Tip:
Highlight text to annotate it
X
U unutrašnjosti Istre, 10 kilometara istočno od Buzeta, smjestio se Roč.
Gradić na brijegu prvi se put spominje 1064. godine.
Na pročelju je Sjevernih vrata grb postavljen povodom 930. obljetnice spomena imena grada.
U prizemlju je smješten mali lapidarij.
Tu su izloženi predmeti pronađeni na području Roča, a potječu iz Rimskog doba.
Unutar zidina najuočljivije su građevine crkve:
...crkva svetog Antona opata iz 12. stoljeća,
...župna crkva svetog Bartola,
...te crkvica svetog Roka sagrađena u 14. stoljeću.
Tijekom 15. i 16. stoljeća ovdje su tiskani prvi tekstovi na glagoljskom pismu (tj. na glagoljici, najstarijem slavenskom pismu), tako da je ovdje bilo ishodište hrvatskog nakladništva i tiska.
Tu je živio i djelovao Šimun Greblo, učeni pop glagoljaš.
U Maloj glagoljskoj akademiji nazvanoj po Jurju Žaknu, učenici osnovnih škola uče glagoljsko pismo kakvim se nekada pisalo na ovim prostorima.
Danas je Roč jedan od dragulja zelene Istre.
Posjetiteljima nudi mir, spokoj, i duh prošlih vremena,
...a izvan zidina, pitomi istarski okoliš pruža raznovrsne mogućnosti za opuštanje, ali i za aktivan odmor.
Na turističkoj karti u mjestu, uz zemljopisni položaj i opće informacije, istaknute su i razne aktivnosti koje su na raspolaganju posjetiteljima.
Zahvaljujući zemljopisnim i meteorološkim karakteristikama Roč je tradicionalno okupljalište hrvatskih parajedriličara.
Često se organiziraju natjecanja kao što je Hrvatsko otvoreno prvenstvo u preletu parajedrilicom.
Ujutro se piloti okupljaju i ukrcavaju na vozila kojima će krenuti prema poletištu.
Roč se nalazi u blizini sličnih gradova-kaštela - Buzeta, Motovuna i Huma.
Okružen je uređenim poletištima za parajedrilice, pogodnima za razne smjerove vjetra.
Letačka karavana kreće u smjeru poletišta Brgud.
Poletište se nalazi na 900 metara nadmorske visine, na zapadnoj strani planinskog lanca koji se proteže od vrha Učke prema Plominu.
Po dolasku na odredište slijedi iskrcavanje i istovar opreme.
Cijela oprema za padobransko jedrenje stane u jedan veći ruksak.
Stoga parajedriličari imaju pristup terenima inače nedostupnima pilotima težih i većih letjelica.
Letači se nerijetko sami popnu od podnožja do poletišta.
Na poletištu je prisutna i Gorska služba spašavanja.
Prije početka utrke održava se briefing ili informiranje o predstojećem natjecateljskom danu.
Ispred nas jedre ptice. Uvjeti su dobri.
Kreću probni piloti koje letači u žargonu zovu "sonde".
Oni će neposredno provjeriti uvjete u zraku i putem radio veze izvijestiti ekipu na tlu.
Parajedrilica je letjelica bez pogona, pa joj je dolet s određene visine u mirnom zraku ograničen.
Najbolje natjecateljske parajedrilice imaju finesu do 12, što znači da na svaki metar propadanja prelete do 12 metara udaljenosti.
Pa ipak, današnja je utrka postavljena na ruti ukupne duljine oko 43 kilometra.
Parajedrilice rijetko lete u mirnom zraku.
Za postizanje visine koriste se uzlaznim zračnim strujama.
Prilikom jedrenja na vjetru parajedriličar iskorištava vjetar koji se uzdiže ispred uzvisine ili prepreke.
Sunce nejednoliko zagrijava površinu zemlje.
