Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ti dođes i pitaš nekoga, šta ti je potrebno?
I oni kažu: "Moja najveća potreba u životu je moje lično samopoštovanje,
osećam se loše u sebi.Osećam krivicu,imam osećanja krivice."
Vi znate šta se dešava kada neko ode kod psihijatra ili psihologa.
U osnovu,moderna psihijatrija se bavi ljudskim najvećim problemom, koji je šta?
Koje su neke od tih stvari?
Pa, u osnovu, čovek ima sve ove probleme koje smo naveli.
Psihijatrija i psihologija prepoznaju probleme koje čovek ima, ali šta one rade?
Oni, zapravo, pokušavaju da ubede te ljude, da za svoje probleme okrive nekog drugog.
To je istina da oni to rade.
Vi prihvatite te stvari, a onda oni počnu da ispituju vaše roditelje.
Pitaju za vaše detinjstvo, kako ste odgojeni.
Počinju da preispituju sve ovo.
Drugim rečima,na kraju, oni samo krive druge ljude za vaše probleme
ili imaš možda problem sa samosažaljenjem, a ne sa krivicom.
Drugim rečima, mi možemo da utvrdimo zašto ti se te stvari događaju.
Kažu, nije tvoja krivica zašto ti se to događa.
Misle na razloge zbog kojih si bolestan.
I šta oni rade: "O, ti si šizofreničar, eto zašto imaš te probleme!"
Kažu:"Ti si alkoholičar",a ne:"Ti si pijanica i to je tvoja krivica"
"Vi ste imali nasledne sklonosti da postanete alkoholičar."
"Vi imate bolest,to je bolje nego da budete predmet
žaljenja zbog osećaja krivice."
"Vidite,mi ne želimo da vas krivimo ni za šta
zato sto ćete možda osećati krivicu."
I dotle dosežu psihijatrijske mogućnosti.
Oni kad pogledaju,oni odmah kažu,to je problem,
zato imamo gomilu ljudi koji idu naokolo osećajuci krivicu.
A znate li zašto oni osećaju krivicu?
Zato što je Bog stvorio savest u ljudima
i kada počine greh,i oni zapravo,JESU krivi.
i onda,kada oni dođju,imate ove, pretpostavljam, profesionalce
i oni pogledaju u njih i kažu:"Dobro,problem je u tome što imate osećanja krivice,
i mi želimo da se rešite tih osećanja krivice."
Međjutim,oni imaju osećanja krivice, zato sto oni ustvari, jesu krivi
i njihova savest ih informiše o tome.
Kriv, kriv, kriv, kriv.
I tako, ono što oni rade je to, oni prebace krivicu na nekoga drugoga.
Oni pokušavaju da krivicu pripišu bolesti,
ili ih leče tako da oni više ne mogu da misle o tome.
Znate da je to istina.
I tako,imate svet koji gleda i pita se šta je čovekov najveći problem,
"on samo treba da ima lepo mišljenje o sebi, on treba da zanemari osećaj krivice."
Tako da sada koristimo ljubav u obrnutom smeru:
"Čoveku je samo potrebno da budu lepo prema njemu,i on da bude lepo prema sebi samome,
i trebaju mu lepe misli o samome sebi,
i ono šta on stvarno treba je neko ko će da dođe i bude lepo sa njim."
Treba mu doktor kod koga će da sedne,
i koji će mu reći da njegov problem dolazi iz drugih oblasti,
ne dolazi od njega samog.Međutim,to nije takva vrsta ljubavi,koja je čoveku potrebna