Tip:
Highlight text to annotate it
X
Translator: Ema Bilbija Zulic Reviewer: Selma Valjevac
Sarge Salman: Cak iz Los Altos Hills u Kalifoniji,
Gospodin Henry Evans.
(Aplauz)
Henry Evans: zdravo.
Zovem se Henry Evans,
i do 29. avgusta 2002. godine,
zivio sam svoje verziju americkog sna.
Odrastao sam u tipicnom americkom gradicu u blizini St. Louis.
Otac mi je bio advokat.
Mama je bila domacica.
Ja i mojih sestero brace i sestara smo bili dobra djeca,
sa po nekom nevoljom tu i tamo.
Nakon srednje skole sam otisao od kuce da studiram
i naucim vise o svijetu.
Upisao sam univerzitet Notre Dame
i diplomirao u racunovodstvu i njemackom jeziku,
ukljucujuci i godinu studiranja u Austriji.
Zatim sam, na Stanfordu, zaradio MBA stepen.
Ozenio sam se sa svojom skolskom ljubavi, Jane.
Sretan sam sto je imam.
Zajedno smo odhranili cetvoro divne dijece.
Naporno sam radio i ucio kako bih napredovao u karijeri,
i na kraju postao glavni finansijski direktor
u Silikonskoj dolini, posao u kojem sam stvarno uzivao.
Sa porodicom sam kupi svoju prvu i jedinu kucu
13 decembra 2001. godine,
na predivnoj lokaciji u Los Altos Hills, Kalifornija,
kojoj je trebalo par popravaka,
i odakle vas se sada javljam.
Radovali smo se preuredenju kuce,
kada sam osam mjeseci nakon selidbe
dozivio udar poput srcanog izazvanog urodenom manom.
Preko noci sam postao nijemi kvadriplegicar
sa 40 godina duboke starosti.
Trebalo mi je nekoliko godina,
ali uz pomoc i poporu nevjerovatne porodice,
konacno sam odlucio da je zivot jos uvijek vrijedan zivljenja.
Postao sam fasciniran koristenjem tehnologije
koja pomaze osobama sa teskim invaliditetom,
Uredaj koji prati moje pokrete glavom i koje prodaje
kompanija Madentec
pretvara moje male pokrete glaveu pokrete misa,
i omogucava mi koristenje racunara.
Mogu surfati webom, ramijenjivati email-e,
i redovno unistavati svog prijatelja Steve Cousins-a
u online igricama.
Ova tehnologija mi omogucava da ostanem ukljucen
mentalno aktivan
i da se osjecam kao dijelom svijeta.
Jednog dana sam iz kreveta gledao CNN,
kada me zadivio profesor Charlie Kemp
iz Healthcare Robotics Lab-a na Georgia Tech
sa demostracijom robota PR2.
Napisao sam mu email i sa Steve Cousins iz Willow Garage
smo formirali projekat Roboti za covjecanstvo.
U dvije godine Roboti za covjecanstvo
su razvili nacine za mene da koristim PR2
kao svog tjelesnog surogata.
Po prvi puta sam se obrija u 10 godina.
Iz svoje Kalifornijske kuce
sam obrijao Charlie-ja u Atlanti. (Smijeh)
Dijeli sam Halloween slatkise.
Samostalno sam otvorio frizider.
Poceo sam obavljati poslove po kuci.
Uvidjeo sam nove nezamislive mogucnosti
kako da zivim i doprinesem,
sebi i drugima u mojoj situaciji.
Svi mi posjedujemo invalidnosti u nekoj formi.,
Na primjer, ako netko zeli ici 60 milja na sat,
trebat ce mu pomocni uredaj koji zovemo auto.
Vasa invalidnost vas ne cini manjom osobom
a tako ni mene moja.
Usput, pogledajte moje prevozno sredstvo. (Smijeh)
Od rodenja svi mi patimo odnesposobnosti
da samostalno letimo.
Prosle godine, Kaijen Hsiao iz Willow Garage
me je spojio sa Chad Jenkins-om.
Chad mi je pokazao kako je lako
kupiti i upravljati vazdusnim dronom.
Tada sam shvatio da bih mogao koristiti
vazdusni dron kako bih prosirio svijet
ljudi prikovanih za krevet sa letenjem,
dajuci im osjecaj kretanja i kontrole
a to je nevjerovatan osjecaj.
