmičarskim uslovima,
jer možemo postići izvanredan ulov.
Jednu tajnu uspeha predstavlja to što sam pecao na kesege na malo veći domet od ostalih takmičara, prosečno na 40 m.
Ostali su pecali na kesegu na daljini od 20-30 metara.
Specifičnost današnjeg ribolova je u tome što ću pecati na još veći domet, na 60 m.
Ovo samo po sebi nije specifično za one koji pecaju sa feeder štapom,
ali ako dodajem i to da ću koristiti montažu,
koja maksimalno zadovoljava međunarodne propise, situacija je odmah drugačija.
Želeo bih da ukratko objasnim najvažnije kriterijume takmičenja koja su organizovana po međunarodnim pravilima,
pre svega za one koji još nisu učestvovali na ovakvom takmičenju.
Montaža mora da bude takva da hranilica može bezkonačno da se kliže na njoj.
Znači zabranjeno je stopirati. Minimalna dužina predveza mora da bude 50 cm.
Hranilica ne sme da bude in-line, odnosno osnovni najlon ne sme da se prevuče kroz nju,
ovakve su dakle tradicionalne rebraste hranilice ili method hranilice.
Korišćenje ovih hranilica je zabranjeno. Što znači da je zabranjeno korišćenje svih onih hranilica, koje inače možemo zabaciti na veći domet,
sa kojima možemo precizno zabacivati.
Iz tog razloga je veoma teško zabacivati na daljinu veću od 40 m sa montažom koja odgovara međunarodnim pravilima,
ali postoji rešenje i za to.
Ovo dobro rešenje smo naučili od pobedničke ekipe svetskog prvenstva, od reprezentativaca Holandije.
Oni su koristili jednu specifičnu hranilicu, sa kojom su bez problema zabacivali na 60-80 metara.
Inače i zbog toga vredi učestvovati na takvim ribolovačkim takmičenjima,
na kojoj učestvuju i profesionalni, od nas mnogo edukovaniji ribolovci, jer od njih možemo pokupiti toliku količinu informacije za relativno kratko vreme,
toliko korisne praktike, za koje nam ne bi bili dovoljni sati, dani a čak ni nedelje provedene pored obale.
U međuvremenu sam isprobao i ovu montažu i hranilicu, i funkcionišu veoma efikasno.
Možemo pecati na mnogo veći domet sa njom, izuzetno precizno
a što je još važnije, montažu možemo zabacivati isto tako precizno i u promenljivim vremenskim uslovima,
Što znači da ni iznenadan vetar nas neće ometati da zabacujemo na željeno mesto.
Napravili smo i njenu dalje razvijenu Haldorado verziju, koja nosi naziv Long Cast Round.
Ovako izgleda. Proizvodi se u verziji od 25 i 35 gr.
Zahvaljujući otežanju, veoma stabilno leti i što je važnije od toga, može da se zabaci na veliki domet.
Nakon što smo stigli i što sam zauzeo svoje mesto, počeo sam sa prihranjivanjem, zabacivši deset puta sa ovom veličinom hranilice.
Nije nam potrebna veća hranilica ili štap za prihranjivanje, jer sam prihranjivanje vršio
Sa istom montažom, sa kojom ću i pecati.
S obzirom da je već jesen i da je voda hladna, nije potrebno koristim veliku količinu primame,
ni ishrana ribe nije toliko intenzivna kao u letnjem periodu, kada je voda toplija.
Hajde da započnemo! Da vidimo kako ovo funkcioniše!
Evo stigla je prva deverika. Iako nije kapitalac jezera, deverike su već tu.
Opa, evo ga čim sam ubacio.
Vreme je veoma neprijatno hladno, nema šta, jesen je, čak i ribe jedu mnogo opreznije i finije,
ali čim sam spustio štap odmah je stigao i udarac.
Uvek uključim stopericu, da bi znao koliko je vremena prošlo dok mi riba stigne,
Sada, ako dobro vidim prošlo je 52-53 sekundi od zabačaja i već je stigla i sledeća deverika.
O kako je lepa.
Prelepa riba.
Evo je.
Temperatura vazduha nije viša od 5 stepeni, a temperatura vode je oko 10 stepeni,
vremenski uslovi su zaista ozbiljni i neprijatni. Oho, međutim deverike su sve lepše.
Kako si lepa!
Tu je još jedna lepotica.
I evo udarca.
Ova će biti moja 14. Riba. Zato znam tako tačno, jer ne kontrolišem samo protek vremena,
koliko prođe do udarca, već kontrolišem i tempo ulova.
