Tip:
Highlight text to annotate it
X
Translator: Vedran Dizdarevic Reviewer: Enis Hrnjic
Godina je 2009.
I dvjestota je godišnjica rođenja Charlesa Darwina.
I po cijelom svijetu, poznati evolucionisti
je uzbuđeno obilježavaju.
I namjeravaju osvijetliti
gotovo svaki aspekt
Darwina i njegovog života
i kako je promijenio način na koji razmišljamo.
Kažem gotovo svaki aspekt,
jer postoji jedan aspekt ove priče
koji nisu osvijetlili.
I čini se da ga stalno preskaču i obilaze
kako bi pričali o nečem drugom.
Zato ću ja pričati o tome.
Pitanje je, zašto smo toliko drukčiji od čimpanzi?
Genetičari nam stalno govore
kako smo izuzetno bliski, skoro bez razlike u genima,
vrlo vrlo blisko srodni.
Opet, kada se pogledaju fenotipovi
imamo čimpanzu, imamo čovjeka,
zapanjujuče su različiti,
bez ikakvih sličnosti.
Ne govorim o nevidljivim stvarima
o kulturi, psihologiji ili ponašanju.
Govorim o temeljnim, suštinskim,
mjerljivim fizičkim razlikama.
Onaj je dlakav
i hoda na četiri noge.
Ovaj je goli dvonožac. Zašto?
Mislim --
(Smijeh)
Ako sam dobar darvinist, moram vjerovati
da za to postoji razlog.
Ako smo se toliko promijenili, nešto se moralo dogoditi.
Šta se dogodilo?
Prije 50 godina, to je bilo smiješno jednostavno pitanje.
Svi su znali odgovor.
Znali su što se dogodilo.
Preci majmuna ostali su u drveću.
Naši preci prešli su na ravnicu.
To je sve objašnjavalo.
Morali smo se dići na noge da bi vidjeli preko visoke trave,
ili da bi hvatali životinje,
ili da bi oslobodili ruke za oružje.
I toliko bi se pregrijavali loveći
da smo morali odbaciti svoje krzno.
To su svi znali, generacijama.
Ali onda, devedesetih, nešto se počelo otkrivati.
Paleontolozi su malo pomnije pregledali
popratnu mikrofaunu
koja je živjela u isto vrijeme i na istom mjestu kao i hominidi.
I to nisu bila bića savane.
I pregledali su biljojede. I to nisu bili biljojedi savane.
I bili su toliko pametni, da su našli način analiziranja
fosilizovanog polena.
Šok, nevjerica.
Fosilizovani polen nije dio vegetacije savane.
Dio je čak bio od lijana,
onih koje vise svuda po džungli.
I tako smo došli u situaciju
da znamo kako su se naši najraniji preci
kretali na četiri noge po drveću,
prije nego što je ekosisitem savane uopšte nastao.
Ovo nisam ja izmislila
Ovo nije manjinska teorija.
Sa time se svi slažu.
Profesor Tobias je došao iz Južne Afrike
i govorio na University College-u u Londonu.
Rekao je, sve što sam vam govorio zadnjih 20 godina,
zanemarite. Pogriješio sam.
Moramo se vratiti na početak i početi od početka.
To ga je učinilo nepopularnim. Nisu se htjeli vratiti na početak.
Mislim, to što se dogodilo je grozno.
Imate jednu dobru paradigmu.
Vjerujete u nju generacijama.
Nitko ju ne dovodi u pitanje.
Nadograđivao si je zgodnim stvarima,
oslanjajući se na nju kao na stijenu.
I sad ju izvuku pod tobom.
I šta napraviš? Šta naučnik u tom slučaju napravi?
Pa znamo odgovor, jer je
Thomas S. Kuhn
napisao poticajnu tezu
o tome 1962.
Rekao je da
kada paradigma propadne,
naučnici nastavljaju kao da se ništa nije dogodilo.
(Smijeh)
Ako nemaju paradigmu ne mogu postavljati pitanja.
Pa kažu, "Da, paradigma je kriva,
ali da nije ..."
(Smijeh)
I jedini izbor koji imaju
jest da prestanu pitati pitanja.
I to su i napravili i ovaj put.
Zato ne pričaju o tome. To je prošlo pitanje.
Neki su čak iz toga napravili i princip.
Time se moramo baviti.
Aaron Filler sa Harvarda je rekao,
"Nije li vrijeme da prestanemo pričati o selekcijskom pritisku?
Zašto ne bismo pričali o hromozomima i genima.
Pa da bilježimo ono što vidimo."
Charles Darwin se okreće u grobu!
On je znao sve o takvoj vrsti nauke.
On je zvao, nauka bez hipoteza.
I prezirao je iz dna duše.
I ako kažete,
"Neću više pričati o selekcijskim pritiscima,"
možete uzeti "Porijeklo vrsta" i baciti ga kroz prozor.