Neke se površine brže griju, pa i zrak iznad njih postaje topliji i lakši od od okolnog zraka.
Piloti nastoje kružiti unutar uzlaznih struja toplog zraka, tzv. termala ili termika.
Tako se mogu uzdići vrlo visoko, sve do baza oblaka koji nastaju na određenoj visini kondenzacijom vlage iz dižućeg zraka.
Nakon dizanja pilot kreće u prelet u potrazi za novim uzlaznim strujanjem.
Na taj se način mogu prelijetati velike udaljenosti.
Svjetski rekord u preletu parajedrilicom iznosi više od 500 kilometara.
Utrka je počela. Nebo je prekriveno oblacima kumulusima.
Svaki je kumulus zapravo vidljivi dio termike odnosno uzlazne zračne struje.
Neki piloti odmah iskorištavaju dizanja, a drugi se moraju malo pomučiti.
Spremam se za polijetanje.
Nakon provjere opreme i probnog dizanja krila, polijećem.
Osjećaj je jedinstven.
Odvajanje od tla,
vjetar u lice,
brzina,
sloboda!
Odmah nakon mene poletio je tandem, parajedrilica za dvoje.
Oni se ne natječu, već samo uživaju.
Svaki pilot opremljen je GPS uređajem i variometrom.
Zapis s GPS-a omogućuje prikaz traga leta na računalu.
Variometar prati promjene tlaka zraka i zvukom signalizira promjenu visine.
Nakon ulaska u uzlaznu struju počinje kruženje. Sa svakim krugom sve sam više.
Uskoro se iznad Brguda otkrivaju vidici prema Kvarnerskom zaljevu, Plominu i unutrašnjosti Istre.
Uz navigacijsku opremu pomažu mi i drugi piloti koji kruženjem pokazuju gdje su dizanja.
Nakon isprobavanja zraka i par termičkih dizanja, uspijevam lijepo izvrtjeti stabilno i neprekinuto uzlazno strujanje ili termički stup.
Pogledom obuhvaćam Učku, Rijeku, istočnu obalu Istre, Kvarner...
...otoke Krk i Cres.
Na variometru i GPS-uređaju često iščitavam podatke o brzini, visini i dizanjima.
Pravilima je određeno da piloti mogu ići najviše do 1800 metara nadmorske visine.
Približivši se toj visini izlazim iz dizanja i krećem prema prvoj okretnoj točki.
Većina natjecatelja je ispred mene i traže dizanja prema unutrašnjosti.
Dostižem prvu točku i okrećem se.
Ruta dalje vodi prema vrhu Učke iznad kojeg su se razvili lijepi kumulusi.
Nakon nekog vremena gubim dosta visine, pa opet u društvu tražim dizanja pomoću kojih ću letjeti dalje.
Susrećem tandem, parajedrilicu za dvoje, koja je poletjela odmah nakon mene.
U tandemu putnik može letjeti bez posebne obuke.
Tako može iskusiti slobodan let, u sigurnim rukama iskusnog pilota.
Malo pomalo napredujemo preko masiva Učke.
Uspijevam dobiti visine i zapadno od vrha prolazim dalje, prema drugoj okretnoj točki.
Prelijećem ulaz u tunel Učka i cestu koja kroz njega prolazi.
Sustižem jednu skupinu.
Visine imamo dovoljno i letimo ravno.
Prelazimo *** visoravan Ćićariju.
Nebo iznad Ćićarije prekriveno je oblacima dokle god pogled seže.
U daljini nazirem zapadnu obalu Istre.
Približavamo se Lupoglavu. Nadlijećemo ga i nastavljamo prema drugoj točki.
Druga je točka pokraj Roča odakle smo jutros krenuli kamionima.
Stižem prilično nisko i okrećem prema trećoj točki.
Na sreću odmah pronalazim dizanje i u njemu još jednog pilota.
U stabilnom uzlaznom strujanju dižemo se iznad 1000 metara visine i nastavljamo prema gore.