Za tu namenu koristim brojač ribe, koji sada pokazuje 13. Ali čim uhvatim i ovu i stavim je u meredovu,
pritisnem brojač i broj se odmah povećava, znači biće 14, što izuzetno važno tokom takmičenja,
jer na ovaj način možemo pretpostaviti koliko ćemo ulova imati
na takmičenju koje traje recimo 5 sati.
Pored toga mogu da pratim i susedne ribolovce, koliko su ribe ulovili, i mogu da uporedim sa mojim rezultatima,
i shodno tome mogu da menjam svoju strategiju i taktiku.
Vreme je da kažem par reči i o primama koje stavljam u hranilicu.
Pored mene se nalaze dve činije. U pogledu sastojaka mešavine su iste, međutim, srazmera sastojaka je različita,
kako sam ih pomešao. U ovoj činiji se nalazi jedna smeša zelenkasto-braon boje,
dok u ovoj drugoj iza se nalazi smeša braonkasto-zelenkasta mešavina.
Ova smeša se sastoji od mešavine 1 kg Haldorado Top Method Maximum Green i 0,5 kg Velika Deverika primame,
što znači da je kod ove dominantan riblji ukus.
Ova druga smeša sadrži 1 kg Haldorado Velika Deverika primamu i 0,5 kg Top Method Feeder Maximum Green primamu.
Ovde je međutim dominantan sladak, začinski ukus.
Uz oba mešavine sam dodao pola-pola bočice Velika Deverika tečne arome.
Zašto je potrebno da koristimo 2 smeše?
Na osnovu iskustva sa ovog terena, slatke primame sa minimalnom količinom ribljeg brašna definitivno privlače lepe deverike,
i umeju da primame veliku grupu ribe.
Na žalost, kada se okupljaju u velikom broju, često se pojavljuju i sitniji komadi.
Lepe ribe će zameniti sve sitnije i sitnije. Smanjuje se veličina do veličine šake ili čak još više.
U ovom slučaju je moguće preokrenuti proces, ukoliko počnemo Da koristimo primamu sa ribljim brašnom.
Jako lepo možemo izvršiti selekciju krupnijih riba iz mase riba na prihranjenom mestu.
Kombinacijom ove dve vrste smeše,njihovim naizmeničnim korišćenjem
možemo uloviti sve lepše i krupnije deverike.
Važno je da ova tehnika ribolova, koja se pokazala veoma efikasnom na takmičenjima, savršeno funkcioniše
i tokom svakodnevnog ribolova.
Kada Vam dosadi da su ulovljene deverike sve manje i manje,
sa ovom tehnikom ćete moći veoma efikasno da selektujete krupnije deverike.
Ova tehnika nije toliko spektakularna, nije toliko dinamična, kao kada želite da ulovite sve veličine,
kod ove tehnike je važnije da uhvatimo samo krupnije deverike.
Možda zvuči iznenađujuće, ali ukupna težina ulova će ovako biti verovatno veća, nego kada ne selektujemo krupnije komade.
Kao što ste već videli, kada su malo veći komadi na prihranjenom mestu, često
Sam imao trzaj u roku od 1 min. Veoma lepo možemo da ih selektujemo.
Druga tehnika, koja zahteva ozbiljnu praksu, ali koja se može uvežbati,
jeste da kada prihranjujemo na istom mestu i želimo da uhvatimo krupnije ribe,
važno je da ne zabacujemo na sredinu prihranjenog mesta, već na levu ili desnu ivicu prihranjenog reona.
To naravno ne znači da treba da zabacujemo nekoliko metara od prihranjenog mesta, odnosno od epicentruma pirhranjene teritorije,
jer sa tim možemo postići suprotan efekat, da razvučemo roj.
Zabacujemo na ivicu prihranjenog mesta na 1-1 m.
Mnogo ćemo ranije imati trzaj i veličinas ribe će biti mnogo veća.
Pored korišćenja odgovarajuće primame, isto tako važnu ulogu igraju i živi mamci.
Pre svakog zabačaja ubacim i malu količinu živog mamca, i to crviće,
čahure,komarce i malo sveže seckane gliste.
Ovo izuzetno vole krupnije deverike.
Ovako će dobiti prilikom svakog zabačaja jednu energetsku bombu sa živim mamcima.
I na udicu stavljam živi mamac, pre svega larvu komarca, jer je to omiljena hrana deverike.
Ovo kombinujem sa glistom, crvićima, čahurom ili stavim samo jednu ogromnu ružu od njih.
Ili što je još zanimljivo, poslednjih nekoliko komada sam ulovio sa sušenim crvićima,
i jako brzo sam imao trzaj.
Imajući u vidu da je voda hladna, mogli bi da budemo ubeđeni da se ribe nalaze na dnu jezera.
