Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ovdje sam u političkom centru, Londonu.
Iza mene je Parlament, a niz ulicu rezidencija premijera.
Odmah preko Irskog mora u Sjevernoj Irskoj bio je
i danas završava G8 samit, sa predstavnicima stvarne moći.
Među temama o kojima su raspravljali je Sirija.
I u zadnja 2 dana odjednom smo vidjeli EU
kako otklanja zabranu opskrbe "pobunjenika" u Siriji
sa oružjem. I imali smo Barack Obamu koji kaže da
da će SAD sad opskrbljivati pobunjenike sa oružjem
jer Asadov režim u Siriji je prešao crvenu crtu
korištenjem kemijskog oružja *** takozvanim pobunjenicima.
Inače, nema nikakvog dokaza za to.
Ali, oni moraju učiniti nešto, zbog razloga koje ću spomenuti.
Ono što želim učiniti za posjetitelje web stranice
je postaviti ovo što se dešava u Siriji u neku perspektivu.
Imali smo nekoliko godina do sada
nešto što je poznato kao "arapsko proljeće".
Ono što je promovirano je da ljudi Bliskog istoka i Sjeverne Afrike spontano dižu pobunu
protiv ugnjetavanja i tiranije.
To je način kako je promovirano jer sistem želi da vjerujemo da je takva situacija.
Rekao sam prije 7 dana o Bilderberg okupljanju,
sjeverno od Londona,
da "arapsko proljeće" može biti opisano u jednoj rečenici:
to je - ljudi sa smeđim licima protiv ljudi sa smeđim licima,
tako da ljudi sa bijelim licima mogu ukrasti njihovu zemlju.
I to je ono što vidimo u Siriji, samo drugi korak
u davno, davno planiranom, daleko davno planiranom
okupiranja niza zemalja.
Sa arapskim proljećem ispred kao izgovorom i prikrivanjem.
U svojim knjigama mnogo godina sam skretao pažnju, daleko prije invazije na Irak 2003.,
da je to u stvari niz događaja koji je davno planiran.
Oni ne vrše invaziju na države nasumice.
Nisu nasumične pobune protiv režima.
Ovdje je nekoliko potvrda u vezi toga.
General Wesley Clark je bivši vrhovni zapovjednik NATO-a u Evropi.
I on je rekao, u TV intervjuu, 2007., da samo nekoliko dana poslije 9.11.
sljedeće se desilo, kad je posjetio Pentagon.
Zapamtite, samo danima poslije 9.11.
Zapravo, rekao je:
"Oko 10 dana poslije 9.11., došao sam u Pentagon
i vidio ministra Rumsfeld-a i zamjenika Wolfowitz-a.
Sišao sam samo da se pozdravim, da vidim ljude i osoblje
koji su nekad radili za mene i jedan od generala
rekao je:"Gospodine, dođite da razgovaramo kratko."
"Prezauzet sam.", rekao sam.
"Ne. Donijeli smo odluku..." Zapamtite, to je samo 10 dana nakon 9.11.
"Donijeli smo odluku da idemo u rat protiv Iraka."
Niko nije govorio o tome. Bler ne govori o tome, ni Buš,
ali sve je tamo spremno da krene. Samo što to ne govore nama.
Pri pokretanju invazije na Irak 2003. je Bler, koji je upravljao ovim mjestom u to vrijeme,
i Buš, rekli su:"Još pokušavamo pronaći miroljubivo rješenje."
A znali su da će ići u invaziju. Laži, laži, laži.
Bilo kako bilo, Clark ide dalje.
20. je septembar 2001.
"Rekao sam: "Ići ćemo u rat protiv Iraka? Zašto?"
Rekao je:"Nemam pojma, pretpostavljam da nema šta drugo da se radi."
Pa sam rekao:"Jesu li našli neke informacije o vezi Sadama i al Kaide?"
Rekao je:"Ne, ne. Ništa u tom smislu. Jednostavno su donijeli odluku da se ide na Irak."