Na 1500 metara izlazim iz dizanja i krećem prema trećoj točki.
Na putu je sjena od kumulusa koju moram preletjeti.
Zasjenjeno područje ne obasjava sunce, nema zagrijavanja pa ni dizanja.
Ponovo prilazim Lupoglavu i jako gubim visinu.
Po izlasku iz sjene već sam jako nisko i grčevito pokušavam naći neko dizanje iznad manje uzvisine.
Za padinsko jedrenje nema dovoljno vjetra, a termiku ne uspijevam pronaći.
Tonem sve niže. U letačkom žargonu "curim".
Kao sletište biram livadu na kojoj vidim još jedno krilo.
Letačici iz Mađarske ovdje je također zadnja točka današnjeg leta.
Za 2 sata i 14 minuta, uz najveću postignutu visinu od 1705 metara uspio sam preletjeti 37 kilometara zadane rute.
Do cilja je preostalo još 16 kilometara.
Nadam se boljim rezultatima u danima koji slijede.
Svakog se jutra održava prvo dnevno informiranje ili briefing.
Natjecatelji se izvještavaju o rezultatima prethodne utrke i o danu koji je pred njima.
Opet krećemo prema Brgudu.
Današnja utrka duža je od jučerašnje. Ukupna dužina rute je 65,5 kilometara.
Odmah po polijetanju pronalazim dizanje.
Dan je drugačiji od jučerašnjeg.
Dizanja su tu, ali nema kumulusa, što znači da se u visini vlaga iz zraka ne kondenzira.
Pretposljednji je dan anticiklone.
Jedini oblaci na nebu su cirusi i cirostratusi koji najavljuju nadolazeću promjenu vremena.
Jedrimo iznad hrpta Učke i približavamo se vrhu.
Prelet pored vrha Učke posebno je iskustvo.
Iza kule, tornjeva i ostalih objekata otvara se pogled prema Opatiji i dalje prema Rijeci.
Ruta opet vodi preko Ćićarije iznad koje danas nema kumulusa.
Letim prema okretnoj točki kod Lupoglava.
Nakon preleta kroz zadanu točku okrećem natrag prema Učkoj.
Ovaj put iznad Lupoglava imam dovoljno visine, pa pogledom ispraćam livadu na koju sam jučer sletio.
Ipak, visina se topi.
Sve sam niže i u zraku se održavam samo na padinskom vjetru.
Nisko sam, zato moram iskoristiti i najmanja dizanja.
Kruženje iznad dalekovoda, naravno, nije preporučljivo.
Ali u doletu nema pogodnih sletišta, a uzlazna struja ipak me nosi sve više iznad žica.
Pridružuje mi se kolega.
Dižemo se u plavetnilo i krećemo prema trećoj točki.
Opet prelazim preko Učke, ovaj put sa sjeverne strane.
Iduća točka je Paz, mjesto ponad Boljunskog polja.
Dizanja su sve slabija i rjeđa.
Iskoristivi dio dana bliži se kraju.
Već prilično nisko uspijevam nadletjeti Paz.
Mjestom na prijevoju dominira kaštel iz 15. stoljeća.
Kasno je, a iznad Boljunskog polja ne pronalazim dizanja.
Nakon 3 sata i preletenih četrdesetak kilometara, idem na slijetanje.
Slijećem kod nekolicine pilota koji su također ovdje završili utrku.
Grupiranjem olakšavamo posao vozačima koji će nas tražiti nakon utrke kako bi nas vratili u Roč.
Zadnji je dan anticiklone.
Sa zapada stiže frontalni poremećaj, a ispred njega jačaju južna i jugozapadna strujanja.
Najpoznatije istarsko poletište za južne smjerove vjetra je Raspadalica, udaljena par kilometara od Roča.
Put nas vodi kroz Gornju Nuglu.
Poput Roča i Nugla je poznata po glagoljici.