Prethodno ulovljene ribe potvrđuju, da sušeni crvići kombinovani sa nekoliko komada larve komarca, mnogo su pre rezultirali udarcem,
iako je sušeni crvić skroz izdigao 50 cm dugačak predvez, nego mamci koji leže na dnu vode.
A ono što je još iznenađujuće, jeste da je i veličina ovako ulovljenih riba
mnogo veća od onih koji se hrane na dnu vode.
To znači da bez obzira na to kakvi su vremenski uslovi i koje je godišnje doba u pitanju sušeni crvići će Vam uvek dobro doći.
Hranilicu ću da napunim sa seckanim glistama pomešanom primamom.
Ovako izgleda jedna kvalitetno napunjena hranilica.
Kamera na Gaboru
Veličina se lepo povećava. Obožavam ove tamne bronzane deverike.
Boja deverike je inače sve tamnija, što je veća riba.
I sve ovo krajem jeseni sa primamom na bazi ribljeg brašna.
Onima koji do sada nisu pratili seriju „Takmičarske tajne" možda deluje iznenađujuće i čudno,
da mi se 50 cm dugačak predvez ne mrlja uopšte,
I da ne izvlačim predvez u obliku jednog velikog čvora.
Ovo sam postigao time što uvek koristim pletenicu,
što je neophodno kod zabačaja na veći domet, i na kraju pletenicu uzmem duplo i napravim jednu kukicu.
Ovu kukicu na kraju osiguravam sa još dve omče, da predvez ne bi omgao da pređe kroz nju.
Ova kukica zapravo funkcioniše kao antitangl.
Sprečava mrljanje predveza, kako bi posle zabačaja potonuo bez mrljanja.
Efikasnost ove montaže sam već dokazao i u mnogo ektremnijim situacijama,
oni koji su videli 1. Deo serije „Takmičarske tajne" verovatno se sećaju da i 125 cm dugačak predvez može da se koristi
bez mrljanja sa ovim tipom montaže.
Predvez je Haldorado Visitor 0,14 debljine, a udica je takođe 0,14 veličine a radi se o Gamakatsu udici tipa 1310N.
Inače ne možemo precizno zabacivati na ovako veliku razdaljinu kao što je 60 m sada, sa najboljom montažom,
pgotovo kada su vremenski uslovi promenljivi.
Vetar ponekad jako duva, pa prestane, menja se i pravac iz koga vetar duva, za ovo nam je potreban jedan jak ali elastičan štap.
Preporučujem štap 3,90 m dužine sa heavy/medium heavy akcijom.
Ja koristim Royal Carp Feeder štap 3,90 m dužine, koji je savršen i u ovakvoj situaciji.
Naravno ni najbolji štap ne vredi ništa bez odgovarajuće mašinice.
Mašinica koju držim u ruci je novi Spro model za 2013. godinu, tačnije Team Feeder porodica mašinica, i koja će biti dostupna u tri verzije.
Veoma sam ponosan što sam učestvovao u razvijanju finalne verzije.
Tokom stalnih testiranja, uvek sam mogao da saopštim svoje primedbe i konstatacije, sve do finalnog rezultata.
Zahvaljujući klipsu mašinice, predvez ćemouvek zabaciti na isto mesto,
A zatim veoma važnu ulogu igra i najlon.
Čim malo gurnemo špic štapa u vodu, zahvaljujući talasima, najlon će potonuti za nekoliko sekundi.
Na držač štapa stavljen špic izgleda veoma atraktivno, s obzirom da se nalazi svega 1-2 cm iznad vode,
a nekad kada ima više talasa i dodiruje površinu vode.
To je neophodno iz razloga što ni štap nije poziciran na regularan način,
pri čemu je inače ovoliko vremena prošao do udarca, znači nije reč o klasičnom
feeder ribolovu, kada su i udarci jako agresivni,
odlučniji, to ovde nije slučaj.
Ovde su trzaji jako osetljivi, pažljivi i mirni, jako nežno će se pomerati od 1-2 do 3 cm
ili mi ispravljanje špica signalizuje trzaj.
Hladno je, pa se i ribe hrane pažljivije, te su i trzaji usklađeni sa tim,
ali sa nameštanjem štapa na ovaj način, da skoro dodiruje vodu,
kada nam voda lepo prikazuje i najmanji trzaj na špicu, savršeno su uočljivi i ovi obazrivi udarci.
Vidi se koliko je selekcija bila uspešna, uspeo sam da ulovim prelepe, krupne deverike.
Brzo jedna fotografija i mogu da idu nazad.
Današnji ribolov je dokaz o tome da vredi isprobati i smelije stvari, čak i kada pecamo na deverike.