Clark je rekao: "Vratio sam se da vidim istog čovjeka
nekoliko sedmica kasnije, 2 sedmice kasnije,
u to vrijeme smo bombardovali Afganistan.
Rekao sam: "Da li još uvijek idemo na Irak?"
On je rekao:"O, još gore je od toga."
I on je prišao svom stolu, pokupio komad papira
i rekao je:"Upravo sam ovo dobio odozgo, iz ureda ministra odbrane, Rumsfelda.
Ovo je memo koji opisuje kako ćemo osvojiti 7 država u 5 godina,
počevši sa Irakom, pa Sirijom, Libanonom, Libijom, Somalijom, Sudanom i završivši sa Iranom."
Rekao sam:"Da li je to povjerljivo?"
Rekao je:"Da, gospodine." Rekao sam: "Nemoj to pokazivati meni."
I godinu kasnije pitao sam ga:"Sjećaš li se toga?"
On je rekao:"Gospodine, nisam vam pokazao taj memo, nisam ga pokazao."
Pa, evo situacije
gdje su sve te države izabrane.
Sirija je najnovija, to pokušavaju učiniti njoj takođe.
To je sve planirano davno prije.
Ne samo to, u septembru 2000., 12 mjeseci prije 9.11.
takozvana NEO konzervativna grupa, koja kontroliše Buša i Republikansku stranku,
koji su došli na moć sa Bušem 2001. kad je postao predsjednik,
oni su postavili dokument septembra 2000. u kojem pozivaju višebrojne ratove
u više zemalja, pomoću američkih snaga.
I države koje su imenovali, koje su željeli napasti,
su ovih 7 država koje je Clark spomenuo + neke druge.
To je sve planirano.
I onda, nedavno,
bivši francuski ministar vanjskih poslova
rekao je da je Britanija planirala rat protiv Sirije, 2 godine prije nemira u arapskim zemljama.
To je ono što govorim godinama.
Izjavu je dao Roland Dumas u nedavnom razgovoru sa
Francuskom parlamentarnom TV mrežom LCP.
Evo šta je rekao: "Reći ću vam nešto.
Bio sam u Engleskoj 2 godine prije nasilja u Siriji, zbog drugih poslova.
Sreo sa se sa vrhunskim britanskim dužnosnicima
koji su mi priznali da se pripremaju za nešto u Siriji."
Nastavio je: "To se desilo u Britaniji, a ne u Americi.
Britanija je organizovala invaziju pobunjenika u Siriji.
Čak su me pitali, iako više nisam bio ministar vanjskih poslova,
da li bih želio učestvovati."
Odgovarajući na pitanje motiva pojave nasilja u Siriji
rekao je da je vrlo jednostavan, sa vrlo prostim ciljem: "Zbacivanje sirijske vlade jer
u regiji važno je shvatiti da sirijski režim govori protiv Izraela."
I onda je bivši ministar dodao da mu je rekao izraelski premijer davno prije,
da će Tel Aviv tražiti i uniš*** svaku zemlju, koja se ne slaže sa njima u regiji.
I ne radi se samo o Izraelu.
To je akvizicija države za državom širom Srednjeg i Bliskog istoka,
Sjeverne Afrike i ide dublje, dublje južno u Afriku.
Planirano je decenijama, decenijama, decenijama.
Sad...
Kako ćete srediti zemlju za zemljom.
Prvo, trebate veliki okidač koji započinje proces.
Znamo da je taj okidač 9.11.
19 arapskih otmičara koji nisu znali letjeti Cessnom (mali avion)
nisu mogli voziti veliki putnički avion na način
za koji su čak i profesionalni piloti putničkih aviona rekli da nikad ne bi mogli.
I oni nisu iza 9.11. To je, kao što kažu, posao iznutra.
Problem - reakcija - solucija.
Kreiraj problem, dobij reakciju: "Učini nešto!", ponudi soluciju, a solucija je - rat protiv terorizma,
invazija na Afganistan.
Sad, moramo ići na Irak sljedeći put.
Ne možemo reći da je isti razlog, jer ljudi mogu prepoznati ponavljajući uzorak.
Moramo naći drugu ispriku za isti proces akvizicije.