Godine 1405. mjesna crkva svete Jelene kupila je Misal kneza Novaka Disislavića.
Nakon kraće vožnje makadamskim putem stižemo na cilj.
Uzletište na Raspadalici jedno je od najljepših i najuređenijih u Hrvatskoj.
Nalazi se na visoravni, na 545 metara nadmorske visine.
S poletišta se otvara pogled prema Buzetu na zapadu, sjevernoj Istri i Učkoj na jugoistoku.
Vjetar na startu je jak.
Mjernim se instrumentima određuju točne brzine vjetra.
Puše na udare i odluka o održavanju utrke nije jednostavna.
Na sreću, nikada ne nedostaje hrabrih sondi.
Jedan od ponajboljih hrvatskih pilota uvjete u zraku namjerava procijeniti pokusnim letom.
Čini se kao da se vjetar smiruje. Službeni meteorolog daje znak.
Start ne uspijeva.
Uvjeti ne omogućuju sigurno polijetanje, a vjetar je u pojačanju.
Nakon kraćih konzultacija trka se za taj dan otkazuje.
Puše toliko da se nekima čini da bi mogli poletjeti i bez parajedrilice.
Srećom, letenje nije jedina aktivnost koju imamo na raspolaganju.
Na povratku zastajemo i pohodimo isprobani teren za "absajlanje" ili spuštanje niz stijenu pod nadzorom iskusnog alpinista.
Sa stijene se u podnožju vidi Gornja Nugla kroz koju smo prošli na putu prema gore.
Nakon postavljana klinova i užadi, jedan po jedan kreću najhrabriji.
Od vrha stijene do podnožja ima oko 20 metara.
Pogled u bezdan nije baš ugodan, a najteži je dio prilikom spusta početno prepuštanje i odluka da se krene prema dolje.
Naš instruktor ipak suvereno drži sve konce u svojim rukama. 0:36:23.000,0:36:27,000 Nije letenje, ali nije ništa manje uzbudljivo.
Visine su manje, ali vrlo dojmljive.
Zadnjih desetak metara stijena se povlači prema unutra.
Ostatak spusta nalikuje na vožnju dizalom pokraj male prirodne spilje u dnu stijene.
Oprema se kvači za uže i povlači na vrh stijene gdje je čeka sljedeći kandidat.
Nakon uzbudljivog alpinističkog iskustva vraćamo se u Roč.
Ostatak dana provest ćemo na obali uživajući u klasičnim turističkim razonodama.
Ulazimo u autobus i krećemo prema Poreču.
Prva vizura na putu je stari grad Buzet s brojnim crkvama i sačuvanim srednjevjekovnim građevinama iz 15. stoljeća,
Velim i Malim gradskim vratima iz 16.stoljeća, starom palačom kapetana iz 17. stoljeća.
Prolazimo podno Motovuna.
Na vrhu strmog brežuljka vidi se najbolje očuvana srednjovjekovna utvrda na istarskom poluotoku.
U prapovijesnim vremenima ilirska i keltska plemena gradila su svoje utvrde na mjestu gdje je danas smješten Motovun.
Ime grada potiče od keltske riječi "Montona", što znači "grad u gori".
Slijede Vižinada i Višnjan.
Kraj nas promiču kamene istarske kuće, karakteristična plodna crvena zemlja crljenica i na njoj nasadi maslina, vinogradi i sredozemno raslinje.
Novi turistički objekti skladno se uklapaju u okoliš.
Stižemo u Poreč, najposjećenije turističko odredište Istre i Hrvatske.
Poreč ima tridesetak hotela s više od 95.000 kreveta, 13 autokampova, nudističke kampove, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalove i obiteljske kuće.
Poslijepodne ćemo provesti u turističkom naselju "Plava laguna" smještenom u raskošnom, prirodnom mediteranskom parku.
Laguna se nalazi južno od centra Poreča.