Jer u njima piše jedino o selektivnim pritiscima.
A ironija jest u tome,
da je ovo rijedak slučaj pada paradigme
kada ne trebamo čekati pojavu nove paradigme.
Postoji jedna i čeka na svoj red.
Čeka u pozadini od 1960.
kad je Alister Hardy, morski biolog,
rekao, "Mislim da su možda,
naši preci
dio vremena
provodili u vodenom okolišu."
Držao je to za sebe 30 godina.
Ali onda su to saznale novine i nastao je haos.
Sve njegove kolege rekli su, "Ovo je nečuveno.
Izložio si nas javnom ismijavanju!
Nikada više to ne smiješ uraditi."
I od tada je uklesano u kamenu
vodena teorija se mora odbaciti
zajedno sa NLO-ima i jetijima,
kao dio ludih teorija u nauci.
Ja nisam tako mislila.
Mislim da je puno išlo u prilog Hardyevoj tezi.
Željela bih vam pričati o nekoliko,
što bi se reklo,
znakova čovječanstva.
Stvari koje nas razlikuju od svih drugih,
i od svih naših predaka.
Pogledajmo našu golu kožu.
Očito je da većina bića
koja su izgubila dlake na tijelu, sisavci bez tjelesnih dlaka,
su vodena bića, kao gugong, morž,
delfin, nilski konj, morska krava.
I nekoliko onih koji se valjaju u blatu, kao babyrousa.
I vuče vas da pomislite,
možda su zato goli?
To bih predložila, i ljudi bi rekli, "Ne ne ne.
Pogledaj slona.
Zaboravila si na slona, zar ne?"
Još 1982. sam rekla,
"Pa možda slon ima vodenog pretka."
Svi su se smijali!
"Ta luda žena. Opet ona po svome."
Ali sada se svi slažu da je slon imao vodenog pretka.
I sve se vratilo na to da svi goli debelokošci
imaju vodenog pretka.
Zadnji izuzetak je bio nosorog.
Lani su na Floridi našli izumrlog pretka nosoroga
i rekli, "Čini se da je većinu vremena provodio u vodi."
Znači postoji bliska veza između golosti i vode.
Ali kao apsolutna veza; radi samo u jednom smjeru.
Nisu sve vodene životinje gole.
Jer imamo morsku vidru.
Ali može se reći
da je svaka životinja koja je postala gola
bila uvjetovana vodom, u svojem životnom vijeku
ili životnom vjeku svojih predaka. Mislim da je ovo značajno.
Jedina iznimka je gola Somalijska krtica.
Koja nikada ne izlazi na površinu.
Pogledajmo dvonožnost.
To ne možemo uporediti sa bilo kojom životinjom.
Jer smo jedina životinja koja hoda uspravno na dvije noge.
Ali možemo reći i ovo, svi majmuni
imaju sposobnost hodati na dvije noge,
ako žele, na kratko vrijeme.
Postoji samo jedan slučaj u kojem oni,
uvijek, svi, hodaju na dvije noge,
a to je kad gaze kroz vodu.
Mislite li da je to značajno?
David Attenborough misli da je značajno.
Kao mogući začetak dvonožnosti.
Pogledajmo sloj sala.
Pod kožom imamo sloj sala, posvuda.
Ništa kao bilo koji drugi primat.
Zašto ga imamo?
Znaju, da ako pogledamo druge vodene sisavce,
salo koje je kod kopnenih sisavaca
naslagano unutar tijela,
oko bubrega, crijeva i slično,
se počelo kretati prema van,
te se nataložilo u sloju pod kožom.
Kod kita je prešlo do kraja.
Nema sala unutra, svo je vani pod kožom.
Ne možemo zaobići pretpostavku
da se to kod nas počelo događati.
Imamo sloj koji leži pod kožom.
To je jedino moguće objašnjenje zašto ljudi,
ako nemaju sreće,
mogu postati pretjerano gojazni,
na način koji je fizički nemoguć kod bilo kojeg drugog primata.
To je nešto vrlo čudno, i nikad objašnjeno.
Pitanje zašto mi možemo govoriti.
Možemo govoriti.
A gorila ne može. Zašto?
To nema veze sa njezinim zubima, jezikom, plućima ili tako nečim.
To ima veze sa svjesnim kontroliranjem disanja.
Gorilu se ne može naučiti niti da kaže "Ah" na komandu.
Jedina bića koja imaju svjesnu kontrolu disanja
su životinje i ptice koje rone.
To je apsolutni preduslov za mogućnost govora.
Postoji i činjenica da smo aerodinamični.
Pokušajte zamisliti skakača u vodi
koji kod ulaska u vodu jedva zapljusne.
Pokušajte zamisliti gorilu
da to isto napravi.
Možete vidjeti da je naša građa, u porđenju sa gorilom,
na pola puta da smo građeni kao riba.