Pomocu misa kojeg pokrecem glavom,
ovi web interfejsi mi omogucavaju
da gledam video sa robota
i dajem komande
pritiskajuci opcije u web pretrazivacu.
Uz malo prakse sam postao dovoljno dobar sa interfejsom
da ga samostalno upravljam po kuci.
Pogao sam da razgledam vrt
i pogledam grozde koje uzgajam.
Pregledao sam solarne panele na krovu. (Smijeh)
Jedan od izazova za mene pilota je da sletim
sa dronom na kosarkaski kos.
Otisao sam i dalje, koristeci monitor
pricvrscen na glavu, Oculuc Rift,
kojeg je modificirao Fighting Walrus,
kako bih dozivio potpuno iskustvo
u kontroli drona.
Sa Chad-ovom grupom na Brown univerzitetu,
redovno letim sa dronom po njegovom laboratoriju
nekoliko puta sedmicno, iz moga doma udaljenog 3,000 milja.
Samo rad bez zabave zatupljuje kvadriplegicara,
tako da nedemo i vremena da igramo
robotski futbal. (Smijeh)
Nisam mogao pomisliti da cu biti u stanju
da se samostalno krecem po kampusu Brown univerziteta.
Kad bih si jos mogao priustiti skolarinu. (Smijeh)
Chad Jenkins: Henry, salu na stranu,
kladim se da bi svi ovi ljudi ovdje
voljeli da te vide kako upravljas ovim dronom
iz svog kreveta u Kaliforniji, udaljenog 3,000 milja.
(Aplauz)
Ok, Henry, da li si skoro bio u glavnom gradu?
(Smijeh)
Da li si uzbuden sto si na TEDxMidAtlantic?
(Smijeh) (Aplauz)
Mozes li nam pokazati koliko si uzbuden?
(Smijeh)
A sada veliki finis.
Pokazi nam svoje pilotske vjestine.
(Aplauz)
Dobro, ovo moramo jos malo uvjezbati,
ali mislim da obecava.
Ono sto cini Henrijevu pricu zapanjujucom
je u vezi sa shvatanjem Henrijevih potreba,
razumijevanjem sta ljudi u Henrijevoj situaciji
trebaju od tehnologije,
kao i razumjevanje
sta napredne tehnologije mogu pruziti,
a zatim spojiti te dvije stvari
za pametnu i odgovornu upotrebu.
Mi pokusavamo demokratizovati robote
kako bi svi mogli biti dio ovoga.
Nudimo dostupne robotske platforme
poput A.R. drone, za 300 dolara,
senzore od Suitable Technoligies za samo 13,000 dolara,
zajedno sa open-source sftverom
kako bi i vi mogli biti dio ovoga sto radimo.
Nadamo se da cete, koristeci ove alate,
moci da nadete bolje nacine da
omogucite nepokretnima da se krecu
da obezbjedite brigu sa populaciju koja stari
da bolje educirate djecu,
da razmislite o kakve bi mogli biti
vrste novi poslovi u buducnosti,
da se nadgleda i stiti okolis,
i da se istrazuje svemir.
A sada ponovo do tebe, Henry.
Henry: Hvala, Chad.
Sa ovakvom postavkom drona pokazali smo potencijal
koji se pruza ljudima prikovanim za postelju
da ponovo istrazuju vanjski svijet,
a robotika ce na kraju pruziti
igraliste
gdje cemo biti ograniceni samo svojom vlastitom mentalnom ostrinom
i mastom,
gdje su nepokretni u stanju da izvrsavaju
iste aktivnosti kao i svi drugi,
a mozda i bolje,
a tehnologija ce pruziti izlaz
za mnoge ljude koji se trenutno smatraju
biljkama.
Prije stotinu godina,
ja bih bio tretiran samo kao biljka.
Ustvari to nije tacno,
Umro bih.
Na nama je, na svima nama, da odlucimo
kako cemo koristiti robote, za dobro ili zlo,
da li da jednostavno zamjene ljude
ili da ih ucine boljim,
da nam omoguce da vise cinimo i uzivamo.
Nas gol za robotiku je da otkljuca mentalnu snagu svih nas
cineci svijet fizicki dostupnim
ljudima poput mene i drugih slicnih meni
sirom svijeta.
Uz pomoc ljudi poput vas,
ovaj san moze postati stvarnost.
Hvala.
(Aplauz)