Sadržaji su povezani prelijepom promenadom, a poznata je po centru za vodene sportove.
Devet plaža i jedna marina kompleksa "Plava laguna" nositelji su Plave zastave,
simbola očuvanog okoliša i pažnje koju čovjek posvećuje prirodi.
Unatoč jačem vjetru neki ipak lete.
Južina jača i najavljuje nevrijeme koje dolazi.
Za kupanje i sunčanje ipak ima dovoljno vremena.
Posljednji je dan natjecanja.
Nakon frontalnog poremećaja, kiše i nevremena, svanulo je lijepo jutro.
Poslije proljepšanja ovdje uvijek puše bura, pa tako i danas.
Za letenje s Raspadalice to nije dobro, pa čekamo da vjetar promijeni smjer.
Vjetrulja se smirila.
Bura gubi dah i vjetar bi mogao okrenuti.
Probni pilot već je spreman.
Slavonski as suvereno vlada tehnikom polijetanja i uskoro je u zraku.
Ipak će se letjeti.
Letači provjeravaju opremu, skupljaju krila i kreću prema startu.
Naša se sonda u međuvremenu popela do baze oblaka.
Očito je da su uvjeti povoljni i utrka počinje.
Sa strmine na rubu visoravni polijeće jato šarenih krila.
Nebo ih je uskoro puno.
Dizanja ima u izobilju i uskoro prelazimo 900 metara visine.
Strujanje je stabilno, ali zrak nikada nije miran, pogotovo ne u termici.
Parajedrilice nemaju krutu konstrukciju i osjetljive su na turbulencije nakon kojih može doći do zaklapanja dijela krila.
Iskusni pilot letjelicu zadržava pod kontrolom i let se nastavlja.
Dižemo se na 1500 metara nadmorske visine.
Krila su posvuda i prema njihovom položaju lijepo se vidi položaj i oblik termika.
Kumulusi se pružaju prema sjeverozapadu sve do Slovenije i Kopra u daljini.
Stižem na prvu točku iznad Črnice.
Tu se priključujem ostalima.
Nakon nekog vremena krećemo prema drugoj točki i Roču.
Opet nadlijećem Raspadalicu, ovaj put na oko 1700 metra nadmorske visine.
Krećem u prelet i pritom gubim dosta visine.
Kod Roča sam opet na grebenu i jedrim na padinskom vjetru.
Pridružuje mi se još jedno krilo.
Zajedno tražimo dizanja.
Pred Ročem tonemo sve niže.
Čini se kao da ću i ovu trku završiti prije cilja.
Ipak ima nade.
Obrađena polja u dolini okupana su suncem i iznad njih se nešto kuha.
Variometar se oglasio.
Odlučujemo zajedno što bolje iskoristiti ovo dizanje.
U termičkom stupu zrak se ne diže jednolično.
Malo sam više ja, malo drugi pilot.
Stabilno dizanje nas nakon nekog vremena nosi pod oblake. Izvukli smo se!
Možemo se opustiti i osvježiti.
Zrak je ovdje oko 17 stupnjeva hladniji nego 1700 metara niže.
I drugi jedre pod oblakom pazeći da ne uđu u njega.
Unutra je kao u gustoj magli - ne vidi se prst pred nosom.
Doista je tako.
Dok lebdim u svježem zraku ispod oblaka, iznad prostranstava zelene Istre i nadomak mora, u isti sam čas napet i smiren.
Napredujem prema drugoj točki, prema Učkoj i Kvarneru na jugoistoku.
Dio jata nabire visinu prije zadnjeg djela utrke. Pridružujem im se.
Okrećem prema idućoj točki.
Visine imam dovoljno, a termike ima u izobilju.
Nebeskom pučinom jedri regata raznobojnih krila.
Ne dižu valove, već ostavljaju nevidljivi trag prostranstvom kojim prolaze.
Sve sam niže, ali više nije važno.
Cilj je tu.