Pokušavam reći da je već 40tak godina,
ova vodena teorija pogrešno kategorizirana kao luda ideja,
a nije luda ideja.
A ironija je u tome da
oni ne sprječavaju vodenu teoriju
da bi zaštitili svoju teoriju,
s kojom se svi slažu i svi vole.
Te teorije nema.
Oni sprječavaju vodenu teoriju
kako bi zaštitili vakuum.
(Smijeh)
(Pljesak)
Kako reaguju kad kažem ove stvari?
Česta reakcija koju sam čula dvadesetak puta
je, "Ali to je istraženo.
Provodili su ozbiljne studije o ovome na početku,
kad je Hardy izdao svoj članak."
Ne vjerujem u to.
35 godina sam tražila dokaze
o takvom slučaju
i zaključila sam, da je to urbani mit.
To se nikad nije dogodilo.
Ponekad pitam ljude, i oni kažu,
"Sviđa mi se vodena teorija!
Svima se sviđa vodena teorija.
Naravno da ne vjeruju u nju, ali im se sviđa."
Onda ih pitam, "Zašto misliš da je pogrešna?"
Oni kažu "Pa ...
svi sa kojima pričam kažu da je pogrešna.
A ne mogu svi biti u krivu, zar ne?"
Odgovor na to, jasan i glasan, je, "Da! Mogu svi biti u krivu."
Historija je prepuna slučajeva kad su svi u krivu.
(Pljesak)
I kada imate naučni problem poput ovoga,
ne možete ga riješiti brojeći glasove,
i zaključivanjem, "Više nas kaže da nego ne."
(Smijeh)
Osim toga, neki glasovi znače više od drugih.
Neki su promjenili stranu.
Kao Profesor Tobias. On je promjenio stranu.
Daniel Dennett, on je promjenio stranu.
Sir David Attenborough, on je promjenio stranu.
Još neko? Slobodno uđite.
Voda je ugodna.
(Pljesak)
Sad moramo pogledati prema budućnosti.
Na kraju će se dogoditi jedna od tri stvari.
Nastaviti će ovako slijedećih 40, 50, 60 godina.
"Nećemo pričati o tome. Pričajmo o nečemu zanimljivom."
To bi bilo jako tužno.
Druga stvar koja bi se mogla dogoditi
jest da dođe kakav mladi genije,
i kaže, "Našao sam.
Nije bila savana, nije bila voda, bilo je ovo!"
Nema naznake da će se to dogoditi.
Mislim da nema treće opcije.
Pa bi treća stvar koja bi se dogodila mogla biti
jedna jako lijepa stvar.
Ako pogledamo unazad na rane godine prošlog stoljeća,
imali smo svađe i nerazumjevanje
između pobornika Mendela,
i pobornika Darwina.
Završilo je novom sintezom.
Darwinove i Mendelove ideje
stopile su se u jednu.
I mislim da će se isto dogoditi ovdje.
Dobit ćemo novu sintezu.
Hardyeve i Darwinove ideje
stopit će se u jednu.
I onda možemo krenuti dalje,
i stvarno doći nekuda.
To bi bilo jako lijepo.
Meni bi bilo drago da se to desi uskoro.
(Smijeh)
Jer sam starija od George Burnsa kad je rekao,
"U mojim godinama, više ne kupujem ni zelene banane."
(Smijeh)
Zato ako će se to desiti,
šta ga zadržava?
Mogu vam to reći u tri riječi.
Akademija kaže ne.
Odlučili su 1960.,
"To spada sa NLO-ima i jetijima."
A nije lako promijeniti njihovo mišljenje.
Naučni časopisi
neće to dirnuti ni štapom.
Udžbenici to ne spominju.
U nastavnom planu se ne spominje niti to da smo goli,
a kamoli da traže razlog za to.
TV emisijia "Horizon", koja sluša samo akademiju,
to ne želi dirati ni štapom.
Zato nikada ne čujemo za taj slučaj,
osim u šaljivim referencama
na račun ljudi na granici ludila.
Ne znam otkuda dolazi ovaj diktat.
Neko odozgo
daje naredbe,
"Ne smiješ vjerovati u vodenu teoriju."
I ako se nadaš napretku u ovom zanimanju,
i vjeruješ u to, bolje da držiš to za sebe.
Jer će ti to smetati u napretku.
Zato imam osjećaj da se neki dijelovi
naučnog establišmenta
pretvaraju u neku vrstu sveštenstva.
Ali znate, to me čini sretnom.
Jer Richard Dawkins je rekao
kako se odnosi prema sveštenstvu.
(Smjeh)
Rekao je, "Prvo im moraš uskratiti
svo strahopoštovanje
na koje su naučeni."
Dobro. To ću napraviti.
I drugo, kaže,
"Nikada se ne smiješ bojati dići prašinu."
I to ću napraviti.
Puno vam hvala.
(Pljesak)