Pa - oružje za masovno uništenje.
Ne trebamo stvarni problem da opravdamo invaziju na Irak,
samo ćemo reći da problem postoji.
Bler je u to vrijeme vodio šou.
Apsolutno je znao da nema oružja za masovno uništenje u Iraku.
Kao i Buš. Obojica su profesionalni lažovi.
Samo da uvjere ljude za tu akciju koja služi glavnom planu,
a glavni plan je guranje agende o kojoj smo pričali.
Pa, onda žele da idu u Libiju.
U redu, oružje za masovno uništenje... to smo već upotrijebili. Da, da, u redu...
Znam!
Učinićemo...Imam odličnu ideju. Ovako ćemo.
Treniraćemo i naoružati "pobunjenike".
Postavićemo ljude na teren i reći da nemamo nikakvih ljudi na terenu.
Onda ćemo poslati pobunjenike - plaćenike,
da napadaju režim Gadafija.
Do ove tačke, niko ne smije pisnuti.
Nema vladine reakcije, nema medijske reakcije...
I onda, Gadafijev režim će odgovoriti na napad i od te tačke,
pokrenite svakog. Mikrofoni posvuda.
Mediji: krenite!
"On ubija vlastite ljude!"
I tako, kreirate histeriju i ludilo koje ide ovako:
Mi, NATO, moramo ići bacati bombe na libijske gradove kao Tripoli,
da zaštitimo ljude od nasilja.
I ubijete boga u njima bombardovanjem,
pokoljete mase ljudi, uništite gradove,
uzmete ekonomski najuspješniju državu u sjevernoj Africi,
zapravo, na mnoge načine, u Africi u cjelini,
i uništite je.
Plemenski ratovi i sve te grupe koje je Gadafi držao pod kontrolom,
sve je to otišlo, sad imamo neprekidni građanski rat u Libiji.
Neprekidno nasilje.
Ali, rezultat je da oni koji su iza te invazije,
sad kontrolišu naftu i ono što je prije bio nezavisni bankarski sistem.
Ko je sljedeći? Sirija.
Sirija. Šta da radimo? Ono u Libiji je uspjelo, zar ne? Hajdemo pokušati ponovo.
Pa, dokazani efekt. "Pobunjenici" koji su se borili protiv Gadafija
poslani su u Siriju.
I počeli su raditi istu stvar.
Počeli su napadati Asadov režim. Pssst!
Ni riječi! Čekaj malo, čekaj malo... On se sprema da uzvrati...
Kreni! Mikrofoni, mediji, krenite!
"On ubija vlastiti narod!"
I dugo su pokušavali
legalno opskrbljivati oružjem i drugim, pobunjenike.
Ali to nije prošlo.
Pa su to učinili tajno, kao što to uvijek čine.
Kroz mjesta kao Katar i Saudijska Arabija, koja su samo satelitske države NATO-a,
u regiji.
Užasna zlodjela, na obje strane, ali zlodjela pobunjenika su neprekidna,
uključujući komadanje ljudi na komadiće.
Ali pobunjenici su označeni od ove vlade i američke vlade itd. kao dobri dečki.
Drži to jednostavnim, dobri dečki, zli dečki, nema sivog.
Ali ono što se desilo nedavno, oni su mislili da će napraviti isto što i u Libiji.
Mislili su se riješiti Asada brzo, ali to se nije desilo.
Ono što se desilo zadnjih nekoliko sedmica,
je da Asadove snage uzimaju nazad dijelove Sirije koje su držali pobunjenici.
Pa, odjednom, dok se to dešava, EU skida zabranu slanja oružja pobunjenicima.
I odjednom, kao slučajno, Asad prelazi crvenu crtu koristeći kemijsko oružje.
Za što inače nema dokaza.
I ono šta gledamo ovdje nije zaštita civila.
Kao što nikad nije bilo zaštite civila u Libiji.
Gledamo u napore da ova tzv. pobuna sruši Asadov režim
pa da nove stvari dođu sljedeće na listi, a to je rušenje Libanona i Irana.